Objavila M.L.B.

AMFILOHIJE MARKOVIĆU

"Rušenje crkve na Rumiji bilo bi ravno zločinu"

Rušenje crkve na Rumiji bilo bi ravno zločinu, poručio je mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije u otvorenom pismu premijeru Dušku Markoviću.

Amfilohije navodi i da je njegovo pismo premijeru molba Vladi Crne Gore i resornom ministarstvu da se odobri gradnja tog hrama i njegovo oblaganje kamenom.

Predlaže Vladi i izgradnju puta od Mikulića do vrha Rumije, a kasnije i žičare radi, kako navodi Amfilohije, "unapređenje zajedništva kao i sveukupnog duhovnog, kulturnog i ekonomskog života i napretka Crne Gore".

“Ni manjeg objekta, ni veće priče u Crnoj Gori. Na prostoru oko Rumije podignuto je u isto vrijeme desetine džamija, (možda i bez dozvole), kao i drugih objekata, a samo je obnovljena mala crkva postala maltene međunarodno pitanje”, naveo je Amfilohije u otvorenom pismu premijeru.

Kaže da ono što je važno, zapisano je i u Zapisniku o inspekcijskom pregledu od 23. oktobra, koji MCP dostavljen.

U tom dokumentu stoji da ”za predmetnu lokaciju vrh planine Rumije nema važećeg planskog dokumenta”.

“Očevidno je, dakle, da su razlozi za toliku halabuku oko ove crkvice, mnogo složeniji od pitanja nedobijene formalne dozvole za njenu gradnju. Da bi to pitanje moglo biti shvaćeno i riješeno na pravi način, neophodno je izvršiti, makar ukratko, istorijski uvid u zbivanja prošlosti”, poručio je Amfilohije.

Kaže da je crkva Svete Trojice na vrhu Rumije, podignuta u vrijeme Svetog Jovana Vladimira u 10. vijeku (ili početkom 11. vijeka) srušena je (1571.) u vrijeme turske okupacije tih prostora.

“Koliko je taj hram bio značajan vidi se i po tome da je poslije njegovog rušenja nastao običaj da svako ko dolazi na litiju, iznese na vrh Rumije po kamen, uz narodno predanje doprlo do nas, da će crkva ”ponovo doletjeti” na Rumiju, kad se nakupi za nju dovoljno kamenja”, poručuje mitropolit SPC.

Navodi da su vlasti poslije Drugogo svjetskog rata zabranile litijno iznošenje krsta.

“Obnovili smo ga (1994.) ne pitajući nikoga, sem porodice Andrović, koja je sačuvala i ustupila krst. Saznavši sve ovo i izašavši prvi put te godine na Rumiju, i sam iznijevši kamen, shvatio sam, po količini kamenja, i rekao sam da je stasalo vrijeme da se vrati crkva na vrh Rumije. S obzirom da je nije lako graditi na visini od skoro 2.000 metara, bez ikakvog puta, izrađena je u Baru od lakog limenog materijala i na moderan način ”doletjela” sa dva vojna helikoptera na Rumiju. Kao ispunjenje vjekovne narodne želje i zacjeljenja makar jedne rane na duhovnom i kulturnom biću Crne Gore nanijete turskim nasiljem”, poručuje Amfilohije.

Amfilohije kaže i da sadašnje ograđivanje hrama kamenom, stoljećima prikupljanim u tu svrhu, nije ništa drugo do potpuno ispunjenje vjekovne narodne želje i predanja, da bi prestalo nazivanje crkve ”limenom”.

“Hram na Rumiji je podignut za dobro svih, podignut je u slavu Boga ljubavi, samo je Božiji hram, svenarodno kulturno dobro. Ograđuje se mukotrpno, kamenom u tu svrhu sakupljanim od naroda i biće prekriven kamenim pločama kao onaj od turaka srušeni. Ono što bi svaki razuman čovjek očekivao, nije njegovo rušenje, nego podsticaj za gradnju puta do vrha Rumije, značajnog kako za poklonike, tako i za sve brojnije turiste, koje privlači upravo hram i obnovljeni kult Svetog Jovana Vladimira iznošenjem njegovog krsta”, navodi u pismu mitropolit SPC.

Garantuje, da bi bilo gdje u Zapadnoj Evropi, kojoj Crna Gora sada teži, ovo bio povod ne za rušenje hrama, nego za, kako poručuje, gradnju žičare od Mikulića do vrha Rumije, čime bi Rumija postala jedna od najznačajnijih destinacija, pokloničkih i turističkih, ne samo u Crnoj Gori, nego i mnogo šire od nje.

“Rumija i svojim imenom (Rum – istočno pravoslavna Rimljanka – vremena Vizantijskog carstva) i svojom istorijom i kultom krsta i Svetog Jovana Vladimira postala je jedna od najvećih svetinja ne samo naša, nego i svih balkanskih naroda i šire. Zato svako nacionalno svojatanje Rumije i kulta Svetog Jovana Vladimira je nerazumno, a rušenje hrama ravno zločinu”, poručuje Amfilohije.
　　　　　
Poručuje i da Rumija jeste i albanska planina, ali Albanaca Skender-bega.

“Skender-bega koji je po Njegošu: ”srca Obilića, što umrije tužnim izgnanikom”, ali ne i onih Enver hodže i Turaka rušitelja hrišćanskih svetinja kako na Rumiji, tako i na Svaču, u Baru i Ulcinju. Rumija je u Crnoj Gori, i kao takva – crnogorska planina. Jeste, za vrijeme Musolinija i okupacije pripadala je ”Velikoj Albaniji”, ali se nadamo da je vrijeme fašizma na Balkanu završeno, kao i vrijeme rušitelja crkava”, poručio je Amfilohije.

Mitropolit kaže i da piše premijeru ne samo radi, kako navodi, svog obraza i opravdanja gradnje hrama bez dozvole, već i radi obraza Vlade Crne Gore.

“Da ne nasjedne lažnoj propagandi neznavenih i nerazumnih ljudi, opterećenih predrasudama raznih vrsta, a najviše neznanjem, mržnjom i ateizmom. Neka bi ovo naše pismo bilo molba Vladi Crne Gore i resornom ministarstvu da se odobri gradnja ovog hrama i njegovo oblaganje kamenom njegovih vjekovnih poklonika, uz poštovanje njihovog zavještanja. U isto vrijeme neka bude shvaćen kao naš predlog i molba da se izgradi put od Mikulića do vrha Rumije, a vremenom i žičara, radi unapređenja zajedništva kao i sveukupnog duhovnog, kulturnog i ekonomskog života i napretka Crne Gore”, zaključio je Amfilohije u pismu Markoviću.