[ Objavio: I. P. ]

CVJETA "BIZNIS"

Teško protiv trgovine diplomskim radovima

Studenti me unajmljuju da za njih izrađujem određene radove, pa im seminarske naplaćujem 20 eura, diplomske 100, a magistarske rijetko radim, ali im je cijena i do 1.000 eura. Nikome ništa ne garantujem, jer da su htjeli time da se bave radili bi to sami.

Jedan od "prodavaca" akademskih radova ovim riječima počinje priču za Pobjedu o tome kako se odvija njegov posao, koji obavlja bez ikakvih problema.

Do ovakvih "biznismena" nije teško doći, jer se mnogi reklamiraju u javnosti, i to najčešće u blizini fakulteta, ili imaju profil na društvenim mrežama.

Kako kaže sagovornik ovog lista, on se, ipak, time ne bavi, jer ga mušterije same pronalaze, najčešće po preporuci. Zbog ovog posla, sudeći prema njegovim riječima, ne osjeća neku moralnu odgovornost.

"Kad otvorite pitanje intelektualne svojine, ja vas pitam šta je u digitalnoj eri intelektualna svojina? Naravno da ću citirati sve izvore, ali se mimo izvora većina stvari prepisuje. I ja sam student, ovo mi pomaže da platim rentu, kupim neke nove knjige, otputujem. Definitivno ovako ulažem u sebe, a ovi za koje drugi rade nek se zapitaju zašto studiraju. Čim diplomiram, prestaću sa ovim poslom”, kaže on.

Navodi da se seminarski rade po šablonu, te je "ubijeđen da ih pojedini profesori uopšte ne čitaju".

U čijoj je nadležnosti problem?

“Jednom mi se desilo da sam napisao diplomski i da mi se mušterija javila poslije pola sata da mi kaže da je mentor oduševljen. Znači, mentor rad nije ni pročitao, pitanje je je li i ona pročitala sopstveni diplomski… Ima dosta takvih primjera. Imate i dosta onih kojima pisanje teško ide, koji doguraju do treće godine fakulteta i ne umiju složenu rečenicu sastaviti. Ima svega, ja sam samo u ovoj tranziciji našao način da zaradim. Uostalom, tako u tranziciji sve funkcioniše”, navodi sagovornik.

Na koji način se nadležni organi bore protiv ove pojave nije izvjesno.

Iz Ministarstva prosvjete Pobjedi su rekli kratko da je student za koga se utvrdi da je na ovaj način preuzeo tuđi rad, odgovoran u skladu sa aktima samog Univerziteta, ali da ova tema nije u nadležnosti ovog resora.

Kako su rekli, pitanja su za organe koj i se bave autorskim pravima i intelektualnom svojinom, odnosno zakonima iz te oblasti. Iz Zavoda za intelektualnu svojinu, međutim, rečeno je da ova priča, ipak, nije u njihovoj nadležnosti, a izostao je stav o ovoj pojavi i od Univerziteta Crne Gore od kog je tražen odgovor na pitanje jesu li i koliko arhivirali slučajeva da su studenti unajmili nekog drugog da za njih izradi rad, na koji način su kažnjeni i, na kraju koje aktivnosti preduzimaju za suzbijanje ove zloupotrebe.

Pravni fakultet UCG jedan je od onih koji broji više studenata i gdje, možda, zbog toga ima prostora za pojavu zloupotrebe radova, ali dekan Velimir Rakočević kaže da nijesu zabilježili nijedan takav slučaj.

Imaju, navodi on, privilegiju što ovaj fakultet upisuju najbolji crnogorski srednjoškolci, te tvrdi da minimum oko 95 odsto njih imaju pošten i ozbiljni pristup u studiranju.

“Oni zbog svog integriteta nikada neće pomisliti da idu prečicom i da obavljaju nečasne radnje”, kategoričan je Rakočević.

Kako dodaje, ipak, gdje "ima žita, tu ima i kukolja".

Potreban drugačiji pristup učenju

Za dekana Filološkog fakulteta Dragana Bogojevića pojava izrade diplomskih i drugih radova za novčanu naknadu na UCG izgleda kao vrh ledenog brijega izvjesnog broja loših praksi u našem obrazovnom sistemu na nižim nivoima (osnovna i srednja škola). Protekcionizam, tolerisanje prepisivanja i poklanjanje ocjena učenicima zarad boljeg uspjeha u školi su, smatra on, negativne pojave koje su godinama prisutne.

“Imam utisak da postoji neka vrsta „prećutnog dogovora” između pojedinih nastavnika, roditelja i učenika da se djeci pošto-poto pomogne tako što će dobiti bolju ocjenu na osnovu poznanstva ili rodbinskih veza, a ne na osnovu njihovog rada i zalaganja. Tako i na univerzitetu. Idući linijom manjeg otpora, neki studenti pribjegavaju praksi da plate nekome ko će uraditi njihov diplomski ili drugi rad. Nekada izneznanja, nekada iz lijenosti, a nekada i zbog nedostatka vremena”, istakao je on.

Da bi se iskorijenila, ova pojava, prema njegovim riječima, zahtijeva potpuno drugačiji pristup učenju i radu, od strane svih i nadležnih institucija, profesora, ali i studenata, roditelja, pa i društva u cjelini.