[ RCG; Objavila: M.M ]

ADŽIĆ

Vrijeme je da se obnovi autokefalnost CPC

"Sazrelo je vrijeme da se obnovi autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve i ukine višedecenijski monopol Srpske pravoslavne crkve," saopštio je istoričar Novak Adžić za Radio Crne Gore, dodajući da podržava taj stav predsjednika Mila Đukanovića. Adžić smatra i da bi nakon neprimjerenih reakcija srpskih zvaničnika, Ministarstvo vanjskih poslova CG moralo uputiti demarš i upozoriti zvanični Beograd, da takvo ponašanje može dovesti do narušavanja odnosa dvije države.

Adžić za Radio Crne Gore navodi da je Srpska pravoslavna crkva uzurpator Crnogorske sakralne imovine, pri tom se i lažno predstavlja kao njen vlasnik.

"Tvrdnje SPC da je tradicionalna istorijska crkva na teritoriji Crne Gore, takođe su neistinite, jer ta vjerska zajednica na teritoriji naše države postoji tek nakon okupacije Crne Gore 1918. godine", dodaje Adžić.

Srpska pravoslavna crkva nastala je nakon izdavanja dekreta kralja Aleksandra Karađorđevića, 17. juna 1920. godine.

“Tim dekretom ukinuta je Crnogorska pravoslavna crkva i prisajedinjena Srpskoj. Mitropolija crnogorsko-priomorska ne postoji 9 vjekova, kako tvrde u SPC, već postoji od njenog ustanovljenja 1929. godine", kaže Adžić i naglašava da crkveno pitanje nije par ekselans klerikalno pitanje.

“Ono je istovremeno i sekularno pitanje, i u principu država može putem zakonske i druge regulative i u komunikaciji sa ostalim pomjesnim pravoslavnim crkvama da krene u postupak kanonskog priznavanja autokefalnosti. Najsvježiji primjer za to je Ukrajina. Isti primjer je i stvaranje Srpske pravoslavne crkve, đe je glavnu riječ u dobijanju autokefalnosti odigrao kralj Aleksandar Karađorđević. Tada je Vlada kraljevine SHS izdejstvovala tomos o autokefalnosti kojem se priznaje postojanje Crnogorske pravoslavne crkve", ističe Adžić.

Srpsku pravoslavnu crkvu ne zanima duhovno već samo materijalno bogatstvo i velikosrpska ideologija.

“Toj ideologiji oni su i danas vjerni, iako je ne mogu primjenjivati kao 90-ih za vrijeme ratova na prostoru bivše Jugoslavije za koje je najodgovornija agresivna velikosrpska politika. Gubitkom ratova 90-ih, sada pokušavaju na sve načine da to kompenzuju sa Crnom Gorom i nastavljaju sa tom ideologijom koja podriva našu državu i njenu nezavisnost koju oni doživljavaju kao privremenu. Nikada zvanične srpske institucije poput SANU,  SPC nijesu priznali pstojanje Crne Gore i Crnogorskog naroda. I veliki dio političkih subjekata, takođe je negatorski nastrojen prema Crnoj Gori i njenom nacionalnom i kulturnom identitetu. Sve ovo potvrđuju nedavne vrlo nepristojne i primitivne izjave i flagrantna miješanja u unutrašnje stvari u Crnoj Gori od najviših zvaničnika Srbije, koje su politički nedoputive sa stanovišta međunarodnog prava", poručuje Adžić.

Trojičidanski sabor u Podgorici, tvrdi Adžić je najobičniji politikanski skup, kojim se želi izvršiti pritisak na Vladu i Venecijansku komisiju, kako se ne bi usvojio predloženi Zakon o slobodi vjeroispovjesti. Adžić naglašava da je prijedlog tog akta pravedan i podržava njegovo usvajanje u parlamentu. 

“Potrebno je nakon usvajanja Zakona isti primjenjivati u potpunosti, te upućujem nadležne da ovaj akt koji sadrži pravedna i dobra rješenja i implementiraju. Neophodno je angažovati i sve drušvene i demokratske kapacitete koji bi konstruktivno pristupili raspravi oko Zakona o slobodi vjeroispovjesti, te da se pripremi relevantna istorijska i pravna dokumentacija kako bi međunarodna zajednica i Venecijanska komisija bile suočene sa morem pravnih i istorijskih činjenica i razloga koji opravdavaju zahtjev za obnovom autokefalnosti CPC", dodaje Adžić.

Novak Adžić je zaključio i da bi nakon neprimjerenih reakcija srpskih zvaničnika naše Ministarstvo vanjskih poslova moralo uputiti demarš i upozoriti zvanični Beograd da takvo ponašanje može dovesti do narušavanja odnosa dvije države.

Žarko Božović, Radio Crne Gore