RAKIĆ SMATRA

Pametni uređaji zarobili dječju inteligenciju

Rasuta pažnja, hiperaktivnost, slaba verbalizacija, nesposobnost da se znanja i vještina koja se uče u školi primijene u realnim životnim okolnostima, postali su uobičajena pojava kod čak 80 odsto dječje populacije. Probleme sve više osjećaju i roditelji i djeca, a ove pojave koje su posljedica sve češće upotrebe i oslanjanja na telefone, računare, razne aplikacije, prema riječima autora programa za razvoj intelektualnih vještina Igora Rakića, mogu se znatno ublažiti ili eliminisati sa adekvatnim stimulativnim treninzima i takozvanim mentalnim vježbama.

Rakić koji je osnivač specijalizovanog centra za pedagoška istraživanja koji radi u Beogradu već 20 godina, objašnjava da su ovaj fenomen uočili već prije desetak godina i osmislili programe za razvoj intelektualnih vještina, odnosno razvili sistem efikasnog učenja za djecu, ali i za odrasle.

"Kroz obuke centra prošlo je oko 30.000 polaznika. Naše polaznike učimo brzom čitanju, mentalnim mapama, tehnikama pamćenja, i tehnikama da steknu naviku da uče kvalitetnije i brže. Osim rada na naprednim tehnikama učenja radimo i na ranoj intelektualnoj stimulaciji, kao i na logopedskim problemima", pojašnjava Rakić.

Razvoj novih tehnologija, internet revolucija, uvođenje u život nove virtuelne stvarnosti, brz protok informacija, izmijenili su način na koji ljudi žive i funkcionišu, a novo doba, pored pozitivnih stvari, kaže Rakić, donijelo je i probleme, posebno djeci koja sve teže uče. Zbog toga su i roditelji i djeca i učitelji i nastavnici u problemu.

Građani Crne Gore već su imali priliku povremeno da posjećuju treninge i radionice ovog centra, a uskoro planiraju otvaranje škole intelektualnih vještina u Crnoj Gori.

"Od oktobra bi trebalo da imamo centar za efikasno učenje, logopedski centar i centar za ranu stimulaciju za djecu od tri do osam godina. Sama škola je osmišljena kao centar za pedagoška istraživanja koji se bavi svim generacijama od 3 do 83 godine starosti. Bavimo se programima za predškolce i osnovce početnih razreda osnovne škole, osnovcima od četvrtog razreda, pa do devetog, srednjoškolcima, studentima i odraslima, čak i najstarijima. Nedavno smo imali i polaznike starije od 80 godina. Oni su dolazili na takozvane mentalne treninge radi očuvanja mentalnih funkcija, kao prevencija Parkinsonove bolesti, demecije i sličnih oboljenja", kaže Rakić.

Doživotno obrazovanje neizostavno u svakom zanimanju  

Kako objašnjava, u početku su se bavili samo odraslima, obukom novinara, advokata, vojinika, odnosno onih čija zanimanja traže stalno ili mnogo čitanja i učenja.

"Stvari su se promijenile i danas gotovo svako zanimanje traži stalno učenje i usavršavanje. Više nema prakse od ranije da se završi škola i tu prestaje učenje. Postoji princip doživotnog obrazovanja. Pored svih životnih obaveza i problema, posao, djeca, odrasli teško nalaze vremena za edukaciju, pa smo se počeli baviti temama optimizacije procesa učenja kod odraslih. Osmislili smo programe koji odraslima pomažu da određenu vještinu usavrše, recimo da brže čitaju, pa nešto za šta im je trebalo dva sata, nakon našeg treninga obave za 12–tak minuta", ističe Rakić.

Kako objašnjava, polaznike na početku testiraju i u odnosu na njihove specifičnosti, obuče ih i onda oni rade svoj posao ili neku intelektualnu vještinu: čitanje, pamćenje, percepcija i slično, brže, efikasnije i kvalitetnije.

Sve više djece sa poremećajem pažnje

Onda su, kaže Rakić, počeli da primjećuje da predškolci, rani osnovci, imaju sve više problema sa pažnjom.

"Sve više je djece za poremećajem pažnje, koja se najčešće ispoljava kao hiperaktivnost. Pojavljuje se kod djece problem frustriranosti, dosade, agresivnosti. Ona imaju slabo pamćenje, nijesu socijalizovana, nedovoljno verbalna, i to stvara problem i roditeljima i djeci", kaže on.

Pojavio se i problem kod djece u osnovnim i srednjim školama.

"Međunarodni Pisa testovi koji mjere nivo funkcionalnosti znanja, pokazivali su i pokazuju slabe rezultate. Djeca u zemljama Balkana, Srbija, Crna Gora, Bosna, Hrvatska, na ovim testovima su od 58 do 64 mjesta, po nivou primjenljivosti onoga što uče na realne okolnosti. To je jako mali stepen primjenjljivosti", kaže Rakić, pojašnjavajući da se test prvi put radi u 15 godini.

Inteligentni, ali teško uče sa pišu i čitaju

"Počeli smo to da istražujemo, jer imate pred sobom pametno dijete od devet godina koje ne može da čita. Pažnja osnovaca traje kraće, prije 10 godina je trajala oko tri minuta, a danas oko 60 sekundi. Teško uče da čitaju i pišu - zbog predominantnog korištenja vizuelnog korteksa i peremalog razvoja centra za govor i preciznu motoriku. Više su isfrustrirani i neotporni na dosadu, nemaju radne navike, veoma loše pamte apstraktne pojmove, a pet od šest osnovaca ne zna da izgovori sve glasove do početka drugog razreda. To nije usamljen fenomen, nego se dešava kod 80 odsto dječje populacije", objašnjava Rakić.

Rakić kaže da se ovi problemi mogu otkloniti, a rezultati su i bolji ako se ranije počne sa vježbama i stimulacijom. U Centru djeca prođu kroz određene setove treninga i vještina i na kraju imaju mjerljive rezultate.

"Mi smo zaokružili sistem koji počinje od treće godine. Imamo Tesla bejbis program od 3. do 8. godine. To je specijalni logopedski sistem koji probleme sanira na nivou govora i ponašanja, zavisno od stepena problema. Lako je djecu naučiti neku vještinu, ali se javlja problem navike da tu vještinu i koriste, odnosno stvaranja navike u učenju. Djeca pamte definiciju, bilo koju, za kraće od tri minuta, ali je kasnije ne koriste. Mi smo napravili sistem da ih naučimo tehnike i vještine za efikasno učenje, ali i da naprave naviku da ih koriste", ističe Rakić.

Tesla bejbis program traje devet mjeseci, dva puta sedmično i sa djecom rade logopedi. Uloga logopeda, napominje Rakić, u ranom razvoju i stimulaciji određenih intelektualnih vještina u ranom uzrastu je veoma bitna, jer on pokriva polja i učenja i čitanja i pisanja i kreativnog razmišljanja, a ne samo popravljanja govornih mana kako se to često misli.

Rezulatati škole vrlo mjerljivi

"Rezultate koje dobijamo su odlični, jer polaznici nakon obuka poboljšavaju svoje vještine minimalno za 50 odsto, i u tehnikama čitanja, pamćenja, selekcije, povezivanja procesa učenja. Recimo, kad student prođe 12 sati obuke za poboljšanje tehnike čitanja, imaće brzinu veću skoro dva puta nego na početku, sa porastom stepena prisjećanja i razumijavanja pročitanog. To mora da se desi, ukoliko se radi o osobi sa normalnim stepenom razvoja. Ima i ljudi koji postižu mnogo bolje rezultate, ali njih je jako malo. Alii da se čita dva do tri puta brže to može da postigne svako", poručuje Rakić.

Što se tiče programa za djecu, Rakić objašnjava da nakon obuka njihova pažnja se znatno produžava. Pažnja kod djece traje jedan minut prosječno, a uz pomoć ovog programa djeca uspijevaju da održe pažnju od 4 do 5 minuta.

Uzrok problema u sve većoj upotrebi mobilnih uređaja

Uzrok za ovako puno problema kod djece i omladine Rakić vidi u sve većoj upotrebi mobilnih uređaja, računara, raznih aplikacija.

"Djeca su koncentrisana na neke druge stvari, a manje na razvoj ovih vještina koje su im u obrazovanju i uopšte u primjeni zanja u realnim prilikama potrebne. Sama inteligencija kog djece je jako visoka, ali problem je u prevelikoj stimulaciji vizuelnog korteksa, a premalo slušaju, pa im se ne razvija dovoljno centar za govor, za jezik, jezička pravila, za logiku. Imamo djecu koja jako brzo razmišljaju, a malo su rječita. Kad se takvo dijete iznervira ono se tuče, zato što nema riječi da obrazloži to što hoće. Takvo dijete nema pažnju, ono sporo piše. Posljedice su na nivou kompetencije, a ne na nivou inteligencije. To se gradi do sedme godine, ali tamo gdje te vještine nijesu aktivne i pokrenute na vrijeme dobijamo nesocijalno, frustrirano dijete, sklono agresiji i u školi ima loše rezultate", pojašnjava Rakić.

Kako kaže, uz nove tehnologije dijete će naučiti brze sisteme odlučivanja, prepoznavanja, percepcije, razviti daktilo motoriku, ali će biti jako malo empatično, manje socijalno, manje verbalno i imaće lošije rezultate u školi.

"Onda roditelji imaju problem, jer tjeraju djecu da uče i vježbaju, a oni kao da imaju tegove na nogama. Roditelji nemaju rješenje, dijete nema rješenje, učiteljice ne znaju šta da rade i imate veliki problem u 13. ili 14. godini", ističe Rakić.

Razvoj tehnologije je takav i on se ne može zanemariti i igniorisati, a mi moramo, napominje Rakić, naći način da amortizujemo nus pojave koje donosi. Rakić smatra da su u njegovom centru našli način da te negativne pojave ublaže ili potpuno eliminišu.

U Crnoj Gori je veliko interesovanje za programe razvoja intelektualnih vještina. Uglavnom pomoć traže roditelji koji žele da im djeca napreduju i riješe pomenute probleme.

"Do sada smo imali 20 do 30 polaznika mjesečno, što je veliki broj. U Podgorici godišnje program završi oko 200 ljudi. Proporcijalno je daleko više interesovanje nego u Beogradu, ali to ne znači da je ovdje problematičnih više. Prosto sredina u Beogradu je veća i može više da ponudi, a ovdje je naš program nešto novo što valja isprobati", kaže Rakić.

Biljana Babović