ZA POZNE GODINE

Dom starih - utočište i nužni smještaj

Dom starih, smješten u bjelopoljskom naselju Medanovići, od prije tri godine brine o 125 svojih korisnika. Niko od njih se za sada nije pokajao što pozne godine provodi u takvoj vrsti kolektivnog smještaja.

Živko Lučić iz pljevljskog Zabrđa, prije nekoliko dana u Domu starih, proslavio je 83 rođendan. Ovaj starac iz Pljevalja se uglavnom dobro osjeća i često se prisjeća dolaska na Medanoviće.

„Iskren da budem da nije bilo doktora Tabaša, direktora bolnice u Pljevljima, nikada se ne bih odlučio na taj korak. Sada vidim da sam učinio pravu stvar, jer sam došao gotovo nepokretan a  sada uz pomoć štaka mogu da odem do TV sale i do prijatelja u  „komšiluku“.  Bez velike pažnje  medicinskog osoblja, koje je maksimalno posvećeno svim stanarima, život bih posmatrao prikovan za krevet“, sjetno istiće Lučić.

Stojka Marković je dolaskom iz pljevaskog sela Jabučno u Dom razbila mnoge predrasude o toj ustanovi. Pozitivne utiske nije umanjio ni jelovnik, koji, kako je kazala, nije po njenom ukusu.

„Ponekad poželim domaći sir i kisjelo mlijko, kojih rijetko imamo u restoranu, no, polako se navikavam s obzirom da hranu, inače, koristim u manjim količinama. Nijesam ni neki ljubitelj društvenih igara više volim da se „šegačim“ sa svojim novim prijateljima“, s osmjehom priča Stojka.

Kosa Tomović je nakon devet godina provedenih u Risnu došla u bjelopoljski Dom, jer  je sada bliža  rodnom Lepencu.

„Teško mi je da odredim gdje je bolje. Možda su ljudi u Risnu mirniji, pitomiji ostalo je skoro isto, pažnja medicinskog osoblja je za svaku pohvalu, kada ih god pozovemo oni su tu, što je nama u ovim godinama mnogo značajno“, saopštava 80-godišnja Kosa.

Vršilac dužnosti direktora Admir Mustajbašić, kaže da se korisnici uglavnom dobrovoljno opredjeljuju na dolazak u Dom premda ima i onih koji su na Medanoviće stigli jer nijesu imali drugog izbora.

„U Domu imaju pažnju i način života sa svojim vršnjacima i što je u njihovim godinama veoma bitno stalnu zdrastvenu zaštitu, ishranu, terapiju, društveni život koji još nije na željenom nivou, jer se poštuju finasijske mogućnosti. Ipak, za svečanosti povodom državnih  i vjerskih praznika sredstva se ipak nađu. Pored kolektivnih proslava postoje i pojedinačne slobodne aktivnosti koje upotpunjuju život korisnika“ističe Mustajbašić.

Korisnici Doma su pod stalnim nadzorom zaposlenih objašnjava  medicinski tehničar Haris Bećirović.

„Do osam časova svi su u obavezi da završe jutarnju higijenu kako bi zajedno doručkovali i oni kojima je prepisana, primili odgovarajuću terapiju. Slijedi zajednička kafa ili čaj,  a onda slobodne aktivnosti“, priča Bećirović.

Glavna medicinska sestra Sonja Knežević ističe da je važan timski rad u ovakvim ustanovama.Ukoliko neka od službi zataji, bilo socijala ili medicinska ili, pak, rad psihologa ili neke druge službe, onda usluga više nije na željenom nivou, što korisnici itekao znaju da osjete. Na zadovoljstvo svih ovdje je sinhronizacija svih aktivnosti na visokom nivo što se reflektuje na zadovoljstvo stanara. Njima je, obzirom na naš mentalitet, pored redovne pažnje potrebana topla riječ, nježan dodir, iskren odnos, u čemu ne škrtarimo tako da pored profesionalnog imamo i emotivan odnos pram korisnicima usluga , ističe Knežević.

Vukoman Kljajević, Radio Crne Gore