[ Objavila B.B. ]

ZEJAK PORUČIO

Poljoprivreda najotpornija na recesiju

Pandemija izazvana virusom Kovid-19 pogodiće i agrarni sektor, ali kako smatra član grupe za pripremu pregovora o pristupanju Crne Gore i EU za oblast poljoprivrede i ruralnog razvoja u sklopu Poglavlja 11, Dejan Zejak, ta grana privrede je znatno otpornija na recesiju od drugih sektora privrede.

"Iskustvo nas uči da agrar i prehrambena industrija, iako ne nude visinu zarada poput nekih ekonomski profitabilnijih segmenata, ipak pouzdani i stabilni sektori koji pružaju dugoročnu šansu za one koji im pristupaju na pravi način. Agrar ne treba i ne može biti osnov cjelokupne ekonomije jedne zemlje, ali može biti zdrav, finansijski održiv i tržišno uspješan sektor koji zapošljava i pristojno plaća svoje uposlene, doprinosi rastu BDP-u, pozitivnom spoljnotrgovinskom bilansu, i na kraju štiti postojeće resurse i životnu sredinu", kaže Zejak, inače, diplomirani inženjer agrara.

Da bi se ovo i ostvarilo, dodaje on, neophodno je da i vlada i bitne međunarodne finansijske institucije pomognu nacionalni agrar, ali sa što većim finansijskim sredstvima.

"U slučaju da mjere izostanu, naš agrar će biti prepušten samom sebi. Međutim, snaga ovog sektora osim potrebnih resursa i očiglednih potencijala ogleda se i u istrajnosti ljudi koji se bave njim. Samoorganizovanost farmera i u periodu Kovid-19 nije izostala, što govori podatak da je grupa entuzijasta preko jedne društvene mreže kreirala grupu 'Kupujmo domaće' u namjeri da omogući prodaju sopstvenih poljo-proizvoda farmerima u Crnoj Gori u doba korone. Ova grupa za sada broji preko 30.600 članova, za naše prilike značajan broj",istakao je Zejak.

Svjetska ekonomska kriza 2008. godine potvrdila je da je poljoprivreda znatno otpornija na recesiju od drugih sektora privrede, (sektor turizma i usluga, oblast izgradnje i prometa nekretnina, segment auto-industrije), koji su godinama nakon nje osećali snažne posljedice.

"Tokom recesije važna činjenica je i to da su zarade u poljoprivredi padale manje nego u drugim sektorima, a agrar i prehrambena industrija su apsorbovali dio radne snage koja je u drugim sektorima ostajala bez posla. Tako je on postao i 'socijalni amortizer', u regionu i u Crnoj Gori", kaže u svojim analizama agrara tokom i nakon Kovida-19 Zejak.

Kako je istakao, svijet rizikuje predstojeću krizu sa hranom ako se brzo ne preduzmu mjere za zaštitu najugroženijih, održanje globalnih lanaca snabdevanja hranom i ublažavanje uticaja pandemije na sistem hrane.
"Zatvaranje granica, karantin i poremećaji na tržištu u lancu snabdijevanja i prekid trgovine ograničavaju pristup ljudima dovoljnim izvorima hrane, posebno u zemljama koje su teško pogođene virusom ili koje su već pogođene visokim nivoom nesigurnosti u hrani. Očekujemo poremećaje u lancima snabdevanja hranom, posebno u robi visoke vrijednosti (voće, povrće, meso, riba, mleko...)", ističe Zejak.

Manjak đubriva, veterinarskih ljekova i drugih inputa, kaže Zejak, može uticati na poljoprivrednu proizvodnju.

Zatvaranje restorana i rjeđa kupovina namirnica, umanjuju potražnju za svježim poljoprivrednim proizvodima i proizvodima iz sektora ribarstva, što negativno utiče na proizvođače i dobavljače.

Sektori poljoprivrede i ribarstva, kako naglašava, posebno su pod uticajem ograničenja turizma, zatvaranja restorana i kafića i obustave školske ishrane.

"U bilo kojem scenariju, najviše će biti pogođeni najsiromašniji i najugroženiji slojevi stanovništva uključujući migrante, raseljene i one koji su pogođeni sukobima. Zemlje u dugotrajnim krizama takođe trpe zbog nedovoljnih ulaganja u javno zdravstvo, što će pojačati uticaj pandemije, smatraju u UNFAO", podsjeća naš sagovornik.

Nesigurnost u hrani i siromaštvo su najteži među marginalizovanim seoskim grupama, uključujući žene i djecu.
Poznato je da kratkoročne krize mogu da dovedu do dugoročnih problema.

"Širenje bolesti može devastirati siromašne ruralne zajednice, posebno male proizvođače hrane koji se već suočavaju sa izazovima kao što su slab imunitet i loša ishrana. Mnoge zemlje zavise od ovih zajednica zbog svoje nacionalne sigurnosi u obezbjeđenosti rezervama sa hranom. Ipak, pandemija i sa tim povezani poremećaji u trgovini, putovanjima i tržištima mogu smanjiti proizvodnju i dostupnost hrane. Otprilike 63 odsto najsiromašnijih ljudi na svijetu radi u poljoprivredi, a velika većina na malim farmama. Većina najsiromašnijih, najgladnijih i najmarginalizovanijih ljudi živi u ruralnim sredinama, i upravo tu razvojna zajednica sada mora usmjeriti svoje srednjoročne i dugoročne napore", smatra Zejak.

S obzirom na to da se virus još uvijek širi planetom, a vakcina protiv njega je u fazi testiranja, jedno je sigurno jasno, a to je da će njegove ekonomske posljedice biti pogubne i na žalost dugoročne.

Vukoman Kljajević, Radio Crne Gore