Vikend novine [ CdM ]

USTUPANJE PARCELE CPC

Vučinić: Na naplatu došla saradnja sa SPC

Privremena zabrana korišćenja parcele u blizini Crkve Svetog Đorđa u Podgorici ustupljene Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi ovih dana izaziva dosta reagovanja i komentara. Za pravnog savjetnika CPC Steva Vučinića nema, nažalost, nikakvog iznenađenja u odluci sutkinje Sanje Došljak, koja je prihvatila tužbu SPC i spriječila, za sada, prebacivanje parcele Crnogorskoj crkvi.

“Iako je bilo dogovoreno da se odluka o placu za izgradnju Saborne crkve u Podgorici donese na sjednici Skupštine grada, 26. jula ove godine, predloženo je da se o tome odlučuje tek nakon septembarskih izbora. Nakon izbora, više puta, od raznih adresa, tražili smo sastanak u vezi s tim placem, ali su nas svi nemušto izbjegli sem ministar pravde. On nam je, s nekoliko ljudi iz vrha vlasti, izašao u susret. Tako da je Vlada odobrila da se plac u Podgorici, na kome je DUP-om predviđena izgradnja vjerskoga objekta, dodijeli Crnogorskoj crkvi za izgradnju Saborne crkve. A onda su se djelovi državne administracije prema Crnogorskoj crkvi odnijeli na tradicionalan način podlački; tako rade već 30 godina”, kaže Vučinić, odgovarajući na pitanja Vikend novina.

Umjesto da se o tome placu, kako ističe, odlučuje 30. oktobra, na zahtjev opozicije, formalno motivisanim smrću vladike Amfilohija, sjednica je odložena za 3. novembar.

“U međuvremenu, sud je stavio zabranu na prenos vlasništva placa do okončanja postupka koji je pokrenula Srpska crkva. Zaboravili su da je zbog takve politike koja, u stvari, ismijava crnogorske nacionalne interese, ali i naš patriotizam, više hiljada Crnogoraca glasalo URA-u. Taman toliko koliko je opoziciji trebalo za pobjedu. Možda im za pouku i kao dokaz posluži razgovor koji je prije izbora jedan moj rođak vodio s jednim Cetinjaninom. Pohvalio mu se da naša Crkva očekuje da joj se dodijeli plac za izgradnju Saborne crkve u Podgorici, a on mu je odgovorio: ‘Gledamo ih, samo li ga ne daju jednoga glasa neće dobiti. Sve mislim, mudrije bi im bilo da su nam dodijelili taj plac, to javno obznanili i tvrdo stali u zaštitu crnogorskih nacionalnih interesa. Tvrdim i vjerujem da bi dobili još koju hiljadu glasova” poručuje Vučinić.

Komentarišući činjenicu da je sutkinja odluku donijela na osnovu sumnjive tapije iz tridesetih godina prošlog vijeka, Vučinić ističe da je taj papir bio kakav-takav pravni osnov za zabranu prenosa vlasništva s države na Crnogorsku crkvu, odnosno da se odlučivanje odloži do konstituisanja nove administracije, koja CPC neće biti s ruke.

“A nije bila ni ova sadašnja. Naprotiv, vodila je tajni rat protiv Crnogorske crkve, široke ruke dijeleći nam obećanja i lijepe riječi, a javno i tajno sarađujući i podržavajući Srpsku crkvu. Ovih dana ‘beremo plodove’ te njihove trodecenijske saradnje. Posljednjih dvadeset godina podnijeli smo desetine zahtjeva za ispravke grešaka u katastru i krivičnih prijava protiv odgovornih lica zbog zanemarivanja državnih interesa i nezakonitoga prepisivanja državne imovine na Srpsku crkvu, na koje je vlast ostajala nijema. I još su nas izvjesni podgorički krugovi ismijavali nazivajući nas budalama. Jednostavno rečeno, do dana današnjega, svaki akt državne administracije pokazuje da njena većina nije imala časne namjere prema Crnogorskoj crkvi”, kategoričan je Vučinić.

Na pitanje šta očekuju u nastavku postupka, Vučinić nije optimista.

“Da su ugroženi interesi neke visoke adrese, cijelo pravosuđe bi stalo iza nje. Ali kad je u pitanju bilo koji crnogorski nacionalni interes, e onda se prepriječe kojekakvi zakoni, odluke i slično. Razloge je svojevremeno objasnio Nikola Pašić. Žalio mu se neki njegov povjerenik iz unutrašnjosti Srbije da je lišen beneficija koje su mu bile obećane ukoliko u njegovoj opštini na izborima pobijedi Radikalna stranka, i to zakonom usvojenim odmah nakon tih izbora, na što mu je Pašić odgovorio: ‘Ako oće, vlast može čojeku da učini i mimo zakona, a zakoni služe za one kojima vlast neće da učini’. E baš za Crnogorce i sve naše od 1918. godine do danas zakoni služe da nam se ne učini”, kaže Vučinić.

Pravni savjetnik CPC smatra da je odluka suda o privremenoj zabrani na zahtjev Srpske crkve jasan pokazatelj da “višedecenijska javna i tajna saradnja državne administracije s Beogradskom patrijaršijom polako dolazi glave državi”.

“Dok se administracija listom bavila realizacijom ličnih interesa, dotle su se vrhovi cetinjske filijale Beogradske patrijaršije bavili realizacijom strateškog plana Srbije pripremom uslova za ponovnu aneksiju Crne Gore i izlaskom na Jadransko more. Sagradili su i obnovili 60 manastira, u njima smjestili više od hiljadu monaha i monahinja i transformisali ih u anticrnogorske misionarske i obavještajne centre. S dozvolom vlasti upisali su u vlasništvo nekih 12 kvadratnih kilometara crkvenoga zemljišta, blizu 650 crkava i sve manastire. Ta ista administracija im je blagonaklono uplatila još 14 miliona eura da dovrše srpske saborne crkve u Podgorici i Baru… Dok su crnogorske nacionalne institucije od nužde tolerisali, da ne izgube crnogorsko glasačko tijelo Matica crnogorska je podstanar, Dukljanska akademija tavori bez državne potpore u jednom iznajmljenom stanu, tako i Fondacija ‘Sveti Petar Cetinjski'”, kaže Vučinić.

Podsjeća da Crnogorska crkva “ima šedište u jednom neuslovnom objektu kupljenom od donacija vjerujućih, dok je šedište njene ostroško-nikšićke episkopije u objektu koji je vlasništvo Opštine Nikšić”.

“Istovremeno, poređenja radi, Srbija je srpskim nacionalnim institucij ama u Crnoj Gori kupila velelepni objekat usred Podgorice i dala im ga u vlasništvo. O milionskim svotama eura kojima ih finansira, ne samo srpske institucije, S nego i političke partije i Srpsku crkvu da i ne govorimo.

Lijepo je to objasnio predsednik Srbije Vučić u nedavnome intervjuu na Televiziji Vijesti. Na prigovor voditelja da ga optužuju da finansira srpske političke partije i institucije u Crnoj Gori odgovorio da će još više da pomaže, a onda odgovor završio protivpitanjem: ‘Ko brani crnogorskim vlastima da pomažu Crnogorce u Srbiji. A one ne samo da nijesu pomagale Crnogorce u Srbiji, nego, kako vidimo, to nijesu radile ni u Crnoj Gori. Zato su uspjele da se posvade sa skoro svim Crnogorcima, pa mi nije jasno čije će to nacionalne i državne interese da zastupa i na čije to glasove, kao buduća opozicija, aktuelna administracija računa u budućnosti”, kaže Vučinić, poručujući da su mnogi sinekurama naplatili “krv i znoj” njegove generacije!