ISTRAŽIVANJE

Puno homofobije i predrasuda

Svaki četvrti građanin Crne Gore ne bi prijavio diskriminaciju, dok više od polovine njih to ne bi učinilo jer nemaju povjerenja u institucije, pokazalo je istraživanje koje je naručilo Ministarstvo za ljudska i manjinska prava. Istraživanje agencije Damar, rađeno u novembru u devet crnogorskih gradova, na uzorku od hiljadu punoljetnih ispitanika, pokazalo je da su najdiskriminasinije grupe u Crnoj Gori Romi, homoseksualci i osobe sa invaliditetom.

Kako je saopšteno na konferenciji za novinare, cilj istraživanja bio je utvrditi percepciju, stavove i iskustva građana o diskriminaciji u Crnoj Gori.
Gotovo 80 odsto ispitanika smatra da je diskriminacija, u manjoj ili vrećoj mjeri prisutna u Crnoj Gori, svega 4,5 odsto njih smatra da je nema, dok 17 odsto anketiranih nema stav o tom pitanju.

Među ispitanicima koji smatraju da je diskriminacija prisutna u crnogorskom društvu najviše je Srba, 72 odsto, isto smatra i 65 odsto Roma, kao i 64,6 odsto Albanaca.

Predstavnik Damara, Vuk Čađenović, kazao je da je najveći stepen netolerancije izražen prema Romima i pripadnicima LGBT populacije.

''Dakle, možemo reći da su naši građani u velikoj mjeri homofobični, i da pokazuju određeni stepen negativnih stereotipa'', rekao je Čađenović.

Prema istraživanju, žene su na četvrtom, nacionalne manjine na petom, a starije osobe na šestom mjestu neravnopravnog tretmana.

Kada su u pitanju stavovi o LGBT populaciji, tri četvrtine građana smatra da još nije dolo vrijeme za održavanje parade ponosa, a čak 46,5 odsto njih smatra da to nikada ne bi trebalo dozvoliti.

Anketirani građani procjenjuju, u u više od 50 odsto slučajeva, da Romi, osobe sa invaliditetom i starije osobe nemaju isti tretman prilikom zapošljavanja, dok najveći broj anketiranih smatra da prilikom zapošljavanja žena i pripadnika nacionalnih manjina ne postoji diskriminacija.

Kada su u pitanju dostupnost zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju i ravnopravnosti u pogledu pravne zaštite, anketirani građani procjenjuju, u značajnim statističkim vrijednostima, da ne postoji diskriminacija prema bilo kojoj od navedenih marginalizovanih grupa.

Oko 42 odsto ispitanika smatra da je država dužna da finansira medije nacionalnih manjina, 40 odsto njih smatra da nacionalne manjiene treba da imaju školovanje na maternjem jeziku, dok 43 odsto ispitanika ne smatra da bi pripadnicima nacionalnih manjina trebalo uvijek omogućiti da se u državnim institucijama obraćaju na sopstvenom jeziku.

Kada je u pitanju socijalna distanca, ona je najviše izražena prema LGBT osobama, zatim prema oboljelima od HIV-a, dok su na trećem mjestu osobe sa mentalnim invaliditetom.

Najmanja distanca izražena je prema sitomašnima, 2,8 odsto, i prema ženama – četiri odsto.

Etnička distanca je najviše izražena prema Romima, 22,5 odsto, zatim slijede Albanci sa 21,7 odsto, i Hrvati sa 16,6 odsto, dok je najmanja distanca prema Crnogorcima, 7,5 odsto, i Srbima 3,3 odsto.

Čađenović je kazao da se na osnovu tih podataka može zaključiti da je u Crnoj Gori mnogo izraženija socijalna, nego etnička distanca.

Prema njegovim riječima, na pitanje koje institucije najviše diskriminušu određene grupe, najviše ispitanika, 17,3 odsto, ocijenilo je da su to sami građani, 17 odsto njih smatra da su to političke stranke, a 16,4 odsto da je to Vlada.

Trećina ispitanika smatra da Vlada treba da sprječava diskriminaciju, dok nešto manje njih misli da to treba da radi nevladin sektor i same ugrožene grupe.

Takođe trećina ispitanika smatra da je diskriminacija veoma značajan problem i da njeno sprječavanje treba da bude prioritet vlade, dok oko osam odsto njiu smatra suprotno.

Oko 70 odsto ispitanika ne smatra se pripadnikom nijedne diskriminisane grupe, dok je najviše onih koji smatraju da su bili diskriminisani navelo da je to bilo u oblasti zapošljavanja i rada.

Istraživanje je pokazalo da svaki četvrti građanin ne bi prijavio da je diskriminisan, dok svaki peti ne zna kome bi se obratio.

''Trećina ispitanika kazala je da se ne bi obratila nikome zato što nemaju povjerenja u institucije, više od polovine njih ne zna kome bi se obratilo, dok su kao treći razlog građani najviše navodili komplikovane procedure'', naveo je Čađenović.

Ministar za ljudska i manjinska prava Suad Numanović ocijenio je da bez promjene svijesti građana nema efikasne borbe protiv diskriminacije.

On je kazao da je taj resor dosta uradio u protekloj godini, a da je ostao neurađen zakon o vjerskim zajednicama.

''Pokušali smo, ali je to dosta komplikovan zakon, i nijesmo htjeli da dođemo u situaciju da ga za par godina moramo mijenjati'', pojasnio je Numanović.

On je podsjetio da su zakoni o zabrani diskriminacije i o onbudsmanu u skupštinskoj proceduri, i ocijenio da će njihovo usvajanje doprinijeti da zaštita ljudskih prava bude na većem nivou.
Prema njegovim riječima, u narednoj godini slijede izmjene zakona o manjinskim pravima i rodnoj ravnopravnosti, a biće urađen i zakon o nacionalnim simbolima.

Numanović je podsjetio da su registrovani svi nacionalni savjeti osim srpskog, koji iz tehničkih razloga još niijre registrovan.

''Naglašavam – niko nije ukinuo srpski savjet, čim se ispoštuju procedure, on će biti registrovan'', kazao je Numanović.

Na pitanje zato bi se formirao srpski nacionalni savjet kada Srbi nijesu manjina u Crnoj Gori, pomoćnik ministra Sabahudin Delić kazao je da ni Ustav ni zakoni ne određuju taksativno manjine, i da je manjina svaka grupacija koja se tako osjeća.

''Država ne tjera kolektivitet da se osjeća manjinom i da formira savjet'', naglasio je Delić.

Na pitanje da li u Fondu za manjine trenutno može da bude predstavnik prethodnog Srpskog nacionalnog savjeta, iz Ministarstva su kazali da ne može, jer novi savjet još nije registrovan.

(Mina)