TREĆE DOBA

Malo im za sreću treba

Griješe svi oni koji kažu da je sramota starost provesti u domu, kaže osamdesetogodišnji Stefan Rašović koji u staračkom domu živi već godinu i dodaje da upravo tu ima sve što mu je potrebno.

Ima Stefan u staračkom domu i ono najvažnije - najboljeg prijatelja. Osamdesetogodišnji Stefan Rašović i sedam godina mlađi Mićo Zečević, upoznali su se prije godinu upravo u staračkom domu gdje i počelo njihovo druženje.

Kažu da ih bolest ne ometa išli bi svugdje zajedno, ovako vrijeme provode igrađujći šah ili domine u stračkom domu, gdje ima kako kažu ništa ne nedostaje.

Posebno ih međututim uveseli kada im direktorica doma u prolazu kaže: "Đe ste momci".

"Mi momci, a đevojaka nigdje", kaže u šali osamdesetogodišnji Stefan. On je prije pet godina ostao bez supruge. U privatni starački dom „Relax“ kod Danilovgrada je kaže došao svojevoljno i tu mu ništa ne fali.

"Došao sam u dom jer nijesam htio da opterećujem porodicu, sam sam tako odlučio. Ovdje sam došao da provedem posljednje dana. Ljepše je sa svojom generacimo. Živio sam sam u stanu, ali ovdje imam društvo“, kaže Stefan i dodaje da mu je Mićo najbolji drug.

Ističe i da griješe svi koji pomisle da je sramota starost provesti u staračkom domu.

Mićo Rašović je u domu godinu i četiri mjeseca. Svađa nema, ali se jedan problem nerijetko nameće.

"Nema svađa, ali smeta mnogo što ima starijih, koji slabo čuju, a i meni je sluh popustio, pa onda sa njima ne možemo da komuniciramo. Inače nastojimo da se družimo, izađemo i vani ispred doma i izgubimo dan", pričam Mićo.

Radost je u staračkom domu uvijek kada dođu gosti, onda imaju još sa nekim da prozbore koju da se požale na zdravlje i pohvale nekom pobjedom u šahu ili dominama.

Život u domu najbolje poznaje bivša partizanka Mara Rašović. Ova devedesetrogodišnjakinja već devet godina je stanovnik doma i nema zamjerke.

„Druženje je odlično svi smo jedni drugim naklonjeni. Svi smo približnih godina i interesantniji smo jedni drugima“, priča Mara koja hvali osoblje staračkog doma.

U Crnoj Gori postoje dva staračka doma. Ovaj privatni „Relax“ kod Danilovgrada nema državnu licencu, pa ne može računati ni na pomoć države. Smještaj starih mjesečno košta od 400 do 550 eura.

Direktorica doma Vesna Martinović kaže da penzije uglavnom ne mogu da pokriju taj trošak pa porodice pomažu. Ističe i da se gotovo nikada stari ne odlučuju da prodaju imovinu, već to ostavljaju porodici.

„Oni bi radije živjeli u neuslovima, ali da djeci ostave imovinu“, pričam vlasnica ovog staračkog doma.