SAMOUBISTVA U CG

Razumijevanjem odvući mlade od smrti

Smrti Nikoline Ljiljanić, Luke Markovića i Denisa Softića potresli su crnogorsku javnost. Maloljetna djevojčica od samo 15 godina i mladići od 22 i 25 su, tek zakoračivši u život, odustali od njega i okončali u hladnoj vodi. Treba li da se zapitamo zašto mladi rješenje vide u smrti? Ko je kriv? Porodica, društvo, mediji?

Prema podacima koji su saopšteni Portalu RTCG iz policije tokom 2014. u Crnoj Gori bilo je 164 samoubistava. U januaru 2015, registrovano je 18 samoubistava, dok ih je u februaru bilo 9. Ono što posebno zabrinjava je kada maloljetna osoba koja ni ne upozna život odluči da ga okonča.

„U 2014. godini nije zabilježeno nijedno samoubistvo maloljetnika, dok je  u prva dva mjeseca 2015. godine registrovano jedno. Napominjemo da je martu pronađeno beživotno tijelo jednog maloljetnog lica čiji je nestanak prijavljen u januaru 2015. godine, a preliminarni rezultati obdukcije ukazuju da se radi o samoubistvu – utopljenjem“, navodi se u saopštenju policije dostavljenom Portalu RTCG.

Iako je skoro upola smanjen broj suicida u februaru ove godine, u odnosu na 2014. kada ih je bilo 17, to javnosti ne pruža veliku utjehu.

Životi Luke Markovića, Denisa Softića i Nikoline Ljiljanić ugašeni su, a sigurno je postojalo rješenje za probleme koji su ih primorali na samoubistvo.

Kako prepoznati da sa vašim djetetom nešto nije u redu

Specijalista psihijatrije Lidija Injac Stevović kaže za Portal RTCG da su emocionalni problemi najčešći razlog za suicid kod mladih.

„To mogu biti problemi u vaspitanju mladih ljudi, sistemi vrijednosti koje oni prate, zatim porodica, da li je razvedena ili ne, da li su djeca zanemarivana tokom odrastanja, da li su imali stresnih događaja, da li je bilo zlostavljanja, bilo da se radi o psihičkom, fizičkom ili seksualnom zlostavljanju“, kaže Injac Stevović za Portal RTCG.

Ona objašnjava da brojni faktori ukazuju na to da se mladi nalaze u stanju emocionalne nestabilnosti ili perioda emocionalnog zrijevanja i kada nisu u stanju da ispolje neka osjećanja. On ističe da je važno da roditelji to prepoznaju.

„Oni se osjećaju beznadežno, da nijesu vrijedni, neraspoloženi su, povlače se od uobičajenih aktivnosti. Takođe, osjećaju krivicu za stvari koje nijesu toliko bitne za njihove mlade duše. Na loše emocionalno stanje ukazuje i poremećaj spavanja, kada se teško uspavljuju, spavaju veoma malo ili previše. Ti mladi često imaju probleme sa učenjem, sa koncentracijom, nemogućnošću da ostvare uspjeh koji su planirali“, kaže psihijatrica i dodaje da se loše stanje kod mladih može prepoznati jer često plaču, ne vode računa o sebi zanemaruju se, a ponekad imaju i somatske simptome kao što su glavobolja, bolovi u stomaku.

Kako pomoći mladoj osobi

Mladima treba prići tako što ćemo ih saslušati, kaže psihijatrica.

„Najvažnije je djecu slušati do kraja, šta govore, šta nam poručuju. Potom, treba se identifiovati sa njima, reći im da smo i mi imali takvih problema kada smo bili mladi, kako bi shvatili da se to ne dešava samo njima, već da to proživljava puno ljudi kao i da sve može da se riješi“, objašnjava Injac Stevović.

Kada se tako odnosite prema djeci ulazite u odnos međusobnog razumijevanja , oni mogu razgovarati sa vama, jer ste preživjeli isto što i oni. Nikako se ne smije moralisati i kritikovati, vikati, ističe psihijatrica. Djecu treba podržati i obećati da ćemo im pomoći da riješe problem.

„Na taj način će se osoba održati u komunikaciji, što je jako bitno i kada je u dobroj komunikaciji sa nekim, ona će da izventilira ta loša osjećanja tugu,mržnju i bijes, ta napetost će splasnuti i  mogućnost da se dese te loše stvari će se značajno smanjiti.  Ukoliko je problem komplikovaniji, nešto što roditelji ne mogu da riješe, onda treba predložiti stručnu pomoć“, kaže Injac Stevović.

Uticaj medija i društva

Stopa suicida može biti uslovljena i socijalnim i društvenim faktorima.

„Ukoliko je visok stepen društvene integracije onda se smanjuje stopa suicida. Međutim, ako je stepen društvene integracije niži onda je poznato da dolazi do haotičnog stanja u kome nema određenih pravila i onda su ljudi negdje obezglavljeni i to može kod pojedninih društvenih grupa da dovede do lošeg uticaja. Međutim, to nije jedini razlog, obično kod tih osoba postoje drugi faktori rizika koji su doveli do takvog stanja“, kaže Injac Stevović.

Ona ističe da je važna i uloga medija o izvještavanju o događaju kakav je suicid.

„Mediji mogu da pojačaju efekat ponašanja, da podstaknu negativna ponašanja kod ljudi, a posebno ako se o tome govore kao nečemu posebnom, jer mladi mogu shvatiti da je to nešto što se propagira,  da je to izlaz iz nekih situacija, što naravno nije“, objašnjava psihijatrica.

Mediji bi trebalo obavještavaju javnost o svim faktorima koji dovode do suicida, kao i o tome kako to preduprijediti kako bi ljudi znali na koji način da smanje mogućnost da se takve stvari dešavaju, savjetuje Lidija Injac Stevović. 

Maša Mališić