MOBING U CG

Ćuti se zbog straha od otkaza

Mobing je, po svojoj suštini „tiha epidemija" koja u sebi nosi elemente ponižavanja, maltretiranja, terorisanja i zlostavljanja, ali je specifičan po tome što se isključivo vezuje za radnu sredinu.

Teško je doći do preciznih podataka o stepenu raširenosti ove pojave u Crnoj Gori. Sudeći prema stavovima stručnjaka, o mobingu se rijetko javno govori najčešće zbog straha od gubitka posla.

Strah je ključna barijera koja mobingovane osobe sprečava da iskoriste svoja prava, prijave slučajeve i izguraju postupke do kraja kroz za to predviđene institucionalne mehanizme ustanovljene zakonskim propisima iz 2012. godine, piše Pobjeda.

„Mobing u suštini podrazumijeva stalno napadanje, ponižavanje, zlostavljanje i izolaciju“ kaže za Pobjedu sociološkinja Mirjana Popović.

Ona je istakla da svako može biti žrtva mobinga bez obzira na pol, godine, izgled, obrazovanje, socijalni sloj ili položaj na poslu. Navodi da neka istraživanja pokazuju da što se žrtva i mober nalaze na višem mjestu u firmi to je mobing suptilniji i neuhvatljiviji.

„Razna istraživanja su pokazala da su žrtve najčešće odgovorni, savjesni i kreativni pojedinci, zatim mladi ljudi koji žele da se dokažu u poslu i pripadnici manjina po različitim osnovama. Mobing je široko rasprostranjena pojava koja izaziva posljedice kako na pojedinca tako i na njegovu porodicu i društvenu zajednicu. Zbog toga se problem mora tretirati u više dimenzija i to: sociološkoj, medicinskoj, pravnoj i psihološkoj. Različiti su oblici mobinga pa tako postoje vertikalni, horizontalni, strateški, emotivni, a sve u zavisnosti od toga ko je mober, ko trpi mobing, šta je krajnji cilj ili šta je podstaklo takvo djelovanje (ljubomora, zavist, ljutnja)“, rekla je Popović. 

Psihološkinja Radmila Stupar-Đurišić smatra da mobing nije teško dokazati. Ona ističe da je potreban dobar tim (pravnik, komunikolog i stručni saradnik iz oblasti u kojoj žrtva radi) i malo volje rukovodstva ili vlasnika firme. Upitana zašto ljudi ne prijavljuju mobing, psihološkinja odgovor vidi u pravnoj proceduri ,,koja je spora i puna stalne sumnje i nedoumica pa tako samo odlučni i istrajni mogu privesti uspješno tu priču kraju“.

„Moberi mogu biti kako nadređeni tako i kolege sa kojima osoba radi. Nema tu pravila da neko mora biti moćniji da bi sproveo mobing nad nekim drugim“, kaže Stupar-Đurišić. 

Psihološkinja konstatuje da mobere na taj vid nasilja uglavnom motiviše nesigurnost u lične i profesionalne kompetencije.

Advokat Branko Anđelić konstatuje da postoji više načina da zaposleni postanu žrtve mobinga, mada se u praksi njegova advokatska kancelarija nije susretala sa konkretnim predmetom.

„U svakom slučaju, neophodno bi bilo žrtve mobinga upoznati sa njihovim zakonskim pravima koja im omogućavaju pokretanje postupka za mobing protiv poslodavca kod Agencije za mirno rješavanje sporova ili nadležnog suda. Skupština Crne Gore je 2012. godine usvojila Zakon o zabrani zlostavljanja na radu, koji predstavlja i pravni okvir koji reguliše ovu oblast i kojim su precizno naznačene obaveze poslodavaca, kao i prava zaposlenih na pokretanje postupka“, kaže Anđelić.

Zakon o zabrani diskriminacije u Crnoj Gori usvojen je na proljeće 2012. godine. Prema ovom zakonu, svako lice koje smatra da je diskriminisano ima pravo na zaštitu pred sudom u parničnom postupku koji se pokreće tužbom kojom se može tražiti zabrana mobinga i naknada štete.