Objavila: M.M.Lj.

AKTER APELUJE

Naknade prilagoditi socijalnim kategorijama

Fondacija Akter apeluje da se Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti usmjeri ka majkama kojima je pomoć najpotrebnija, i koje se bore za osnovnu egzistenciju, bez dovoljno hrane i sredstava za ljekove i životne troškove.

“Predlažemo da se naknade u punom iznosu isplaćuju majkama koje su radno nesposobne ili ispunjavaju uslove za starosnu ili invalidsku penziju. Takođe, korekcija iznosa naknada ne treba da ide na štetu majki koje pripadaju ugroženim kategorijama stanovništva, o kojima je bilo riječi. Pritom, potrebno je uzeti u obzir efekat koji na ekonomiju ima odustajanje od zaposlenja radno sposobnih žena, kao i spriječiti veliki broj zloupotreba Zakona”, navodi se u saopštenju Fondacije.

Oni smatraju da Zakon treba definisati tako da pravedno tretira pojedinačne uslove u kojima se porodice nalaze.

“Nije etički prihvatljivo da samohrana majka koja je podstanar sa zdravstvenim problemima i odgaja maloljetnu djecu s invaliditetom u potpunoj nemaštini, prima jednaku naknadu kao i majka koja pripada bogatijem sloju društva i posjeduje brojne nekretnine. Iznos naknade nema istu vrijednost za korisnice u dva navedena slučaja”, saopšteno je iz Fondacije.

 Fondacija se obraća javnosti podstaknuta, kako su kazali,  sve češćim molbama koje upućuju majke djece sa teškim zdravstvenim komplikacijama ili smetnjama u razvoju. Njihova svakodnevna borba i patnja prolaze uz jecaj koji malo ko čuje.

“Zato Zakon treba usmjeriti ka majkama kojima je pomoć najpotrebnija, i koje se bore za osnovnu egzistenciju, bez dovoljno hrane i sredstava za ljekove i životne troškove. Konkretni iznos naknade mora da zavisi od niza faktora, u prvom redu finansijske i stambene situacije, primanja, zdravstvenog stanja majke i djece, broja djece i njihovog starosnog uzrasta”, navodi se u saopštenju I dodaje:

“Apelujemo na postizanje kompromisa po ovom osjetljivom pitanju, kojim neće biti oštećene majke u najnezavidnijem položaju, i koji će istovremeno biti u skladu sa realnim mogućnostima državne kase. Kompromis nije kapitulacija. Obje strane treba da razumiju položaj u kojoj se nalazi ona druga, uz uključivanje širokog spektra društvenih subjekata u postupno rješavanje postojeće situacije.”