ISPITAO POSLOVANJE

Dožić: Prijavio bih da su Rusi iznosili novac

Vođa menadžerskog tima koji upravlja Kombinatom aluminijuma Podgorica, Nebojša Dožić, kazao je da bi, u slučaju da je ruski partner na bilo koji način iznosio novac iz fabrike, bio u obavezi da to i prijavi, ali, ističe, on o tome informacija nema.

"Nemam nikakvih informacija u vezi sa tim, niti sam mogao to da vidim dok sam bio u Bordu direktora. Sada sam u prilici da ispitam kompletno poslovanje sa sektorom finansija, čak od perioda kada su Rusi došli", saopštio je Dožić za Dnevne novine.

Kako je istakao, on je, zajedno sa pripadnicima Uprave policije dosta toga provjerio, ali ništa sumnjivo nije pronađeno.

"Nijesam našao ništa. Jedino što sam našao je da su Rusi od kada su došli ovdje isplatili milijardu i po eura. Tako da tu, za iznošenje novca, nije bilo prostora. Ponavljam, da sam to vidio ili znao, ja bih to prijavio", kazao je Dožić.

On vjeruje da bi KAP i bez ulaganja, sa cijenom struje od 27,50 eura po megavat satu mogao da izdržava sam sebe, a Crna Gora bi pored troška za subvencije, mogla da ima velike koristi od njega.

Komentarišući rješavanje pitanja snabdijevanja Kombinata strujom, Dožić je istakao da ne učestvuje u tim pregovorima, već da je njegov zadatak da optimizuje troškove u postojećim uslovima.

On nije mogao da precizira koliko bi koštalo zatvaranje fabrike, ali je ocijenio da bi "dosta koštalo".

"Računica kaže da bi gašenje KAP-a, koji bi u tom stanju čekao novog investitora, koštalo više od 30 miliona, odnosno da se ugasi i da za godinu dvije dođe neki investitor, pa da ga ponovo uključimo i da dođemo na sadašnji nivo", objasnio je Dožić.

Fabriku je, nakon progašenja stečaja 8. jula, preuzela državna kompanija Montenegrobonus, jer je, kazao je Dožić, neko morao da prganizuje proizvodnju.

"Zajedno smo formirali jedan dobar tim, a u narednom periodu ćemo zajedno pokušati da optimalizuemo sve troškove. Sud svakako nije mogao to uradi", rekao je on.

Prema njegovim riječima, za KAP je najbolja opcija da ponovo pođe u privatne ruke, ali kod pravog partera, jer nije siguran da država ima novca da sama investira u fabriku.