[ Objavio: I. P. ]

KOSTIĆ POJAŠNJAVA

Ekonomski rast ne znači i bolji standard

Vlada, sindikat, ekonomski analitičari ne mogu da markiraju godinu kada će se rast BDP i investicija u autoput, turističke projekte, energetiku i poljoprivredu snažno osjetiti na standard svih građana…

Svi su saglasni u ocjeni da je ključ u snažnijem zapošljavanju i smanjenju broja nezaposlenih, ali sadašnje stanje različito doživljavaju.

U Ministarstvu finansija Pobjedi su u odgovoru na pitanje kada će se osjetiti snažan rast standarda kazali da su se “brojna ulaganja i investicioni projekti već odrazili na standard građana kroz veće zapošljavanje i smanjenje stope nezaposlenosti, čime se povećala baza stanovništva koja zarađuje dohodak”.

U Uniji slobodnih sindikata smatraju da se nije previše odrazilo na životni standard građana to što posljednjih godina Crna Gora bilježi solidan ekonomski rast.

“Iako posljednjih godina Crna Gora bilježi solidan ekonomski rast, to se nije previše odrazilo na životni standard građana. Prosječna zarada se već dvije godine ne povećava i kreće se oko 510 eura. Nezaposlenost je i dalje velika preko 40.000, penzioni sistem je već odavno neodrživ, veliki broj zaposlenih radi “na crno“ i prima platu “na ruke“, podsjećaju iz sindikata.

Procjene analitičara, dodaju sindikalci, ukazuju da se zaustavljanje povećanja javnog duga može očekivati tek nakon završetka izgradnje auto-puta, ne prije kraja 2020.

Ekonomski analitičar Vasilije Kostić kaže da je u stručnoj, a kamoli u širokoj javnosti snažno prisutno mišljenje da je za rast životnog standarda i smanjivanje siromaštva dovoljno da ekonomija raste. Nažalost, stvari ne funkcionišu na taj način.

“U tom pojednostavljivanju ide se toliko daleko da se čak stavlja znak jednakosti između rasta ekonomije i rasta standarda i to u realnom vremenu. Zato je i svaki iole značajniji ekonomski rast ili objava o njemu praćena visokim nivoom očekivanja javnosti da će se odmah povećati dohoci i da će se odmah živjeti bolje. Nažalost, stvari ne funkcionišu na taj način. Ekonomski rast, iako neophodan, sam po sebi ne poboljšava živote svih ili velikog broja ljudi. Usudio bih se reći čak da taj odnos je u direktnom odnosu sa sistemom društvene raspodjele – pa u mjeri u kojoj je on deformisan ili nije adekvatno postavljen i efekti ekonomskog rasta se ne „raspodjeljuju“ ravnomjerno. Otuda jedan manji broj ljudi u relativno kratkom roku „osjeća“ efekte ekonomskog rasta, dok kod drugih – daleko većeg broja, taj se uticaj skoro i ne osjeća ili makar ne u kratkom roku”, objašnjava Kostić.