Objavila M.L.B. [ Mina business ]

ROŽAJE

Otkupljeno nekoliko stotina tona pečurki i borovnica

Na području Rožaja ove godine otkupljeno je nekoliko stotina tona pečurki i borovnica, što je beračima, prema procjenama iz fabrika koje se bave otkupom i preradom, donijelo više od dva miliona eura.

Vlasnik firme Sloga, Feho Kalač, kaže za Dan, naveo je da je njegovo preduzeće tokom ovogodišnje sezone otkupilo od 120 do 150 tona svih vrsta pečurki, od svježe, smrznute, kuvane do sušene, a uglavnom vrgnja i lisičarke.

”Ovogodišnji rod pečurke bio je izvrsnog kvaliteta. Otkupili smo i oko 220 i 230 tona borovnice. Cjelokupan otkup ide u Njemačku, Italiju i Francusku. U Crnoj Gori potrošnja pečurke je veoma mala, a dio naše proizvodnje plasira se na Primorje i u Podgoricu”, rekao je Kalač.

Prema prvim procjenama, kako je kazao, njegova firma isplatila je beračima pečurke i borovnice više od 600 hiljada eura, a šumske plodove otkupljivali su u svim gradovima sjeverne Crne Gore.

”Ovogodišnji rod šumskih plodova bio je jako izdašan što je beračima vratilo vjeru da opstanu i ostanu na ovim prostorima, s obzirom da je privreda u ovom kraju, posebno u Rožajama potpuno zamrla, pa je berba jedini izvor zarade za mnogobrojne porodice”, ocijenio je Kalač.

On je najavio da će tokom jeseni početi sa otkupom šipurka i kleke, što će berčima donijeti dodatnu zaradu.

Otkupom šumskih plodova na području Rožaja bave se i preduzeća Interfud 35, Harkoprom i Šumski plodovi, koja su, takođe, uspješno poslovala u ovoj sezoni.

Vrganj je otkupljivan po tri, lisičarka dva eura, a suvi smrčak po 130 eura po kilogramu.

Prema prvim procjenama, ove godine je otkupljeno oko 300 tona borovnice, koje su, uglavnom, rožajski otkupljivači plasirali na tržište Austrije. Firme su otkupile i više stotina tona maline po cijeni od eura.

Otkupljivači će, u narednom periodu kupovati i kleku, šipurak i divlje kupine.

U Rožajama je devedesetih godina radilo više od pet hiljada zaposlenih u fabrikama Gornji Ibar, Bisernica, Fabrici mašinskih djelova, Titeksu, Servistransu, Fabrici ljekovitog bilja, Kristalu, Dekoru, Buteksu, Biteksu, Ibarmondu, Napretku. Nijedno od tih preduzeća i pogona, kako piše Dan, ne radi više od deceniju ipo.

U Gornjem Ibru, koji se bavio drvopreradom bilo je uposleno više od dvije hiljade radnika, dok sada privatni drvoprerađivački kapaciteti zapošljavaju oko 120 radnika.

Zbog zatvaranja fabrika i nemogućnosti da dođu do zaposlenja, brojni Rožajci su napustili tu opštinu i preselili se najčešće u inostranstvo.