Žabljak
Pretežno oblačno
-3.3 °C
Pljevlja
Oblačno
0.3 °C
Herceg Novi
Umjereno oblačno
11.9 °C
Nikšić
Umjereno oblačno
4.3 °C
Cetinje
Pretežno oblačno
8.1 °C
Bar
Pretežno oblačno
11.8 °C
Podgorica
Malo oblačno
10.1 °C
Ulcinj
Pretežno oblačno
10.0 °C
Kolašin
Pretežno oblačno
0.8 °C

Izoštreno

ANA FRANK, MIHAJLOVIĆ, DŽIKIĆ... 26. 10. 2017. 18:52   >>  18:21 28

ANA FRANK, MIHAJLOVIĆ, DŽIKIĆ...

N. Šofranac: Nešto se dešava

Nešto veoma dobro u našoj košarci,nešto što je još u embrionalnoj fazi ali je do prije par sedmica izgledalo nezamislivo. A nešto veoma ružno u svijetu,puno kompleksnije nego što želi da se predstavi,nešto što odslikava ljudsku prirodu današnjeg vremena.

Nećemo dužiti o košarkašima Budućnosti, pričali smo nedavno i u našem sportkastu,samo se demoliranje Galatasaraja mora apostrofirati,uz još par aspekata. Pošto se želi i Turski gigant prikazati “slabijim nego ranije”,rekao bih baš da je bolji nego prošle sezone,kad je igrao Evroligu ali brzo se raštimovao nakon pijanke Dentmona i Tompsona u Litvaniji,smanjio roster i vukao se do kraja sezone.

Sinoć smo gledali konstantno Preldžića i 4 Amerikanca na parketu,i to kako poznati igrači poput Hopsona,ili Hendriksa koji je igrao u Milanu, Makabiju, Lokomotivi, pa Samersa kojeg Budućnost nije uspjela angažovati, pa Kristmasa kojeg je Nikolić napunio koševima i ličnim greškama, pa Renfroua koji je proljetos bio plej Barselone, ili Hardija,svakako budžet koji Budućnost može samo da sanja. A u subotu su u gostima pregazili Karšijaku 16 razlike,šampiona 2015. Vidjeti takvu ekipu da gubi 23 razlike u Morači i da nema nikakva rješenja za igru Budućnosti koja je bila bez prvog centra Barovića,bez Seada Šehovića,a Petar Popović igra na svoju odgovornost da bi dao treneru tu energiju koja mu toliko treba-iskreno i fascinira i tjera na analize. Dobrom odbranom,intenzitetom,dinamikom, ukomponovanošću može se dosta postići, ali Budućnost je dominirala i tehnički i imala čak višak solucija u napadu, mogla da priušti luksuz i da pogriješi,i promaši zicere ili slobodna bacanja,i opet vodi 20 razlike kao da je ogromna razlika u klasi.

Sjajan meč Danila Nikolića, pametna igra Gibsona, Suad koji je stavio u džep Preldžića, standardno dobar učinak Ivanovića i Gordića,ali i odlična rotacija svih igrača, sada stvaraju sliku jedne ekipe protiv koje je teško igrati. Kad sam pitao sinoć Džikića je li ovo realnost, odgovorio je “naravno da nije”. Da se ne lažemo, nakon mečeva sa Zadrom i Igokeom,ili uopšte pred sezonu ovo nije očekivao niko,ni blizu. Tri od tri u Evropi je skoro halucinacija, nakon što je puno skuplja ekipa prošle sezone imala 0/8, nakon što i pretprošle godine ekipa koja je bila ubjedljivo prva u ABA ligi nije prošla grupu. Dobiti timove kalibra Redjane,Hapoela i Galate u nizu,i imati već sada plasman skoro u džepu je enorman progres. Sad u srijedu dolazi Bajern koji je i sinoć razbio Hapoel i bacio ga u agoniju(tim koji želi makar polufinale), igraju sjajno, žele jasno Evroligu,ili titulom u Njemačkoj u trci sa Bambergom koji je upravo doveo Rajta iz Igokee i panično traži još pojačanja,ili osvajanjem Evrokupa koje je sasvim realno,ako je najjači Španski tim Gran Kanarija(čak pet u Evroligi). Imali su i oni par slabijih domaćih partija(Vircburg,Bremerhaven),ali Djordjević pravi mašinu, Jović, Lučić, Mačvan, Cirbes, Djedović, Buker, Reding, imaju puno iskustva igranja zajedno,mnogo su jači nego prošle godine kad su isto početkom novembra slavili komotno u Morači 44:68, protiv uvenule Budućnosti pred Vladov odlazak. Ovaj put, uz nove zaslužene aplauze za Djordjevića možemo očekivati i pravu bitku,žestoku,sigurno su mnogo jaki ali Džikić je naoružao ekipu da im se suprotstavi,i publika treba da pruži veliku podršku,iako je noć fudbalske Lige šampiona. Kad ako ne sad?

Želimo podvući da se dešava nešto zaista posebno,da je ovo jedan autentični Crnogorski projekat sa 11 domaćih igrača,klubom koji je uložio puno i u infrastrukturu i mladje kategorije,napravio sjajnu podlogu i za državni tim i zatvorio krug,sa sjajnim trenerom,i rezultatima iznad standarda,i bez obzira koliko dugo trajali imamo priliku da gledamo vrhunske sportske spektakle i u ABA ligi i u Evropi. Djeluje smiješno da treba dozivati publiku na takve spektakle,sinoć je konačno bilo punije,biće i protiv Bajerna,ali ne treba da bude da bi se gadjala i vrijedjala neka Turska porodica sa djecom u dresovima Galatasaraja, nego da se baš uživa u košarci,nismo valjda zaboravili šta to bješe,u ovoj dvorani je bilo 9000 na Beočin i Ivu Borovicu! Zato insistiramo na tome da su ovo rezultati iznad očekivanja i realnosti,onako umiriti Zvezdu u Beogradu što ne može Barselona, pa kad bude treće ili četvrto mjesto u ABA-i da to niko ne požuri nazvati neuspjehom jer bi to bila užasna zamjena teza. Ako narod ima tu ružnu naviku da kad je uspjeh bude dio toga i ponaša se kao da je to očekivano,a čim krene loše da okreće ledja i vrijedja,mi moramo nazvati stvari pravim imenom i vrednovati ih kako zaslužuju. A da pitate Džikića on će se uhvatiti za glavu i reći da ne zna kako da popuni tim za Ljubljanu a kamoli šta dalje. Samo tako,pašće i Olimpija. A to se nije često dečavalo kroz istoriju. I samo još jedna zanimljivost-sinoć smo nakon meča evocirali i taj epski duel protiv Splita iz 2003,najefikasniji u istoriji ABA lige. Pošto kolege sa Arene nisu imale taj podatak recimo da su igrana čak tri produžetka,jedna drama bez kraja,118:116 je slavila Budućnost te subote 8.novembra 2003,a bio je tu i junak pobjede Gašo Pajović koji je pogodio dvije trojke preko mladog Ukića na kraju,i tadašnji trener Baletić. I kad se sjetim kakva je bila podrška tada,a paralelno se igrao veliki derbi Zvezda-Partizan 3:0(Žigić-Mateus,4 dana nakon Partizan-Real 0:0), još jednom postaje jasno da su generacije koje su u medjuvremenu stasale loše usmjerene na fudbal kroz prizmu kladionice,na jeftine sadržaje svih vrsta na čelu sa društvenim mrežama i viškom(loših) televizijskih programa. Jer kad je izbor svega veći čovjek izabere uvijek jeftinije,prostije i nekvalitetnije.

Ima sve to veze sa drugom temom,slučajem Ane Frank u Italiji. Ko nije pratio recimo da su navijači Lacija iskoristili nedjeljni noćni meč sa Kaljarijem da okupiraju Rominu Curvu Sud i tamo eksponirali njene fotografije u dresu Rome sa užasnim rasističkim porukama. Taj slučaj je eksplodirao u Italiji, a ono što je nužno reći o Ani Frank je to da je rodjena u Frankfurtu 1929.godine i da je jedna od najpoznatijih žrtava Holokausta. Već kad je imala 4 godine njena Jevrejska porodica se preselila u Amsterdam nakon dolaska Hitlera na vlast,ali i Holandija je bila okupirana 1940.godine pa je od fašista bilo sve teže pobjeći. Zato su se sakrili u tajno skrovište njenog oca Otoa gdje su živjeli u skučenom prostoru sve do proljeća 1942.godine,kad ih je neko odao i nacistička zelena policija uhvatila u odvela u ozloglašeni logor Bergen. Tokom te dvije godine u skrovištu ona je pisala dnevnik u kojem iznosi sva razmisljanja i traume tog vremena a imala je samo 11-13 godina. Iako skoro svugdje piše da je strijeljana zapravo je umrla od tifusa u logoru neposredno pred oslobodjenje,kad je imala 15 godina,a samo par sedmica nakon smrti njene sestre Margo. Otac Oto je preživio i našao u Amsterdamu njen dnevnik koji je postao slavan.

Navijači Lacija ne pokušavaju da budu pametniji od drugih,niti da dobiju nagradu za navijače godine koju su dobili Seltikovi,ali ne pokušavaju ni da budu obavezno negativci i osudjenici. Ono što su nekad radili Iridućibili a sve uz asistenciju idola i kapitena Di Kanija bilo je vrlo blizu Italijanskog fašizma,i vrlo aktuelno godinama,ali ovo sada užasavajuće. Uslijedile su brojne reakcije,a predsjednik Lotito rekao da je to samo mala grupica ludaka,koji su identifikovani i uhapšeni,njih 16. Lotito je u utorak položio cvijeće u Rimskoj Sinagogi, sa grbom Lacija i u prisustvu Jevrejske zajednice, ali Rimski Rabin je iz Njujorka poručio da Sinagoga nije za pranje ruku i da ne treba tu dolaziti s cvijećem pred morem novinara,nego da trebaju konkretne mjere. Lotito je čak snimljen kako u Milanu pred let za Rim govori “hajde da napravimo tu glupost u Sinagogi” i kako vrijedja Rabina. Znajući kako je i ranije sniman kako vrijedja ljude i klubove poput Kaprija i Frozinonea sigurno nije pravi čovjek da kiti cvijećem,ali i ovo je previše. Sve to juče je objevio Rimski list Mesadjkero, sve se jasno čuje.Inače,to cvijeće je završilo u rijeci Tibar, bacili su ga ultrasi Lacija. Osim što obmanjuje javnost i istoriju mogao bi pročitati dio dnevnika Ane Frank gdje kaže- što se duže prećutkuje istina,to je sve teže i teže čuti je. To važi za sve “navijače” Lacija. Sinoć su igrači Lacija na zagrijavanju u Bolonji nosili majice sa slikom Ane Frank na kojima je pisalo “ne antisemitizmu”,a na svim stadionima su čitani emotivni djelovi njenih zapisa uoči samog početka mečeva. Ali navijači Lacija u Bolonji su pjevali staru fašističku pjesmu “me frego..”, dok je dnevnik čitan,nije ih jasno tako malo. Onda se na sve to nadovezao Mihajlović,koji nije uspio ostati van ni ove priče. Dan uoči meča u Firenci jedan novinar ga je ciljano pitao što misli o ovom slučaju koji je već bio zapalio Italiju, računajući upravo na njegovu istoriju u Laciju,takodje i s navijačima Lacija. Tu je pozadina dosta kompleksna, za vrijeme NATO bombardovanja 1999.godine on je noseći ispod poznatu majicu TARGET imao podršku Curve Nord u sred trke za titulu sa Milanom, potom se pamti u januaru 2000.godine transparent “Onore a Tigre Arkan” neposredno nakon njegovog ubistva, sve je to i tada zloupotrijebila Italijanska štampa,a u svojoj knjizi “Posljednji Farukov penal” novinar Djidji Riva je napisao situaciju koja je i kod nas bila manje poznata- nakon osvajanja svjetske titule u Tokiju 8.decembra 1991, na aerodromu Mihajlović navodno daje pehar Arkanu,a on njemu travu i kaže “vi ste meni donijeli svjetski pehar,a ja vama parče zemlje Slavonije koju smo upravo osvojili,Vukovar je pao”. Sve je to ružna prošlost sa puno različitih istina, a za nekog ko upravo dolazi odatle iz mješovite porodice poput Mihajlovića stvar je još osjetljivija, o tome već mi znamo puno,ali ovo je taj površni ugao gledanja u samoj Italiji koji pokušavam opisati,njihova nedovoljna saznanja i vrlo lak način da procjenjuju i osudjuju. Na to ciljano pitanje koje je došlo iz vedra neba nakon pitanja o oporavku Belotija, Mihajlović je odgovorio da ne zna ko je Ana Frank,da nije čitao novine i nije u toku. Sinoć ga je uživo u emisiji Rai due s pregledom lige voditelj Alberto Rimedio pitao zna li sad nešto o tome i što misli. Mihajlović je prvo tražio tri minuta da objasni,ali nije želio da priča o Ani Frank već očito doživio kao novi napad na sebe pitao Rimedija zna li on ko je Ivo Andrić. Voditelj je odgovorio da ne zna ko je, pa mu je Siniša rekao da smo mi u Jugoslaviji u školi učili o Andriću koji je Nobelovac a ne o Ani Frank,i da priču te djevojčice ne zna dobro,pa ne želi da je komentariše. Pitao ga je zna li on njen dnevnik, na što je Rimedio odgovorio da ga je učio u trećem razredu osnovne škole. Čini se da je to bila još jedna propuštena prilika da se uputi i neka dobra poruka,ali treba znati i poziciju Mihajlovića koji je 25 godina u Italiji a i dalje pod medijskim “nadzorom”,a na stadionima dobija rasističke uvrede kao nedavno u Krotoneu i to sve prolazi bez javnih polemika i osuda,što je i sinoć istakao. U suštini,šteta što nije znao odmah za Anu Frank,sve bi ispalo bolje,sigurno da konekcija s Lacijom ovdje nema značaja,ali novinari sad udaraju taj taster.

Ova priča je indikativna iz više razloga. Ana je na kraju dnevnika pisala da živeći u skučenom prostoru s ljudima(u skrovištu su im se priključili zubar Pfefer i još jedna porodica) počinje da osjeća pritisak,težinu i smetnju do nepodnošljivosti,i da bi voljela da ima sredstva da od sebe napravi osobu kakva bi željela da bude,kad ne bi bilo ljudi na ovom svijetu. To ima puno dodirnih tačaka s onim što je pisao čuveni Njemački filozof tog doba Valter Benjamin,iz famozne Frankfurtske škole,koji je takodje pobjegao od Hitlera 1933,ali na Špansku Ibicu gdje je umro 1940.godine. On je pisao da je čovjek onakav kako se susretne sa svijetom,njegova sposobnost i nesposobnost da se suoči s drugim ljudima,zemljama i situacijama,i ono kako ga svijet na kraju vidi a ne ono što on misli da jeste. Mnogo poučnog moglo bi se izvući i iz tih fragmenata dnevnika koji su čitani sinoć širom Italije,ali činjenica je da su mnogi okretali glavu,kao u Askoliju ili Bergamu. Zato je sve jači utisak da se ne radi o grupici zaludjenih navijaša,već da su Jevreje i dan danas spremni da mrze mnogi,kao i Muslimane,ili mnoge druge,ali ta spremnost na mržnju je impresivna u negativnom smislu,kako čovjek izmedju dobra i zla češće bira zlo,jer ga zbog nečega više fascinira,a kad su mase u pitanju onda to ide tek nepogrešivom lakoćom i većinom. Ovaj banalni primjer otkriva mnoge opskurne strane i upozorava,ništa nije drugačije u modernom 21.vijeku u odnosu na prethodne,naprotiv.

O samom fudbalu bi bilo šteta ne reći bar nešto,jer u Italiji se gledaju odlične utakmice. Može se početi baš od Lacija i te sinoćnje pobjede u Bolonji,još jedna sjajna igra u prvom dijelu,čak i kad svemoćni Imobile pogodi dvije stative i promaši penal,ali Španac Luis Alberto igra kao velemajstor i diriguje, a Balkanski trio Sergej-Lulić-Marušić nastavlja da hara. Opet strijelac Sergej, dao je i Lulić sjajan gol glavom,ali umalo savladao i svog Strakošu pa ga zagrlio. Kad ga je ipak savladao u drugom dijelu Inzagi je požurio da ga zamjeni,nakon čega ga je temperamentni Bosanas vrijedjao burno. Ali izdržali su, ta sredina djeluje strahovito, a Bolonja koja ima Verdija,Destra, Palasija, Di Franćeska, Krejčija, Taidera i Polija nije nikako naivna kući. Lacio je i u Nici pokazao silinu, ali već u nizu mečeva,dobio je i dva puta nedodirljivi Juve, mada u Torinu nedavno puno puno sreće sa stativama,zicerima,penalom..ali to je izgleda takva godina. Lacio je osvojio 25 bodova od 30 mogućih, to je rekord kluba, ni u šampionskoj 1999/2000 nije bilo tako dobro,jedino nije pobjedio na startu Spal(0:0!), i isto kod kuće Napoli(1:4),ali i tada je vodio 1:0 na poluvremenu,a Napoli je svoju klasu i raskoš pokazao u nastavku kad je Lacio ostao bez tri štopera i raspao se,inače bi možda pričali o drugačijoj tabeli. Simone Inzagi je sada uz Sarija trener u modi, a njegov brat Pipo je u subotu preuzeo vrh druge lige,koji je ispustio porazom u Ćitadeli,ali i on čini čuda.

O Napoliju je pisano već puno,ali 28/30 je takodje njihov rekord,remi jedino s Interom ali i tu su napadali do posljednje sekunde,tu mrežu pasova je već nemoguće zaustaviti ali je odbrana ranjivija,umalo Lapadula evrogol za 3:3 sinoć u Djenovi. Ipak,igraju najčistiji fudbal, a Mertens fenomenalan,sinoćnji prijem lopte od 50 metara desnom pa gol lijevom pod prečku je remek djelo čak većeg od gola ala Maradona protiv Lacija u Rimu. Onako umiriti loptu je teško i kad se ide na nju,a kamoli kad se daje mali for naprijed za šut,čudo, a tu je i perfektni slobodnjak, het trik i još puno šansi, najbolji igrač lige. Nemaju zamjene za njega, samo na sredini imaju u Diavari, Zjelinskom i Rogu alternative,ostali se iscrpljuju, sad će protiv Sasuola odmoriti mnoge pred veliku srijedu sa Sitijem. Ako je i Inter s onoliko lude sreće a sad već i bolje igre u posljednjih par kola osvojio čak 26,a Juventus na četvrtom mjestu sa 25, a to je bod više nego prošle godine kad su bili prvi, a Roma može imati 24(mada je teško dobiti ofanzivnu Sampdoriju u gostima),onda je jasno da je trka supersonična,kao nikad. Juve je sinoć slavio 4:1, ali je svu snagu pokazao u nedjelju u Udinama, kad je preokrenuo na 1:2, zavladao,i umjesto da dobije penal i crveni nad Mandžukićem,dobija isključenje Hrvata,spašava Bufon, primaju 2:2, i tada umjesto brodoloma daju još pet regularnih golova(poništen jedan Dibali) i dobijaju 2:6 igrajući zajedništvom kao velika ekipa. Tu se vidio pravi Iguain,kao i povratak Pjanića i Markizija,ali sinoć i krila Daglas Kosta i Kvadrado magični,kad se svi resursi saberu oni su i dalje daleko najjači. Jači čak nego prije jer se ta snaga reprodukovala,tako su odreagovali na traumatični odlazak Kontea još boljom sezonom,pa na odlazak trija Pirlo-Vidal-Tevez opet titulom,sad žele sedmu u nizu ali draž je u tome što su i rivali toliko ojačali, Napoli je prosto projektovan da pobjedi sve u ItalijI, Sari je napravio za skudeto sad ili nikad,ali nisu jedina smetnja. Već u subotu u 6 popodne Juve je na San Siru protiv Milana, vrlo komplikovano jer Milan se naigrao sinoć protiv jedne od najspremnijih ekipa Kjeva koji dugo nije gubio, a Suso je briljirao,kao i Čalhanoglu i dijelom Kalinić,pa povratkom Silve i Bonaventure sad ima dosra opcija,a bez Bonućija odbrana u četvoro odjednom stabilna. Neće ga biti ni u subotu, ali meč otvoren, prošlog oktobra Lokateli 1:0, a 29.oktobra 2005,isto kao sada u noći promjene sata 3:1, šou Sidorfa, Kake i Pirla. Juventus je u stravičnom ritmu golova, dolazi kao favorit,ali biće velika bitka, Napoli čeka. U subotu će morati i Roma, tri dana pred krucijalni novi meč sa Čelsijem, Lacio u nedjelju u podne na terenu nesrećnog Beneventa kojeg je sinoć super golom glavom u 97.minutu i deseti put za redom srušio Pavoleti. S timovima poput Evropske Atalante, pa Fiore, Torina, razigrane Samp, Bolonje,i srednji dio je opasan, sezona je zaista poseban za razliku od mnogih liga gdje se već naziru šetnje Sitija, PSŽ-a, Bajerna ili Barse,sa rijetkim blistavim alternativama kao što jesu Poketinov Totenhem ili Marselinova Valensija. Ove sezone drama živi u Kalću.

Komentari 28

ostavi komentar
Vidi još

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se

Novo