Žabljak
Umjereno oblačno
4.9 °C
Pljevlja
Malo oblačno
11.2 °C
Herceg Novi
Vedro
20.4 °C
Nikšić
Vedro
12.2 °C
Cetinje
Vedro
13.7 °C
Bar
Vedro
19.5 °C
Podgorica
Vedro
18.7 °C
Kolašin
Malo oblačno
9.5 °C

Izoštreno

USTAVNI PUT 20. 11. 2017. 09:30   >>  09:02 4

USTAVNI PUT

B.Vojičić: Gola opsjena i laž

„Knjaz Nikola nije uskratio svom narodu ustavna prava, što mu je žao s njim dijeliti vlast no, vaistinu, samo zato što je uvjeren da davanjem ustava i građanskih sloboda ne bi usrećio svoj narod“, tumačio je „Glas Crnogorca“.

 

PODUDARNOST: Lučindanskim proglasom (18/31.oktobra 1905), crnogorski knjaz je nagovijestio donošenje Ustava, što se dogodilo na Nikoljdan (6/19.decembar 1905). Prvi saziv parlamenta, čiji je zvanični naziv bio Crnogorska narodna skupština, izabranog na osnovu tog Ustava, sastao se na Lučindan 1906, u sali „Zetskog doma“ na Cetinu. A, nakon što je knjaz raspustio tu, prvu ustavnu Narodnu skupštinu, nove izbore zakazao je na Lučindan, 1907. Tako se dogodilo da su ključni akti crnogorske države na putu u „novo doba“, doneseni, na Nikoljdan, tj.imendan crnogorskog suverena Nikole I, i, na Lučindan, dan kada se 1830.godine upokojio Sveti Petar Cetinjski. Pošto se očigledno ne radi o slučajnosti, bilo bi poželjno naglasiti i tu dimenziju crnogorskog državnog puta.

Ustavnost i parlamentarizam postali su fenomeni političkog života Crne Gore u XX vijeku, u vrijeme kada neznatan dio crnogorskog društva posjeduje znanja o ovim oblicima političkog uređenja. Tako, knjažev intimus, novinar i pjesnik Simo Popović ( sekretar knjaza Nikole, od1870.do 1903.akter u najznačajnijim događajima u istoriji Crne Gore) konstatuje u „Memoarima“, da u Crnoj Gori 1905. „od hiljadu jedan zna šta je ustav“. Slično mitropolit Mitrofan, maja 1907.g. u pismu upućenom Simu Popoviću, navodi da „parlamentarizam, ustav, ne može u Crnoj Gori da bude kao što biva u drugim zemljama.Mnogi rezultati to ne dozvoljavaju. Naš narod nema za to spreme“.

Zbog toga je već od 1905. godine bilo neophodno objašnjavati karakter ustavnosti i parlamentarizma i upoznavati građane sa odlikama ovog sistema vlasti. Taj proces obrazovanja crnogorskog društva započeo je od 1905. godine, isključivo preko štampe. Ali, problem je bio u tome, što sve do uvođenja ustavnosti, u Crnoj Gori, osim zvaničnog “Glasa Crnogorca” nije postojao nijedan drugi list.

Tako će biti, sve do 1906.godine: do kada u Crnoj Gori nije štampana nijedna publikacija ( ili list) a da sadržaj nije odobren od neke institucije državne vlasti. Državna ideologija nije imala političku konkurenciju. U takvom društvenom ambijentu, presudan je uticaj javne misli na društvo koje čini 80 posto nepismenog stanovništva – a to znači zajednicu s malim brojem čitalaca. Čak ni pojava prvog opozicionog lista, „Narodne misli“ (Nikšiću 1906.godine), kao rezultat „ustavnog doba“, nije znatnije ugrozila ovaj idejni totalitarizam, jer su pod državnom kontrolom i dalje ostale najvažnije institucije za odgajanje svijesti.

PREDUSTAVNO DOBA: U crnogorskoj štampi do 1905. godine preovladavalo stanovište da je ustavnost nepotreban sistem za Crnu Goru, i da su Crnogorci zadovoljni slobodama koje im daje i garantuje njihov Gospodar. Državljani uglavnom su sticali znanja na osnovu novinskih tekstova u kojima se pisalo o ustavnom i parlamentarnom životu u drugim evropskim zemljama. Najčešće su to bili tekstovi povodom izbora, tako da su oni koji su čitali novine mogli imati predstavu o podjeli parlamenta na vlast i opoziciju, njegovoj stranačkoj strukturi, podjelama na ljevicu i desnicu. Ipak, u većini tekstova o parlamentarnim izborima, sugeriše se da parlamentarne borbe dovode do slabljenja jedinstva zemlje, da omogućavaju manipulacije i nezakonita bogaćenja pripadnika političkih stranaka, da su parlamentarne rasprave jalove i štetne za interese države, ili u najgorem slučaju, da državni život pretvaraju u politički cirkus.

„Glas Crnogorca“ je , na početku „mirnog doba“, 1879, povodom reformi u najvišim organima državne vlasti, pisao da Crnoj Gori nije potrebna ustavnost koja postoji kod većine evropskih država, i da apsolutistički sistem vladanja nije smetnja za preobražaj državnog aparata. Ustavnost je „gola opsjena i laž“ a Crna je Gora oduvijek postojala na temelju čistijih narodnih ustanova.

A u maju 1888, „Glas Crnogorca“ donosi riječi knjaza Nikole kad je proglasio Opšti imovinski zakon (Valtazara Bogišića) da Crna Gora više nije vojnički tabor budući da je ovim zakonom normirano dotadašnje običajno pravo. Državu je potrebno urediti zakonima, ali stavio je do znanja, da nije potrebno mnogo novog i savremenog. Treba biti „na oprezu“, rekao je knjaz, da se u „izgrađenu kuću ne uvuku elementi rastrojstva koji bi je brzo potkopali i da se u zdravi narodni život unesu zarazne klice“. Mislio je na ustavne slobode.

Dvije godine kasnije, povodom jubileja 30-godišnjice stupanja knjaza Nikole na presto Crne Gore, 1890, „Glas Crnogorca“ objavljuje tekst posvećen toj svečanosti. Tom prilikom zvanični list odgovara zašto knjaz Nikola nije narodu darivao ustav i građanske slobode i što sa narodom nije podijelio vlast. Knjaz ta prava nije uskratio svom narodu, piše „Glas Crnogorca“, što mu je žao s njim dijeliti vlast no, vaistinu, samo zato što je uvjeren da davanjem ustava i građanskih sloboda ne bi usrećio svoj narod. Baš tako!

Pišući o izborima u Srbiji 1886. godine, “Glas Crnogorca“ navodi da je nakon izbora sve manje jasno ko je na njima pobijedio – vlada ili opozicija. Opozicija u Srbiji, kako se navodi, ne preza ni od čega samo da bi dovela do promjene u unutrašnjoj i spoljnoj politici zemlje. Parlamentarni poredak i ustavnost, umjesto da donesu stabilnost i ozbiljan državni rad, Srbiji stvaraju haos i nestabilnost, tvrdilo se u “Glasu Crnogorca“. I u Italiji je neodgovorna vlada dovela do kraha državnih finansija i izglasavanja nepovjerenja vladi u parlamentu, o čemu piše „Glas Crnogorca“, 1892. Kasnije je, 1895, objavljeno i da je predsjednik vlade optužen zbog korupcije.

Utisak o slabostima parlamentarizma pojačan je i objavljivanjem djelova teksta o parlamentarizmu, ruskog teologa Pobjedonosceva, u „Glasu Crnogorca“ 1896. Pobjedonoscev naziva parlamentarizam “velikom laži našeg doba“, tvrdeći da je najlažljivija politička ideja – ona o vlasti naroda. Izbori, kaže on, nijesu izraz volje birača, već prevare, a poslanici ne predstavljaju narod, već rade ono što im se sviđa ili ono što im naredi vrh stranke. “Parlamentarizam je“, tvrdi Pobjedonoscev, “glorifikacija i izraz sebičnosti. Po teoriji zastupnik se stavlja u službu birača, no uistinu birači se odriču svojih prava u korist izabranoga. Narod je samo sredstvo za njegove ciljeve, birači su stado koje doji. Oni su kapital pomoću kojega se dolazi do društvenog položaja, do službe i bezbrižnosti. To je mehanika parlamentarizma.“

Podučavanje crnogorskih podanika da su ustavnost i parlamentarizam napredne tekovine, ali da su često samo zaklon za bezakonje i propadanje trajalo je do samog kraja 1904. godine. Godinu prije nego što je donešen Ustav crnogorski podanici uvjeravani su da je za njih najbolje da Gospodar zadrži vlast koju ima. Ustavnost je, kako se objašnjava,veoma često samo legislativna forma za ukrivanje najgoreg apsolutizma, tako da narodi koji žive u ovakvom sistemu često nemaju korist od ustavnosti.

U tekstu“Odgovor podstrekačima iz Beograda“ u „Glasu Crnogorca“, iz oktobra 1904, za koji Simo Popović tvrdi da ga je pisao lično knjaz Nikola, kaže se: “Šta je ustav? Ustav je u srećnim i naprednim državama jemstvo slobode, imanja i života narodnog. Blago doraslim narodima koji ga imaju, blago vladarima koji ga u zgodno vrijeme primijene, jer su oni, kao i svaki drugi u državi njim zaštićeni. Ali često puta ustav može biti samo parče hartije, podložno da se po usovnosti ćudi i okolnostima kroji i prekraja i da služi kao zaklon najsramnijega apsolutizma i poltronstva, a tu je onda gore državno gazdovanje, nego u najzabačenijim divljim političkim udruženjima. Najbolji je ustav pravda i zdrav razum! U našoj partijarhalnoj monarhiji mi se osjećamo mirni i srećni.“

Nesumljivo, radi se o stavu knjaza Nikole, koji je smatrao da je za crnogorski i ruski narod ustav sasvim nepotreban: „U Crnoj Gori nemoguć je i sami pokušaj takav. Narod crnogorski, isto kao i ruski, još i danas samo od Boga i Gospodara očekuje i prima svaku vlast i čast. I za jednu državu s našljednijem istorijskijem zadatkom – još jednako nesvršenijem – i potreba je i snaga je prava, i nedijeljena i puna vlast, mah i ugled jednog gospodara“; zapisao je kralj Nikola u Memoarima.

Nedugo nakon izjave da Crnoj Gori ne treba ustav, kao i da su Crnogorci i bez njega mirni i srećni, crnogorska država ušla je u epohu parlamentarnog života, što je u štampi obašnjeno kao „pravilna evolucija u životu države i naroda“, koja je donijela mnoga iskušenja, nepoznanice i sukobe.

Nastavlja se…

Komentari 4

ostavi komentar

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se

Novo