Žabljak
Pretežno oblačno
-3.3 °C
Pljevlja
Oblačno
0.3 °C
Herceg Novi
Umjereno oblačno
11.9 °C
Nikšić
Umjereno oblačno
4.3 °C
Cetinje
Pretežno oblačno
8.1 °C
Bar
Pretežno oblačno
11.8 °C
Podgorica
Malo oblačno
10.1 °C
Ulcinj
Pretežno oblačno
10.0 °C
Kolašin
Pretežno oblačno
0.8 °C

Izoštreno

USTAVNI PUT (8) 11. 12. 2017. 11:23   >>  10:55 3

USTAVNI PUT (8)

B.Vojičić: Kralj bio preveliki optimista

Kada su politički oponenti shvatili da ih je knjaz Nikola nadmudrio, oni su, umjesto da budu zadovoljni što je Crna Gora dobila Ustav, naprasno počeli da se žale što ustav nije slobodoumniji, prikrivajući tako svoju želju za vlašću i položajima, i prikazujući se borcima za slobodu.

 

Prema Ustavu iz 1905. godine, Crna Gora je od dotadašnje apsolutne monarhije postala nasljedna ustavna monarhija, s narodnim predstavništvom (Skupštinom). Monarhija sa ustavno ograničenom vlašću. Najviši organi vlasti su: Knjaz Gospodar, Narodna skupština, Vlada i ministri, Državni savjet, Glavna državna kontrola i Veliki sud. Ustavom je ozakonjena knjažev dominantan uticaj na sve oblike državnog života i politike, ali je njegova doustavna bezgranična vlast, bitno sužena: nije mogao samostalno da donosi zakone, da vrši sudsku vlast, da samostalno donosi ili mijenja sudske odluke. On je zajedno sa Narodnom skupštinom imao zakonodavnu vlast, a nijedan zakon nije mogao stupiti na snagu dok ga on ne odobri i proglasi. On saziva Narodnu skupštinu u redovni i vanredni saziv, otvara i zaključuje njene sjednice, lično prijestonom besjedom ili preko Ministarskog saziva. Knjaz je imao pravo da postavlja sve državne činovnike, kao i da daje vojne činove. Crnogorski vladar imao je pravo da postavlja i razrješava ministre, a Ministarski savjet (vlada) njemu je bio podređen. Knjaz je imenovao i sve članove Državnog savjeta..Narodna skupština je imala zakonodavnu vlast sa knjazom.

Bez pristanka Narodne skupštine nije mogao nijedan zakon biti objavljen, ukinut, izmijenjen ili protumačen. Bez odobrenja Narodne skupštine porezi se nijesu mogli ustanoviti ili izmijeniti, a ni država zadužiti. Narodnoj skupštini, međutim, nije dato pravo da formalno podnosi predloge zakona. Praktično to izgleda ovako: Nema zakona bez njegovog usvajanja u Narodnoj skupštini, ali zakon ne može postati ono što ona hoće, a neće knjaževa Vlada ili Knjaz Gospodar. Nema budžeta bez odobrenja Narodne skupštine, ali ne može postati budžet ono što ona hoće, a neće knjaževa Vlada ili Knjaz Gospodar. Vlada može spriječiti da Skupština dobije formalni projekt zakona koji ona ne želi, da ne postane zakon tekst koji Skupština izglasa. Ali, Vlada ne može ni na kakav ustavni način postići da postane zakon ono što ona želi, ako ga Skupština ne usvoji.

Akademik Mijat Šuković tumači odrebe o zakonodavnoj vlasti: “Nadležnost Vlade je ograničena na izradu i podnošenje predloga zakona.Ali, postojanje njenog predloga, neizostavan je uslov da Skupština može uobličiti koncepciju i sadržinu zakona i donijeti zakon. Korišćenjem svog prava Vlada uvijek može, ako to hoće, legalno opstruirati donošenje nekog zakona od Skupštine. Na drugoj strani, Skupština ima pravo da odbije usvajanje predloga podnesenog od Vlade i da izmjenama i dopunama iz osnova izmijeni tekst predloga. Da zakon usvoji sa sadržinom suštinski drugačijom od predloga. Da na taj način spriječi da postane zakon ono što Vlada predlaže, a Skupština ne želi. Nadležnost Knjaza ograničena je na proglašenje zakona nakon što ih usvoji Skupština. Korišćenjem tog njegovog prava Knjaz može, ako hoće, legalno spriječiti da ne postanu važeći zakoni usvojeni od Skupštine”.

Podaci govore da je Knjaz Gospodar proglasio, bez zadržavanja, svih 76 zakona koje je Narodna Skupština donijela, iako je 72 od njih usvojila sa brojnim izmjenama i dopunama Vladinih zakonskih predloga.

Prvim crnogorskim Ustavom utvrđen je i način izbora narodnih poslanika. Poslanici je trebalo da budu birani neposredno, i to da svaka kapetanija i varoš bira po jednog poslanika. Svi punoljetni crnogorski državljani (muškog pola) imali su pravo da biraju poslanike, osim vojnih lica. Za poslanika je mogao biti izabran crnogorski državljanin, koji ima navršenih 30 godine, koji stalno živi u Crnoj Gori, i koji plaća najmanje 15 kruna godišnjeg poreza. Pravo kandidovanja na izborima bilo je zabranjeno službenicima policije. Pored poslanika koji su izabrani na neposrednim izborima, u Narodnoj skupštini trebalo je da bude i dvanaest virilnih poslanika, odnosno poslanika po položaju. Mjesto virilnog poslanika bilo je zagarantovano trojici vjerskih velikodostojnika (crnogorski mitropolit, nadbiskup barski, muftija crnogorskih muslimana), predsjedniku i članovima Državnog savjeta, predsjedniku Velikog suda, predsjedniku Glavne državne kontrole i trojici brigadira koje odredi knjaz.

U “Cetinjskom vjesniku” (18. novembar 1909) objavljen je i članak novinara Miloša Živkovića, u kome se detaljnije objašnjavaju motivi knjaza Nikole da donese Ustav, i u kome se pokušava ukazati na neke zablude koje postoje kada je riječ o ustavnom poretku u Crnoj Gori. Živković, koji je 1905. bio glavni urednik “Glasa Crnogorca”, neko vrijeme lični knjažev sekretar i specijalni dopisnik sa Cetinja Ćurčićevih “Beogradskih novina”, prvo konstatuje da je knjaz Nikola, držeći se načela da jedan narod može imati dobre ustanove, ako se u njemu javi želja da ih ima, odlučio da narodu daruje Ustav, a da prije toga, Crnogorci nijesu imali takvu želju.

Ustav su gledali u knjazu, a jemstvo za napredak zemlje u međusobnom povjerenju i ljubavi, koja od davnina vlada između njih. Kao posljedica neprestanih uspjeha u spoljnoj politici i stalnosti u unutrašnjoj politici, autoritet knjažev bio je toliko ojačao da se Crna Gora od njega nije mogla vidjeti, navodi autor. Za knjaza je to moglo biti pohvalno, ali ne i korisno. Knjaz Nikola je s pravom primao pohvale za uspjehe u burnim ratnim vremenima, ali u vremenu mirnog državnog rada, nemoguće je bilo da u nedogled snosi odgovornost za sve – i za dobro, i za loše. Da bi to izbjegao, knjaz Nikola je dao Crnoj Gori ustav, znajući da apsolutistički oblik vladavine ne može zauvijek opstati. Predviđajući šta se sve može u budućnosti dogoditi, riješio je da danas podari milom, ono što bi kasnije morao silom.

Time je, kaže autor, svojim političkim protivnicima, koji se u tekstu ironično nazivaju “demokratama“, uskratio zadovoljstvo da nešto od njega otmu, i da izvojuju krupnu političku tekovinu. A kada su njegovi politički oponenti shvatili da ih je knjaz nadmudrio, oni su, umjesto da budu zadovoljni što je Crna Gora dobila Ustav, naprasno počeli da se žale što ustav nije slobodoumniji, prikrivajući tako svoju želju za vlašću i položajima, i prikazujući se borcima za slobodu. Ovi ljudi, uglavnom iz redova studentske populacije školovane u Beogradu, ostali su tako bez ijednog ozbiljnog argumenta za svoju antirežimsku agitaciju. Štoviše, knjaz je mnogima od njih dao u ruke poluge sistema vlasti. I umjesto da se pokažu kao demokrate, ovi mladi ljudi, osjetivši slast vlasti, odmah počeše vršiti nasilja i gaziti odredbe ustava. “Da su duže ostali na vlasti“, kaže se u članku, “tamnice bi napunili reakcionarima.“ Budući da su, zbog svojih ekstremnih pretenzija ubrzo pali s vlasti, mnogi od njih, umjesto da druge zatvaraju, sami završiše u zatvoru.

U članku se dalje navodi da je knjaz Nikola bio preveliki optimista, vjerujući da će pomoću takvih ljudi utvrditi ustavnu vladavinu. Iako je njegovo vladalačko iskustvo veliko, a vještina upravljanja državom neosporna, ipak, kao dugogodišnji apsolutistički vladalac, i sam se pokazao kao novajlija u poznavanju prave vrijednosti i krajnjih težnji nove političke generacije u Crnoj Gori. Političkim karakterom ovih ljudi, koju su zloupotrijebili ustavna prava, navodno je bio razočaran i narod, koji nije mogao da prihvati da knjaz-gospodar nije suveren, već da vlast pripada i onima koje narod zove “nikogovići“. Ubrzo se pokazalo da je većinska narodna volja bila da knjaz Nikola otjera s vlasti ove ljude. Da bi spasao državu, knjaz je primio ostavku koju su mu ovi neomiljeni politički predstavnici ponudili.

I umjesto da priznaju svoju nemoć i neuspjeh, oni započinju kampanju kojom prilike u Crnoj Gori prikazuju u najgorem svijetlu, a svoju žalost što nijesu dio vlasti, prikrivaju tugovanjem zbog navodnog gušenja narodnih prava. To je bilo iskustvo prvih godina crnogorske ustavnosti, navodi se u ovom članku. Ustavnost, kako se objašnjava, još po svom karakteru nije prikladna za političku svijest većine Crnogoraca, dok mlađa inteligencija još nije prošla kroz dobru školu političkog vaspitanja, gdje se usađuju u dušu vrline tolerancije, velikodušnosti i biranja dopuštenih sredstava u borbi s protivnikom. Bez takvog političkog vaspitanja, ustavna vladavina je neostvarljiva. Objašnjava se i da je Crnogorac vojnik od glave do pete, hrabar i neustrašiv u ratu, ali pun raznovrsnih obzira, popustljivosti i ravnodušnosti u društvenom i državnom životu. Zbog toga rijetko iskazuje pravo mišljenje, i još rjeđe će javno, odlučno i otvoreno stati na stranu ma čijeg mišljenja. Ta osobina je velika smetnja formiranju i jačanju političkih stranaka i političkog mišljenja u ustavnom sistemu. Crnogorac je, kako tvrdi autor članka, jedino spreman da slijedi političare koji su se pokazali kao junaci na bojnom polju i političare koji su “izdanak slavne junačke kuće“, što je bila jasna asocijacija na dinastiju Petrović-Njegoš.

Uspostavljanju modernog političkog sistema u Crnoj Gori smetnju predstavlja i njeno plemensko uređenje, jer državni razlog ili interes, mora da se provlači kroz masu raznih sitnih interesa pojedinih plemena i familija i njihovih članova. Da bi se to spriječilo, treba jak autoritet, a to je vladalac. On bi u tu svrhu trebalo da bude naoružan većim brojem atributa vlasti, tako da je sasvim prirodno da jedan čovjek, tj. gospodar, ima u svojim rukama ogromnu moć. Da nije takve moći, dolazilo bi u Crnoj Gori do stalnog trvenja plemenskih i familijarnih interesa. Na osnovu toga, zaključuje se da se političke stranke u Crnoj Gori, ne mogu razvijati na osnovici na kojoj su postavljene stranke u zapadnim evropskim državama ili Srbiji. U Crnoj Gori nema evropskog plemstva, niti ima bogatih društvenih klasa. Jedina razlika je razlika između junaka i kukavica, kao i između interesa plemena i familija, tako da se u Crnoj Gori stranke formiraju po plemenima i familijama, a ne po političkim načelima, navodi se u članku.

Komentari 3

ostavi komentar

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se

Novo