Žabljak
Oblačno
-0.8 °C
Pljevlja
Pretežno oblačno
1.6 °C
Herceg Novi
Malo oblačno
14.6 °C
Nikšić
Malo oblačno
7.2 °C
Cetinje
Umjereno oblačno
9.9 °C
Bar
Umjereno oblačno
15.2 °C
Podgorica
Malo oblačno
13.2 °C
Ulcinj
Pretežno vedro
17.0 °C
Kolašin
Pretežno oblačno
2.6 °C

Izoštreno

USTAVNI PUT (15) 22. 01. 2018. 09:49   >>  09:17 5

USTAVNI PUT (15)

B.Vojičić: Od terora niko ne ostade

“Kad djela govore, da su teroriste i nasilnici baš ti, što vapiju i klikuju da je u Crnoj Gori teror, tu riječi ne treba trošiti. Ne, ne! Tako se ne služi ni interesima Crne Gore, ni nacionalnim, ni slovenskim! Takav rad ako nije izdajnički, a ono je najblažije nepatriotski“.

 

Predsjednik crnogorske vlade dr Lazar Tomanović je u Narodnoj skupštini rekao da se ćutanje srpske vlade i zvaničnih srpskih listova u vezi sa novinskim napadima na Crnu Goru, može protumačiti kao podrška tim napadima, ali i kao izraz želje srpske vlade da se Crna Gora politički diskredituje. Kao dokaz da srpska vlada radi protiv Crne Gore i njene vlasti, poslužila je „Bombaška afera“, za koju je mitropolit Mitrofan u skupštinskoj raspravi rekao da je u pitanju grozno djelo koje je imalo za cilj da upropasti Crnu Goru i sve tekovine njene viševjekovne borbe. Za mitropolita je porazno saznanje da su u ovoj zavjeri učestvovali oni koji su rođeni u Crnoj Gori, a da su pomagače našli u „bratskoj Srbiji“.

Poslanik iz Podgorice, Medo Lukačević, kazao je da se ne bi moglo desiti da u Podgorici ostanu u životu oni koji bi planirali zavjere protiv života kralja Petra. U provladinom „Cetinjskom vjesniku“, jula 1908, to konkretizuju komentarem u kome se kaže da se od „Majskog prevrata“ srpska politika služi „vizantijskim“ sredstvima, drugim riječima: spletkama i niskostima; te da je kreator ove politike, predsjednik srpske vlade Nikola Pašić. Pašić iz tajnih fondova finansira novinsku kampanju protiv Crne Gore, kako bi potkopao moralni kredibilitet koji ona i njen gospodar imaju, i na račun uništenog ugleda Crne Gore i knjaza Nikole, što više uzdigao ugled Srbije i njenog vladara.

Naravno da je na negativan tok političkog života u Crnoj Gori u velikoj mjeri uticalo otkrivanje zavjere protiv knjaza Nikole, koju su organizovali članovi crnogorske studentske emigracije u Beogradu. Uz pomoć srpske vlade, grupa studenata je organizovala atentat na knjaza Nikolu, i za tu svrhu dopremila bombe na Cetinje. Ali, crnogorska policija uspjela je da na vrijeme otkrije zavjeru i da uhapsi osobu koja je donijela bombe, kao i većinu njegovih pomagača. Zavjera je otkrivena oktobra 1907. godine, a suđenje zavjerenicima počelo je maja 1908. godine. Ova zavjera u istoriografiji je poznata kao “Bombaška afera”.

Za direktno učešće u zavjeri optuženo je 11 lica i 17 pomagača. Formiran je i poseban sud za suđenje optuženima (Sud za suđenje anarhističkih zločina).Većina optuženih proglašena je krivcima i osuđena na dugogodišnje vremenske kazne, dok su šestorica optuženih osuđena na smrt. Kasnije su smrtne presude, preinačene u višegodišnje zatvorske kazne. Ubrzo poslije okončanja “Bombaške afere”, politički život Crne Gore ponovo je ušao u nemirno razdoblje otkrivanjem još jedne, “Kolašinske zavjere”. Organizator zavjere bila je tajna ogranizacija, koju je formiralo vođstvo Narodne stranke, a čiji je cilj bio da nasilnim putem svrgne knjaza Nikolu i njegov režim.
Zvanični „Glas Crnogorca“, novembra 1907, u komentaru kaže:  “Izvjesnim listovima srpskim i hrvatskim nije bilo dosta što su cijelo po godine klevetali knjaževsku Vladu čim god su domislili, da je mogu svijetu prikazati kao zločinačku, tako da i danas uporno tvrde, da su pok.serdar Savo Plamenac i učitelj Borko Bošković po naredbi sa Cetinja ubijeni, ma da je prvi izvršio samoubistvo na ulici, usred bijeloga dana, naočigled više prisutnih osoba; a da i drugo samoubistvo predstave kao zločinstvo, naređeno sa Cetinja, tvrdili su, da su to priznali dva žandara, isti izvršioci te naredbe i da se jedan od njih za to već našao obješen u tamnici!

Sve to nije bilo dosta tim novinarskim klevetnicima, zlikovcima, višim od mučkih i prostih razbojnika, nego se sada laćaju otkrivene anarhističke zavjere protiv života Gospodara Crne Gore, protiv Dinastije, protiv bića Crne Gore, da i tim oklevetaju knjaževsku Vladu, da je ona preko Rajkovića nabavila bombe, kako će ih podmetnuti vođama opozicije da ih tako smakne!

I ta zlikovačka radnja novinarska uporno se nastavlja bez stida od ljudi i od Boga – i pošto je uhvaćen Ćulafić sa družinom i sa bombama donesenim iz Srbije, preko novopazarskog Sandžaka; i pošto je uhvaćen Vojvodić, jedan od biogradskih universitetlija, koji su bili došli u Boku kod Marka Dakovića da otolen razašilju bombe po Crnoj Gori; a pošto su svi brat i otac Marka Dakovića priznali da je ovaj iz Risna preko njih šiljao bombe u Nikšić Đukanoviću koji ih nije htio primiti: i pošto i pošto se svi zapisnički iskazi pohvaćenih saučesnika u glavnom slažu i pošto tajno bjegstvo iz Boke Todora Božovića i Jovana Đonovića u Biograd i Marka Dakovića u bestrv potvrđuje se ono u koliko ih terete gornji iskazi – i poslije svega toga još se listove trude da uvjere svijet da su pohvaćene bombe naređene sa Cetinja da tim odbrane zlikovce koji nijesu uspjeli da obezglave Crnu Goru da je unište!

Mi ovo konstatiramo, a ostavljamo nepristrasnima da sude što ih potiče na tu nesrpsku, neslovensku, nečovječnu radnju“ .

Dok neprijateljski raspoloženi listovi prema Crnoj Gori pišu da je i “Bombaški proces“ udešena stvar, te pokušavaju mnogima na obraz da udare, “Slobodna riječ”, novembara 1907. prenosi članak iz beogradskih “Večernjih Novosti”, u kojem se, povodom “Bombaške afere”, kaže suprotno:

“Srbija je rastrojena moralno, materijalno, vojnički, privredno – u svakom pogledu, sad to isto treba da se uradi i s Crnom Gorom.
A ovamo deklamujemo o slozi ljubavi, veličanju i o budućoj velikoj Srbiji. Zar to nije abderićanski? Zar to nije i gore nego što je bilo u staroj Abderi.

Pijemont, pa smo u srpskom izdanju načinili od njega nakaradu. Pijemontezi, pa širimo mržnju i razdor po Srpstvu. Hoćemo Jugoslovenstvo, a vajujemo protiv srpske Crne Gore. Ljubimo krvinke svoje, a mržnjom dišemo prema drugoj kući Srbinovoj.

I ne samo to. Srbija je postala leglo Brankovića. Biograd je gnijezdo ubilaca. Dok jednog mladog čovjeka trpimo u tomrke kao anahristu, koji to nije, mi druge anarhiste sami gradimo, trpamo im u ruke bombe i kažemo im – ubi! Idi i ubi! Koga?

Da li koga krvnika, koji nam otima Bosnu i Hercegovinu? Da li dušmanina koji nam ne da St. Srbiju i Maćedoniju? Da li kakvog Hasana ili Černopojeva koji nam braću po St. Srbiji i Maćedoniji na nož natiču.

Koga? Knjaza Nikolu, knjaza bratske nam Crne Gore.”

Kampanjom u srpskoj i slovenskoj štampi protiv Crne Gore podgorička “Slobodna riječ”, novembra 1907, bavi se u tekstu “Riječi i djela”: “Ako se čita ono što oni po raznijem listovima pišu o prilikama, u našoj zemlji bi se mislilo da je ovamo takvo vrijeme nastalo da se svi izbodosmo noževima, da sve poapsiše, da sve popustošiše i uništiše da niko ne ostade. Taman da se primijeni ona narodna. ‘Što umače ispod jatagana, dočeka ga sablja okovana; što umače ispod dževerdara, dočeka ga duga puška šara’...Ako je, kao što oni izmišljaju amo teror, onda je prirodno i da se zna u čemu se on sastoji. Ako se sastoji u rušenju imovine i lične bezbjednosti, onda valja označiti žrtve; ako se grozi građanskoj slobodi i samoopredjeljenju, znaju se stradalnici; ako se ko apsi, pritvara, goni, kinji i muči označiti ga...

Ako tvrde da je teror, onda valja reći zašto je i u čemu se sastoji i nabrajati slučaje i primjere. U Srbiji, na primjer, niko ne tvrdi da postoji teror, niti se stanje u njoj toliko u crno zavija, ali ipak načelna opozicija, aktima i faktima optužuje vladu, vlasti i stanje u zemlji. Golim riječima niko ne vjeruje, a najmanje onima za koje je utvrđeno da lažu, klevetaju i denunciraju! A da ti koji kroz pojedine listove srpsko-hrvatske pod vidom da vojuju za interese Crne Gore lažu, klevetaju i denunciraju, to je fakat nepobitni, koji je do sada nebrojno puta utvrđen!

A već kad je riječ o nasilju i teroru onda ga prije može biti na suprotnoj strani...ne znamo kako bi se drugo moglo nazvati koprcanje vajne crnogorske omladine, koja ne bira sredstva samo da do cilja dođe, ne prezajući ni od sile, pa ni od toga što takvim radom šteti, čak i samim interesima zemlje. Kad djela govore, da su teroriste i nasilnici baš ti, što vapiju i klikuju da je u Crnoj Gori teror, tu riječi ne treba trošiti. Ne, ne! Tako se ne služi ni interesima Crne Gore, ni nacionalnim, ni slovenskim! Takav rad ako nije izdajnički, a ono je najblažije nepatriotski“.

Komentari 5

ostavi komentar

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se

Novo