Žabljak
Oblačno
-4.4 °C
Pljevlja
Oblačno
-0.3 °C
Herceg Novi
Pretežno oblačno
12.5 °C
Nikšić
Malo oblačno
5.2 °C
Cetinje
Umjereno oblačno
11.4 °C
Bar
Pretežno oblačno
12.8 °C
Podgorica
Oblačno
12.1 °C
Ulcinj
Oblačno
10.8 °C
Kolašin
Oblačno
1.7 °C

Izoštreno

U SUSRET ZOI 05. 02. 2018. 19:30   >>  19:32 66

U SUSRET ZOI

Heroji snijega i leda

Od petka ćemo uživati u olimpijskoj čaroliji iz Južne Koreje, koliko neponovljivih duela nas čeka, koliko sportista su produžili svoje karijere da bi stigli do ovih igara poput Kasaija, ikone Marit Bjergen sa 112 pobjeda u svjetskom kupu, jedne i jedine Lindzi Von koja je juče upisala 81, ili Bjorndalena kojem je sa pune 44 godine taj san uskraćen. Ali, da se prisjetimo nekih velikih okršaja i šampiona iz vremena prošlog.

U ovo doba godine, kad krenu duži februarski dani, pričali smo uvijek o muzičkoj groznici San Rema i novom buđenju Lige šampiona. Pa San Remo sjutra kreće, veliki Klaudio Baljoni je uzeo festival u svoje ruke, uz njega bivša Erosova supruga Mišel Hunciker, među 20 finalista velika imena poput Barbarose, Rona i Ornele Vanoni koji su već osvajali, super gosti poput Stinga, Đane Nanini, Morandija i samog Ramacotija, uz životne nagrade za Minu i Milvu,i sav taj glamur kancone. A to što se u petak igra Fiorentina-Juve, u subotu Napoli-Lacio, kao i mnogi mečevi samo je najava da Evropa stiže, već idućeg utorka je Juve-Totenhem visokog napona, čak par sati prije Zvezda-CSKA pred krcatom Marakanom što daje smisao "Beogradskom proljeću", sjutradan blokbaster Real-PSŽ.. Veliki dani i miris proljeća,degustiraćemo ih uskoro kroz naš sportkast, ali sada omaž najvećem događaju i pomenutim herojskim storijama.

Sarajevo 1984, Bil Džonson
Tog februara 1984.godine Sarajevo je bilo bukvalno centar svijeta, dugo čekana prilika za Jugoslaviju da prikaže svoje najljepše lice, a gradu koji je najljepše presijavao duh jugoslovenstva da ugosti asove cijele planete. Skokovi na Igmanu, bob na Trebeviću, skijaši na Bjelašnici, skijašice na Jahorini, brzo klizanje na otvorenom na Koševu, a u Zetri umjetničko klizanje i hokej. Zimska idila i početak Sarajevskog roka.

Najprestižnija trka kao i uvijek muški spust, a jedan čovjek u januaru mjesecu zavladao svijetom- do tad anonimni Amerikanac Bil Džonson pobijedio je u Vengenu i Kicbilu i postao zvijezda preko noći, a bio je najbrži na svim trenzima u Sarajevu. Pričalo se do dana trke da neće izdržati, da će slaviti čuveni Pirmin Curbrigen, osvajač svjetskog kupa, ili neko iz velikih ekipa Švajcarske i Austrije poput Milera, Hajncera, Virnzbergera, Heflenera, Reša ili svjetskog prvaka Vajratera. Ipak, sve ih je rasturio a da nije ni trepnuo, Amerikanac koji se pojavio i odjavio na Holivudski način- osvojio je to sanjano zlato,i ubrzo nestao iz radara,nikad više nije bio u vrhu. Snimani su filmovi o njemu, dolazi iz vrelih krajeva kao što će biti slučaj par decenija kasnije sa Bodi Milerom, bio je osobenjak i vodio čudan život, okušao se u brzinskom skijanju i pri brzini od 220 km/h doživio težak pad i komu, a nakon više napada umro je prošle godine. Ipak, njegova pobjeda je bila revolucionarna, otvorila je pravu seriju američkih trijumfa iz trećeg plana na velikim takmičenjima, takav je bio i meteor Tomi Mo koji je u grotlu Lilehamera oteo za tri stotinke ispred nosa zlato domaćem heroju Kjetilu Omotu, takođe u spustu. Pokrenuo je lavinu koja se još ne zaustavlja, pažnja, jer neko od Jenkija uvijek iskoči.

Kalgari 1988, Alberto Tomba
Bile su to prekrasne igre na Američkom kontinentu, sa više junaka, ali ličnost koja je koncentrisala najviše pažnje oko sebe bio je upravo Italijanski fenomen, na stazi i van nje. Tomba je te sezone eksplodirao, i godinu ranije je osvojio bronzu na SP u Kran Montani u veleslalomu, imao i dva druga mjesta u toj disciplini, ali odmah na otvaranju nove sezone vidjelo se da se nešto dešava- sa visokim brojem 28 osvojio je ubjedljivo slalom u Sestrijereu ispred Joakima Nilsona,i više se nije zaustavljao, pobjede su se nizale i jedan epski duel sa ledenim Curbrigenom za generalni plasman.

Došao je kao lider u Kalgari, ali kao da sav taj enormni pritisak nacije nije osjećao. Ponašao se nonšalantno, i išao na takmičenja u umjetničkom klizanju, sanjajući najveću zvijezdu, Katarinu Vit. Pojavio se čak u super veleslalomu sa brojem 16, iako nije bila njegova disciplina imao je senzacionalno najbolji prolaz, drhtao je dolje vodeći Frank Pikar, ali u magli tog dana Tomba se izgubio, promašio kapiju. A kad je konačno stigao veleslalom nastupio je prvi i niko mu se nije primakao, naredni takmičar iskusni Hangl zaostao je čak tri ipo sekunde, najbliži mu je bio Hubert Štrolc na 1.14(Austrijanac koji je par dana ranije zlatom u kombinaciji,zahvaljujući ispadanju pred ciljem jasno prvog Curbrigena skinuo sa sebe etiketu vječno drugog), a treći Curbrigen skoro dvije sekunde iza Tombe! U drugoj vožnji ispustio je skoro svu prednost u odnosu na Štrolca da bi je u finišu i svu vratio, kao da se poigravao, prvo zlato za Tombu. Italija je pričala više o njemu nego o Gulitu i Maradoni, napravio je pravi haos. Dva dana kasnije u slalomu je bio još veći favorit, ali staza teška, neukrotiva, tek treći nakon prve vožnje. Iako se nije osjećao najbolje u drugoj je dao maksimum, poveo, onda prošao i Đirardelija- ostao je samo taj čudni Njemac Verndl, nikad pobjednik u svjetskom kupu ali zvanični prvak svijeta iz Kran Montane, spreman da ponovi taj bum. Tvrd orah je bio Verndl ali je poklekao u posljednjim metrima, zaostao je samo 6 stotinki za Tombom i drugo zlato je osvojeno. Sjutradan na zatvaranju igara Tomba je rekao “dao bih oba zlata za samo jednu noć sa Katarinom Vit”. I ona je osvojila, odbranivši titulu iz Sarajeva, i zauvijek napustila, rigidni sistem DDR konačno je popuštao i pustili su je na Američki led u profesionalne vode “Holiday on ice”. Tomba je i danas isti kao tada, veliki temperament i humor, ostvario je 50 pobjeda i puno rekorda, na igrama je blistao i 1992 sa zlatom i srebrom, a još jedno srebro u slalomu osvojio je u Lilehameru 1994 kad je umalo nadoknado 1.74 zaostatka za Štangasingerom! Neke stvari je samo on mogao, a na svjetsko zlato čekao je sve do Sijera Nevade 1996, na veliki globus do 1995, a Olimpijada mu se odmah osmjehnula. Enormni as.


Lilehamer 1994, Italijanska štafeta 4 puta 10 km
Za sve koji prate ove igre su bile i ostale najbolje u istoriji, po organizaciji i nestvarnom entuzijazmu Norveškog naroda, jedna neponovljiva bajka. Na svim takmičenjima bilo je krcato, kad je domaći dugoprugaš Olaf Kos osvojio zlato na 5 i 10 km bio je trans, hokejaško finale Švedska-Kanada 3:2 koje je riješio veliki Peter Forsberg epohalno, ali najveća magija bila je od prvog dana na ski trčanju. Od velikih duela Di Ćente i Jegorove koje su se smjenjivale na tronu, do zlatne žetve domaćeg heroja Bjorna Delija koji je bio na vrhuncu snage. A onda je došao dan štafeta, kraljevska disciplina koja u Skandinavskim zemljama ima vjekovnu tradiciju, svi kraljevi na licu mjesta, ali i zaprepašćujućih 250 hiljada gledalaca koji su bodrili Norvešku, Tomba je bio prisutan i šokiran! Norveška je imala atomsko oružje Bjorna Delija u posljednjoj izmjeni, ali i druge velikane poput Ulvanga i Alsgarda, za njih je ovo bilo kao Brazilcima da igraju finale fudbalskog mundijala na svojoj Marakani.

Ipak, sjajna Italijanska štafeta ih je herojski pratila od početka, izdržali su sve napade, pogotovo Vanceta koji je u trećoj izmjeni odolio “pomahnitalom” Alsgardu,i ostalo je da Deli riješi protiv Silvija Faunera, bronzanog na 15 km. U teoriji nije smjelo biti dileme, ali u praksi Fauner se zalijepio za njega kao što se to radi u atletici ili biciklizmu, samo ga je pratio i kad je ubrzavao i kad je bukvalno stajaoi dizao štapove, umna igra. Deli je shvatio da će morati da rješava u finišu, pojačao ali tu ga je Fauner čekao, pretekao ga je u posljednjih 5 metara, i od tog neviđenog grotla ostao je ledeni muk-Italija zlatna medalja! Bio je to skijaški Marakanaco, scena od koje se ledi krv u žilama, nacionalna tragedija u zemlji gdje je kros kantri način življenja, kretanja kroz prirodu, identitet. Bjorn Deli je osvojio 9 zlatnih medalja ali tog dana nije onu najvažniju, revanš je uslijedio 4 godine kasnije u Naganu kad je Norveška za samo pola sekunde slavila ispred Italije! Ali Lilehamer je bio vrhunac u istoriji Italije, osvojila je rekordnih 20 medalja, a ta pobjeda simbol svega- Arigo Saki je pustio taj video svojim fudbalerima uoči meča spasa protiv upravo Norveške na mundijalu tog ljeta u Americi, i slučajno ili ne, dobili su ga sa igračem manje i stigli do finala s Brazilom. Samo najveći mogu pobjediti i na snijegu i na travnjaku.

Kalgari 1988, Mati Nikenen
Veliki Finski orao bio je na vrhuncu karijere te godine, ali njegova priča sa pet krugova počela je u Sarajevu. Tih sezona vodio je mrtvu trku sa velikim rivalom Vajsflogom, a u Sarajevu mu je teško pao poraz od njega na maloj skakaonici, srebro u suzama. Finci su njemu nametnuli od malih nogu da mora bit uvijek prvi, vunderkid, sa 18 godina već je svrgnuo Horsta Bulaua, Koglera i ostale junake prethodnih igara, a onda se pojavio Vajsflog i uzeo mu svjetski kup 1983. U Olimpijskoj sezoni Nikenen je bio lak kao pero, prošao kroz pakao ljetnjih priprema u Argentinskom Las Ljenasu, bio bolji od njega, ali tog Sarajevskog dana je izgubio. Tada još nije bilo ekipnog takmičenja, pa je čekao punu sedmicu i veliku skakaonicu, a na njoj odolio velikom pritisku i pobjedio rivala! Njemu zlato, Vajsflogu srebro, na ravne časti.

Prošle su duge 4 godine, Vajsflog sada nije u stanju da ugrozi velikog Nikenena koji je osvojio tri od 4 novogodišnje skakaonice(Ploc mu za nijansu spriječio prvi gren slem ikad), i koji se poigrava s konkurencijom cijele sezone. Ali, pojavilo se mnogo drugih rivala, poput Austrijanaca Fetorija i Feldera šampiona svijeta 1987, pa Norvežana Opasa i Jonsena, ali i naših velikih aduta Ulage i Tepeša.. Na maloj skakaonici Nikenen ubjedljivo ispred svih, nakon prve serije Ulaga je bio treći a Tepeš četvrti,mirisalo je čak na dvije Ju medalje, ali te noći neće biti, prerijski vjetar ih je oduvao kao travu u proljeće. Na velikoj skakaonici Nikenen ruši rekorde od treninga pa do finala, ubjedljivo zlato, srebro za mladog Jonsena, a bronza Jugoslovena Debelaka! Ni to nije sve, prvi put tada je održano i ekipno takmičenje, Nikenen je vodio Finsku do novog zlata, a srebro za Jugoslaviju osvaja sjajni kvartet Ulaga-Tepeš-Debelak-Zupan,nakon noći prepune emocija. Nikenen sa tri zlata piše istoriju, a već naredne godine na SP u Lahtiju “rođen” je njegov nasljednik. Na prvom noćnom takmičenju ikad u ovom sportu,gdje je Nikenen završio samo četvrti, kao predskakač je nastupio 13-godišnji Toni Nieminen, novi Finski vunderkid. Kakve je tada ovacije dobio, a već naredne igre su bile njegove, u Albervilu 1992 sa tek 16 godina osvojio je dva zlata i bronzu na maloj, djelovao kao plavokosi princ iz bajke, pionir V-stila sa Boklevom i Helvartom,ali ko bi to tada pomislio nakon sezone iz snova u dječačkom dobu,nikad više ni blizu sličnih podviga.Nikad. O ovim velikim Fincima pričao sam u Budvi 2012.godine sa glavom i bradom Jensom Vajsflogom, koji je imao dugu karijeru, gubio i od Nieminena u Albervilu, ali bio zlatni junak Lilehamera 1994,kad je ratovao sa Bredesenom i Diterom Tomom, blistao do 1996. U Sarajevu i par godina prije doživljavao sam ga kao zlog Njemca sa brkovima koji želi da sruši viteza i heroja Nikenena,ko bi vjerovao da ćemo tri decenije kasnije pričati o svemu tome,pri čemu je Vajsflog izuzetna ličnost u društvu,a moralo da komentarišemo Nikenena,njegov alkoholizam,napad nožem na suprugu,incidente,zatvor.. Inače,rekao mi je u tom intervjuu da svih tih godina nisu razmijenili ni riječ,nisu znali ni jezike,ali nisu ni probali,stalno su bili blizu,ali dijelio ih je ledeni brijeg.Kakvo rivalstvo.Kao Stoh-Frajtag sada,i brkovi Frajtaga su isti Jensovi. Uz ove najslavnije stranice istorije pomenimo i Simona Amana, kao mlad dvostruko zlato 2002 u Solt Lejku, iako su tada svi gledali Mališa i svježeg osvajača gren slema Hanavalda, a 8 godina kasnije opet u Stjenovitim planinama ali u Kanadi ponovo duplo zlato,iako je favorit bio rekorder po broju pobjeda Šlirencauer. Ako ispoštuje zakon 8 godina sad bi na oproštaju mogao napraviti novo čudo u Koreji, a treće mjesto u Tauplicu i peto u Zakopanama upozoravaju sve.    


Solt Lejk 2002, Ole Ajnar Bjorndalen
Kakve igre i kakav šampion, vjerovatno najveći u istoriji svih zimskih sportova, nešto kao snježni Felps. Ali, te igre su došle pet mjeseci nakon 11.septembra i najveće Američke tragedije, sve u znaku toga, pamti se njihov herojizam, poput asa skeletona koji pobjeđuje sa slikom svog djeda 50 godina nakon njega, klizačice koja u reviji pleše uz pjesmu “Fields of gold” i na kraju plače, pamte se afere “skate gate”, doping naturalizovanog Španskog ski trkača Johana Mulega kojeg se odrekao Kralj Huan Karlos,i Ruskinje Jegorove,afera šort treka gdje je oduzeto zlato Korejcu Anu da bi ga dobio Američki Japanac Ono, svjetski rekordi u brzom klizanju Dereka Palme koji je krenuo stopama Erika Hejdena,nestvarnih pet zlata u Lejk Plesidu 1980.

Pamti se i ludo srećni Australijanac Bredburi koji je ispao još u kvalifikacijama šort treka jer je bio skroman,ali je diskvalifikacijom drugoplasiranog uveden čudom u polufinale,a tamo uz dva sudara otvorio mu se prolaz u finale, gdje je zaostao pola kruga ali uslijed novog karambola i padanja svih čovjek osvojio zlato, najnevjerovatnije u istoriji svih igara,a kako je ranije preživio i pucanje arterije i veliko krvarenje medicinskim čudom,svi su ga dodirivali da bi im se posrećilo u životu. O Janici Kostelić i njenom životnom remek djelu sa 4 medalje već smo pisali detaljno. U toj posebnoj atmosferi krunisana je legenda nepobjedivosti biatlonca Bjorndalena,osvojio je sve 4 zlatne medalje! Krenuo je od sprinta gdje se mislilo da je Sven Fišer u prednosti, pa nastavio u paklenom individualu na 20 km gdje svaki promašaj košta pun minut, pa preko mas starta i štafete, u punoj snazi sa 28 godina pokosio zauvijek svog vječnog rivala Francuza Poarea s kojim je prošao stotine bitaka,i nadoknadio ono što mu je savez nepravedno oduzeo u matičnom Lilehameru još 1994. Obilježio je on i Nagano 1998, bio je moćan i u Torinu 2006 gdje sam imao priliku da ga gledam uživo,ali tamo su ga sitni maleri spriječili da odbrani većinu titula što su iskoristili novi Njemac Grajs i Poljak Sikora, ali te sezone je srušio sve rekorde u svjetskom kupu. Kad je postao opet svjetski prvak 2009 sa 35 godina rekli su svi čudo,ali on je osvajao medalje i u Vankuveru 2010, i čak novo zlato u sprintu u Sočiju 2014 stigavši do nevjerovatnih 13, sa punih 40 godina. Nadživio je sve moguće generacije i nastavio nakon Sočija da blista,ali sad sa 44 nije izborio mjesto u moćnom Norveškom timu gdje su braća Bo, Svendsen i Birkeland, pa će ostati na 104 pobjede u svjetskom kupu i ukupno 49 medalja u karijeri koja traje skoro tri decenije. A njegov nasljednik, mlađi od braće, Johan Tin Bo, novi fenomen vremena sadašnjeg, da se bori sa sedmogodišnjim vladarom Furkadom u svih 6 disciplina, u jednom duelu skijanja i pucanja na limitu, koji smo kao rat nerava gledali od početka ove sezone i koji se najavljuje kao sinteza svih emocija na snijegu, apoteoza i vrhunac ovih igara koje su pred vratima. Zaokružite termin u podne po našem vremenu, svakodnevno,i zavoljećete zauvijek ovaj spektakularni sport.

Ovo je tek prvi dio priče, još puno šampiona i nevjerovatnih priča ispričano je od Šamonija pa do danas. Nastavak slijedi.

Komentari 66

ostavi komentar
Vidi još

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se

Novo