Žabljak
Pretežno oblačno
7.1 °C
Pljevlja
Pretežno oblačno
8.9 °C
Herceg Novi
Vedro
21.9 °C
Nikšić
Pretežno vedro
15.8 °C
Cetinje
Vedro
17.5 °C
Bar
Vedro
22.3 °C
Podgorica
Pretežno vedro
21.2 °C
Ulcinj
Vedro
22.4 °C
Kolašin
Umjereno oblačno
11.3 °C

Izoštreno

USTAVNI PUT (22) 19. 03. 2018. 10:29   >>  10:25 3

USTAVNI PUT (22)

B.Vojičić: Od čega Sloveni boluju?

Stav engleskog profesora: Parlamentarni sistem u balkanskim zemljama rađa naročito jedan tip političara, koji juri za činovničkim položajem, gleda da se naplati za svoju političku radnju, i da je uz to taj sistem porodio nov sistem – sistem pljačkanja i podjele pljačke među članovima partije!

Mjesec dana nakon što je objavljena “prijatna vijest“ da je knjaz Nikola (1905) naredio da se napiše Zakon o štampi i da se za Nikoljdan sazove Narodna skupština, zvanični „Glas Crnogorca“ (27.avgust 1905), prenosi iz beogradskog „Trgovačkog glasnika“ iz Londona, kako se navodi, dopis g.Čeda Mijatovića o stavu engleskog profesora Vilijama Milera, povodom tih nagoviještenih reformi. Čedomilj Mijatović je, inače, po ustoličenju Karađorđevića(1903), za njih bio čovjek „starog kova“, zbog njegove službe iz vremena Obrenovića, kada je dostigao vrhunac svoje karijere, kao ministar finansija (bio, šest puta), i ministar spoljnih poslova(tri puta). Od 1895.do 1903.bio je poslanik ( ambasador) Srbije u Londonu, a nakon penzionisanja, pokušavao je da pomogne srpskoj vladi kod britanske, koja je bila užasnuta svirepim ubistvom kraljevskog para Obrenovića.

Pod naslovom “Ingleski glas o našim reformama”, Mijatović profesora Milera predstavlja kao vrlo učenog čovjeka i plodnog publicistu. “Miler je bio po svim balkanskim zemljama, i to ne jedan put; napisao je istoriju balkanskih naroda do kraja devetnaestog vijeka, i smatra se kao neki autoritet za sva balkanska pitanja. Sad je taj čovjek napisao jedan originalan članak povodom glasova, da Knjaz Nikola hoće Crnoj Gori da dade Slobodu Štampe, Narodnu Skupštinu, budžet i neku vrstu ustava.On je pun simpatija za Crnu Goru- taj po sonornom stihu Lorda Tenisona:’slobode surovi prijesto od stijenja’; pun simpatija i poštovanja prema Knjazu“.

“Miler hvali napredak koji je do sada učinjen. Razumije, da poslije Knjaževih veza sa velikim jevropskim dvorovima, poslije izlaska Crne Gore kroz Bar i Ulcinj na more, i naročito poslije zadahnuća, koje je mlađi naraštaj crnogorski dobio u Parizu, Italiji i naročito u Biogradu – ne može ni Crna Gora da ostane na onome stupnju patrijarhalnosti na kome je bila prije svega toga. Ali – sumnja, da će od istinski liberalnih ustanova biti kakvoga dobra po Crnogorce. Njegovo proučavanje istorije balkanskih zemalja novoga doba dovelo ga je do uvjerenja: da parlamentarni sistem u balkanskim zemljama rađa naročito jedan tip političara, koji juri za činovničkim položajem, gleda da se naplati za svoju političku radnju, i da je uz to taj sistem porodio nov sistem – sistem pljačkanja i podjele pljačke među članovima partije!

Srbija, veli dalje prof. Miler, ima liberalni Ustav još od 1869. godine, pa gdje i kako stoji danas Srbija? ‘Njene neprekidne, burne, a često i odvratne partijske borbe načinile su od Srbije ime, koje se amo s prijekorom ili s podsmijehom međunarodima pominje!’ Grčka ima neku sortu ustava još od 1843. godine, pa šta joj je on donio? Neprekidna trvenja, neprekidne partijske borbe, koje ne daju mogućnost ni za kakav ozbiljan tvorački rad državni, i koje su najposlije odvele Grke do poraza u ratu s Turcima. Jedan je vizantijski satirik još prije pet stotina godina napisao, da kad istočni narodi dođu u dodir s drugim rasama, oni obično poprimaju od ovih samo ono, što ne valja! Jedan je srpski pripovjedač (novelista) rekao Mileru, da su oni Srbi najbolji, koji nijesu primili jevropske manire.A jedan crnogorski državnik kazao mu je: da od balkanskih zemalja najsrećnija je ona, koja najmanje novina ima! Nakratko, po profesoru Mileru, Knjaz Nikola pravi jedan eksperiment, od koga će zavisiti budućnost Crne Gore. Svi koji ljube nju, nadaće se da će se Knjažev pokušaj pokazati uspješnim; na žalost, primjeri u susjednim zemljama i srodnim rasama ne daju mnogo nadežde.

Tako profesor Miler, a g.Č.Mijatović mu odgovara: “Nemojmo mu zamjeriti, jer u nečemu on ima pravo. Nema pravo ako misli, da su ustavnost i parlamentarni sistem krivi za sistem pljačkanja i eksploatacije otadžbine od strane profesionalnih i nepatriotičnih političara. Naravno Ustav ne da građanska i politička prava prema ličnim vrlinama, poštenju i karakteru građana. On ih daje i surovima kao i pitomima, neobrazovanim kao i obrazovanim, nevaljalima kao i ljudima punih vrlina. U političku borbu ne stupaju samo ljudi sa uzvišenim i čistim idealima, nego i ljudi koji su gotovi da sa slobodom i narodnim idealima spekulišu na ličnu i novčanu dobit. Da ne pobjedi laž istinu nego istina laž, da nevaljalstvo ne pogazi pod svoje noge vrlinu i poštenje i patriotizam, nego da svi njega savladaju, pa da ga svojom velikodušnošću povedu na put popravke, za to treba što ozbiljnijeg rada na moralnom vaspitavanju naroda. U školi leže pravi temelji ustavnosti. Moralno vaspitanje naroda jedan je od glavnih i neophodnih uslova za uspjeh ustavnosti”.

I dok afirmiše u Crnoj Gori (i Rusiji!) "novo ustavno doba", kao posljednjim zemljama u Evropi u kojima se do donošenja ustava autokratski upravljalo, “Glas Crnogorca“ objavljuje članak u kojima se ismijava, ustavna i parlamentarna “moda” kod Slovena, ali ovog puta, sa ruske strane. Tako, u broju od 27. maja 1906. objavljuje članak “Slovenska bolest”. "Od čega Sloveni boluju? – pita se “Novoje Vremja” a prenosi cetinjski list. “Govori se obično: od nesloge, sanjalaštva, lakomislenosti, sklonosti ka idealizovanju, pjesništvu i fantaziranju. Ima ih još. Ko se ne sjeća kobne slovenske nesloge, vjerovanja u tuđina i imitiranja tuđinskih osobina? U najnovije vrijeme Slovenstvo se počelo zanositi “modernim” idejama prosvijećenog Zapada. U primjeni tih ideja kod kuće svoje Slovenstvo gleda svoj spas. Slijepa kopija tuđinštine manija je današnjega Slovenstva. Jedna od najopasnijih za mlade rase lažnih nauka je priča zapadnoevropskih proroka, da snaga jedne nacije stoji u upravnoj srazmjeri sa savršenostvom državnog aparata, ako se pod tim savršenstvom najviše razumije republika, a najniže autokratija. Ne ušljed, već nezavisno od slobodoumnih oblika državne vladavine često puta su mnogi narodi postali moćni i silni. Ali, neka se ma gdje pojavi kakav prorok sa novim idejama i lažnom naukom, prvi su od svega svijeta Sloveni, koji će ustati na noge i naćuliti uši. Ukoliko su nove ideje besmišljenije, neostvarljivije, u toliko će im lakomisleni Sloveni prije naići na lijepak.

U zapadnoj i srednjoj Evropi narodi već uzdišu pod teretom ovakvog konstitucionalizma kakav je danas. Želiti je da oni narodi koji još ne stenju pod teretom preživjele zapadnoevropske ustavnosti, ne prime njene tekovine olako i bez dužeg premišljanja. Razumije se, da se tako što može očekivati samo od naroda koji svojom pameću misle. Sloveni kao da nijesu uvijek takvi. Ono, što cijelo čovječanstvo označava kao nužno zlo, Sloveni slave kao svoj spas. Anahriste i anarhizam prosvjećeno čovječanstvo najodsudnije osuđuje; među Slovenima nalazi najviše pristalica. Da je današnja ustavnost i parlamentarnost prava maska pod kojom se mogu da sakriju i najrugobnija lica, o tome je svjesno cijelo napredno čovječanstvo. Zar ustavnost u Pruskoj nešto vrijedi? Ili u Francuskoj, gdje parlamentarizam, ovakav kakav je danas, ruši narodne idealne fransuske nacije, propovijedajući kako je vojska nepotrebna i kako Francuska treba da živi kao rentijer? Ili u Engleskoj, gdje pod režimom ustavnosti najbolje na svijetu robuju toliki Irci? A koji bi Sloven smio da se pohvali ustavnošću i parlamentarnošću u dunavskoj monarhiji? Je li mađarska ustavnost prosvijećena i savršena, kad pod njom robuje nemađarska većina?

Sloveni uvijek uobražavaju da je tuđe bolje nego li njihovo. Oni vole da se podiče tuđim nego li svojim tekovinama; tuđe su im mane vrline a domaće vrline slovenske mane. Nijesu do sad mogli da se nauče da svaki narod, svaka rasa ima svoje osobine na osnovu kojih se razvijaju pravila za život toga naroda ili rase. Ono što jednome narodu može da donese koristi, drugi narod može da upropasti. Ako su naprijatelji slovenski svakada najviše navaljivali da se slovenske države zakite tekovinama prosvjećenog zapada napolju državne vladavine, imali su i zašto. Znali su da Slovene treba najprije raspasati, unijeti u njih razdor i zaluditi ih pričama o nekakvoj jednakosti koje nema ni u Francuskoj, ni u Americi, pa da se Sloveni brzo raspadnu. Neprijatelj neprijatelju nikad neće ponuditi ono što će prijati njegovom organizmu, već naprotiv, on će mu dati ono od čega će imati štete. Što je Slovenstvo danas mlitavo, povijajući se pod tuđinskim vjetrovima, kriva je njegova alapljivost na jela sa tuđe trpeze. Bolje je da samo sebi sprema životne namirnice i da se ne zanosi pričama o tuđinskom dobru. Slovenima je više potrebno da se posvete samo sebe i svojim zadacima nego li da se ugledaju na staru zapadnu Evropu, koja i onako ide natrag a ne naprijed.“

 

Komentari 3

ostavi komentar

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se

Novo