Žabljak
Pretežno oblačno
11.1 °C
Pljevlja
Oblačno
14.1 °C
Herceg Novi
Pretežno oblačno
22.7 °C
Nikšić
Oblačno
18.2 °C
Cetinje
Pretežno oblačno
26.0 °C
Bar
Pretežno oblačno
25.3 °C
Podgorica
Pretežno oblačno
23.0 °C
Ulcinj
Pretežno oblačno
22.5 °C
Kolašin
Pretežno oblačno
15.9 °C

Izoštreno

TRI DECENIJE PREVRATA U CG (5) 14. 01. 2019. 12:39   >>  12:27 15

TRI DECENIJE PREVRATA U CG (5)

B. Vojičić: Crna Gora bez otpora

Na putu prekrajanja avnojevske Jugoslavije prva je na udaru bila Crna Gora pa se krenulo, njenom prisajedinjenju Srbiji. Dogodio se, propaganda je sugerisala, narod, koji je ostao ne samo bez svoje države, nego bez posla, svejedno i bez obraza.

Crna Gora je formalno srušena 11. januara 1989. godine, a stvarno je pala 20. avgusta 1988. godine na trgu Ivana Milutinovića u Podgorici, kad je održan "miting solidarnosti" sa Srbima i Crnogorcima sa Kosova. I pored stava jugoslovenskog državnog i partijskog rukovodstva da se "mitinzi solidarnosti" ne izvoze van teritorije Srbije, namjerno je izabran 20. avgust. To je dan kad je rođen Slobodan Milošević (Požarevac, 1941); promovisan u Srbiji kao "vožd srpskog naroda", za koga je Matija Bećković - čuvar srpstva i kosovskog zavjeta, koji nije silazio sa malih ekrana - prorekao: "Slobodan Milošević je sinteza dve najskuplje srpske reči: sloboda i Miloš".

Inače, krajem jula 1988. godine dolazi do teške i oštre rasprave u partijskom rukovodstvu zemlje. Predstavnici SK iz svih republika, izuzev Srbije, bili su protiv “izvoza” mitinga. Na zajedničkoj sjednici Predsjedništva SR Srbije i Predsjedništva CK SK Srbije, u zaključcima, uvaženi su razlozi rukovodstva Slovenije i BiH o neoorganizovanju mitinga u te dvije republike. Obrazloženje je bilo “da treba uvažiti upozorenja i ocjene koje su izrazili rukovodstva SK BiH i Slovenije u vezi sa mogućim implikacijama eventualnih skupova te vrste u tim republikama”. Crna Gora, Hrvatska i Makedonija su izuzete i za njih, očigledno, nijesu važili isti kriterijumi.

Stipe Šuvar, tadašnji predsjednik CK SKJ, u feljtonu “Feral Tribuna” otvoreno govori kako su u Predsjedništvu doživljavali Miloševiću pobjedu na Osmoj sjednici u Srbiji, kad je eliminisao svoga mentora Stambolića. Na pitanje novinara: ”Tko su tada bili Vaši politički istomišljenici?”, Šuvar odgovara: “Prije svih Vidoje Žarković i Marko Orlandić s kojima sam se nešto više družio...Često smo razgovarali o Miloševiću i jedan drugog uvjeravali: ‘Čuj, ako Milošević rasčisti s memorandumskom politikom obračuna s Titom (a time i s Jugoslavijom kakva je ostala nakon Tita), to će biti jedino što nas može spasiti. A ako pak sam postane zarobljenikom nacionalizma, i ako ćemo se možda obračunati s njim nego li s Ivanom Stambolićem, kojega protežira sva srpska nacionalna elita, i to upravo ona koja je sročila Memorandum SANU. U Miloševiću tada nisam prepoznao kaplara za dovršenje upravo takve politike. Naprotiv, smatrao sam da mu treba dati šansu. Život me je, međutim, demantirao već u onom trenutku kada sam postao predsjednik Predsjedništva CK SKJ”.

Nakon pada vojvođanskog rukovodstva i mitinga koji se prelio u Titograd narednog dana, u kasnim večernim satima, 7. oktobra 1988, održana je sjednica dva predsjedništva na kojoj su prisustvovali savezni funkcioneri Veselin Đuranović, Vidoje Žarković i Dobroslav Ćulafić. Božina Ivanović, predsjednik Predsjedništva SR CG rekao je: "Mi smo legalni organi u legalnoj zemlji i legalnoj republici. Treba procijeniti jesu li to zahtjevi naroda ili su to zahtjevi grupe ljudi i pojedinaca. Očito može se nazreti da ima nekih emisara koji govore u ime drugih sredina, da to nije naivno, da je to dobro organizovana mreža koja funkcioniše, koja ima političke zahtjeve". Veselin Đuranović je upoznao sa stavovima Predsjedništva SFRJ, ocjenjuje "da najnoviji događaji u nizu gradova i u pojedinim područjima zemlje ugrožavaju funkcionisanje društvenog sistema i nose u sebi opasnost po ustavni poredak zemlje. Utisak je da je ovo što se dešava u Titogradu repriza događaja u Novom Sadu, da to nije nastalo spontano, da iza toga stoji dobro smišljena organizacija. Ako zamišljeni scenarijo uspije u Titogradu to će imati veoma negativne posljedice, jer će početi da se širi i u druge krajeve zemlje. Zabrinjava toliko prisustvo velikosrpskog nacionalizma".

Predsjedništvo Centralnog komiteta SKJ, 8. oktobra 1988. zauzelo je stav povodom "prelivanja" mitinga u Crnu Goru: “Nacionalističke snage pokušale su iskoristiti protestni skup u Titogradu da pučističkim putem smijene rukovodstvo Saveza konunista Crne Gore i da ugroze njen ustavni položaj kao ravnopravne članice jugoslovenske federacije. Zloupotrebljavajući gostoprimnstvo crnogorskog naroda i djelujući na platformi srpskog nacionalizma, takve militantne grupe i pojedinci, u savezništvu sa svojim istomišljenicima u Crnoj Gori, sve agresivnije dovode u pitanje postojanje crnogorske nacije, njene istorije i kulture”. Dijagnoza je bila precizna, ali populisti se nijesu na to obraćali. Milošević je od Crne Gore očekivao “četvrti glas” za blokadu federacije i nije se zaustavio dok to nije ostvario. Na ruku mu je što se u partijskom vrhu zemlje računalo da je Milošević lakši plijen od Stambolića.

Crnogorski rukovodioci Veselin Đuranović, Vidoje Žarković, Marko Orlandić, Božina Ivanović, Miljan Radović, Slobodan Filipović, ima li su saznanja i tačnu ocjenu da velikosrpski nacionalizam ugrožava bezbjednost zemlje. To potvrđuje Vidoje Žarković koji je na pitanje "Monitora" (februar 2003) da li je crnogorsko rukovodstvo znalo što se dešava iza scene u pripremanju za njihovo rušenje u "AB revoluciji" ovako odgovorio: "Tadašnje rukovodtvo dobijalo je informacije od Službe državne bezbjednosti o tome ko sve stoji iza scene i mešetari Crnom Gorom u pripremanju 'događanja naroda' i odakle se sve vuku konci. Nije adekvatno reagovalo, a i da je rezultat bi bio isti, jer sintezi velikosrpskog nacionalizma bile su potrebne ovakve promjene u Crnoj Gori". Marko Orlandić, najviše pozicionirani crnogorski funkcioner, član Predsjedništva CK SKJ, govoreći o optužbama na račun nedovoljne energičnosti tadašnje crnogorske vlasti, piše: „Ima ljudi kojı smatraju da smo 11. januara 1989. godıne ‘kukavıčki kapitulirali’ i da smo se ‘predali’. A šta je trebalo i šta se moglo preduzeti u tim danima prevrata? Upotrijebiti oružanu silu protiv sopstvenog naroda za odbranu vlasti! Ne znam crnogorskog funkcionera iz tog perioda koji bi se na tako šta odlučio“. (M. Orlandić, U vrtlogu, 1997)

Nezadovoljstvo naroda bilo je veliko, zbog socijalnog položaja, ali ubrzo poslje januarskog prevrta, bilo je veće a položaj zaposlenih teži, ali revolta nije bilo. “Nesporno je da je bunt bio mješavina spontanog i smišljenog angažovanja određenih snaga, kao i to da su te snage bile heterogene po političkim motivima. I uticaj medija izvan Crne Gore na indoktrinaciju masa je nesporan, ali i kolebanje u rukovodstvima SK Crne Gore i njihove greške”, ocijeniće Veselin Đuranović u interviju “Krugu” , septembra 1990. Tada je on prokpomentarisao poziciju Crne Gore u partijskim dokumentima “nove razvojne filozofije” poslije preuzimanja vlasti. Na pitanje “Kruga”: Šta je sporno? Sve moderne države se temelje na slobodnom građaninu, pojedincu”, Đuranović odgovara:”Ali, i na državotvornom narodu! Sporno je upravo to što u tim dokumentima nigdje nema stava da je Crna Gora država crnogorskog naroda. Jer, kao država ona ne bi ni postojala da ne odžava nacionalni identitet crnogorskog naroda. Pored toga suočeni smo sa političkim programima koji tretiraju Crnu Goru kao “srpsku” državu, negirajući da je ova republika država crnogorskog naroda. Idejnu podlogu ovog programa čini teza da su “pod komunističkom vlašću” Crnogorci “rasrbljeni”, pa ih sada treba ponovo “posrbiti”. U stvari, to je program denacionalizacije Crnogoraca. U tu se svrhu nastoji uključiti i crkva, pa se promocije anticrnogorskog programa stranke vrše, po pravilu, uz crkvene svečanosti”.

 

 

 

Komentari 15

ostavi komentar

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se

Novo