Žabljak
Malo oblačno
1.7 °C
Pljevlja
9
2.9 °C
Herceg Novi
Vedro
13.5 °C
Nikšić
Vedro
4.6 °C
Cetinje
Vedro
3.2 °C
Bar
Vedro
13.6 °C
Podgorica
Pretežno vedro
8.6 °C
Ulcinj
Vedro
11.1 °C
Kolašin
9
2.9 °C

Izoštreno

NAKON PRVE BURE 14. 02. 2019. 18:57   >>  18:38 1

NAKON PRVE BURE

N. Šofranac: Lom, VAR-Champions

Prve četiri bitke su za nama, dosta borbe, neki rezultati vrlo varljivi, neki sistemi u ozbiljnoj konfrontaciji, neki timovi gotovo eliminisani. VAR odmah izuzetan, dobro korišćen kao garant pravde, samo ga konfuzni još ne razumiju.

Počinjem od Totenhem-Dortmund, iako je Ajaks priča za sebe, tim koji oduševljava, ali teško je naći dvije ekipe u Evropi koje igraju toliko za gol kao ove dvije, koje tako malo njeguju defanzivnu fazu u odnosu na napadačku, pa kad su se već srele posebna analiza je nužna. Radi se o dva vrlo slična sistema, 4-2-3-1, nekad bi se to zvalo prosto 4-5-1, i ne bi zvučalo moderno, ali ova diferencijacija je obavezna jer taj “doble pivote” kako kažu Španci jeste posebna linija i omogućava ovom triju ofanzivnih vezista da se razmašu prema naprijed, pa se ovaj sistem smatra trenutno jednim od najopasnijih za protivnika. Dortmund to igra savršeno od početka sezone i bukvalno se nameće svakom rivalu, tempom, posjedom, gol akcijama, pa evidentno mlađa i ranjivija odbrana biva zaštićena samom igrom ekipe. Čak i kad je Bajern u velikom jesenjem derbiju uspio da ih kazni i dva puta vodi, uvijek su išli naprijed,s tvorili brdo šansi i slavili 3:2. Ako je Tuhel koristio idealnog ekvilibratora Vajgla u 4-1-4-1, dok je imao još Obamejanga,i iza njega majstore Rojsa, Širlea, Gecea i Dembelea, a isto je potom radio Bos koji je još dobio i Jarmolenka, međutim rješenje Favra se pokazalo daleko najboljim - morao je žrtvovati potencijal Vajgla, da bi stavio dva zadnja vezna Vitsela i Dilejnija, dva diskretna pojačanja iz Kine i Verdera ljetos, iskoristio pun oporavak Rojsa, da sa njim, super talentom Sančom i Larsenom ili Gereirom lijevo napravio taj trio brzine i mašte, uz Španca Alkasera u špicu napada, kojeg bi ponekad mijenjao izliječeni Gece kao lažna devetka. I tako je nastao novi atomski fudbal,poput onog Klopovog koji je donio dvije titule 2011 i 2012, a skinuti ovaj Bajern nakon 6 uzastopnih kruna izgledalo je kao utopija. Sve su to oni pretvorili u realnost, ali stigli su na ovaj veliki duel oslabljeni, tri super karike izgubljene -Rojs,Alkaser i Pišček. Prije svih Rojs koji je već 7 godina talisman ovog tima, odmah je preuzeo ulogu lidera od Gecea u jesen 2012, vodio ih do finala baš na Vembliju te sezone, kad on igra mljeli su i Real, kad njega nema na duže vrijeme padali su u borbu za opstanak, a dugo dugo ga nije bilo prethodnih godina.

Ove sezone je digao sve, koliko datih i namještenih golova, ali učinio je Alkasera boljim igračem,uz njega je brzo rastao Sančo,preporodio je svog Gecea,podigao Žuti zid.. Povrijedio se banalno na kup meču protiv Verdera prošle sedmice, uspio i tako dati strašan gol iz slobodnjaka za 1:1,ali nije se vratio u nastavku. Ispali su nakon 3:3 na penale, prava drama, a prva ideja je bila da igraju mlađi,da se sačuvaju glavni igrači-sudbina.Da bude još gore tu se povrijedio i Alkaser,a bez njih su u subotu plesali i vodili 3:0 protiv Hofenhajma, ali bila je dovoljna jedna jedina glupost da se sve sruši,3:3 i nada za Bajern,bez Rojsa u taj tim uđe strah, takav je bio i Benitezov Napoli,ni 3:0 nije sigurno,to je prosto tako. Tako su i sinoć stigli na Vembli bez svog lidera,manje sigurni,ali Favr nije htio da mijenja sistem, ostao je pri 4-2-3-1, sa Geceom u špicu, sa Snčom i Pulišićem,ali i iznenađujuće Daudom koji manje igra, sad kad je Gereiro praktično lijevo krilo. Ipak,ideja igre je ostala ista.

Totenhem igra najčistije u Engleskoj ovaj sistem, zato nekad u toj brzini i dinamici djeluju čak spektakularnije i od Gvardiolinog Sitija koji je na još većem nivou, ali insistira na većem broju pasova i manevru cijele ekipe. Poketino je našao balans sa dva prekidača na sredini, mada je to nekad bio i kreativac Dembele pa je bilo i previše klase, ali potom su se potpuno instalirali Vinks i Sisoko koji su i komplementarni, a mogu da uskoče i Vanijama, Dajer i čak još par alternativa. Onda trio polušpiceva sa obično Eriksonom,Sonom i Dele Alijem, ali itekako su igrali i Lukas Moura i Lamela,sve vrhunski asovi,i naravno Kejn kao terminal,sa Ljorenteom koji nije smatran zamjenom za njega već više dopunom kad mora da se utrpa gol, kao što je bilo na Vembliju protiv PSV-a,i još dosta puta. Sa duplikatima kao što su Tripije i Orije, versatilnošću Fertongena ili Davinsona Sančeza ovo je bomba od tima, iako ljetos nijesu doveli bukvalno nikoga. Ali,povreda Kejna,pa Dele Alija i odlazak Sona na Azijski kup, uz čak odsustvo Moure ogolili su odjednom potencijal. Izvukli su maksimum iz te situacije, a da nije De Hea činio čuda i spasio Mančester onog dana na Vembliju bili bi skroz u igri za titulu.

E sad, na dan megdana sa Dortmundom Poketino mijenja sistem iako je bilo logičnije da to uradi njegov kolega - ide praktično sa petoricom nazad, plus Vinks i Sisoko, te samo Eriksonom, Sonom i Mourom u ofanzivnoj projekciji, jer ideja da raširi Orijea i Fertongena u prvom dijelu nije mogla da zaživi. Dortmund je napravio svoju paučinu pasova, bio življi i bolji i pomjerio linije Totenhema puno nazad. Mogli su dati gol u više navrata,pogotovo na samom kraju kad je Ljoris izvadio vatru iz mreže, ali jasno da su bili komforniji, da su igrali fudbal,nad Sančom nije suđen ni faul na 17 metara od gola.

Poketino nije pogodio taktiku, ako ćemo pravo jasno je izgubio ali nije primio gol, a onda je blic Fertongena i Sona na početku nastavka okrenuo naopačke utakmicu i Dortmund je pao prelako. Sa jednim klasičnim napadačem kao što je Alkaser, sa udarnom iglom Rojsom, sve bi bilo drugačije jer bilo je puno prostora za igru, a ovako nije bilo lidera da prodrma ekipu i sa Gereirom je kasnio, a umalo da baš on postigne sjajan gol nade na kraju. Totenhem je izvukao maksimum, izgledalo je da su zadovoljni i sa 1:0, a dobili 3:0, u revanšu će imati i svog velikog strijelca, imaju sve razloge da vjeruju da su u četvrtfinalu. Prošle godine su ispali u ovoj fazi od Juventusa, gdje su prvo bili na koljenima, pa se izdigli do 2:2, pa kući i vodili i plesali,a onda u dva minuta izgubili surovo sve. I ove sezone su serijom samoubistava skoro ispali nakon 4 kola, čudesno i klasom prošli preko Intera,s ad osjećaju raj, ali vidjeli smo klasičan meč koji je mogao otići u oba smjera. Biće i buran revanš,biće sigurno i puno golova,ali da Dortmund da pet treba stvarno čudo nadrealno, a mislim da bi oni bili još opasniji za velikane kad su kompletni, da imaju nestvarne potencijale koji bi zaplašili i Barsu i Siti. Dortmund je onaj tim koji je tukao Bajern,koji je pregazio 4:0 Atletiko pa je Ćolo rekao da u životu nije vidio tu silinu,tim u stanju da zastraši najbolje kao puno puta u prošlosti,oni koji su ga površno pratili mogu reći da je to nedorečeni tim talenata, ali samo oni. I ovo jeste limit ovakvog takmičenja,odigraš jedan meč bez Rojsa i zbogom, nema te više,sa ostalim se nećeš ni sresti, a u košarci imaš 30 mečeva samo u regularnoj sezoni,pa se tek onda ukršta i bira najbolji. Ali, jedan super revanš nam duguju,i naravno domaću krunu. A Poketino koji je izbjegao sudar identičnih sistema i nuklearnu eksploziju,da sve to opravda u četvrtfinalu.

Amsterdam. Za Real je tu sve počelo, tog 20.maja 1998,kad je Mijatović donio Septimu, kad je prekinuta suša od 32 godine, sad ni čekanje Desime od 12 godina ne kvari račune, sad imaju 13 pehara i kažu da je njihova druga zlatna era počela baš tu. Od tada su stalno slavili na tom modernom stadionu, ali paradoksalno veze Ajaksa su daleko jači s njihovim najvećim neprijateljem Barselonom,veze za sva vremena. Krojf je bio na ivici između Reala i Barse te 1973.godine, otišao je ipak u Kataloniju, s njim i trener revolucionar Rinus Mihels, prenijeli su totalni fudbal i od tada Barsa peca u Amsterdamu. Krojf je kao trener u eri 1988-1996 još jače usadio, doveo Kumana, kasnije su stizali braća De Bur, Klajvert, Overmars, Rajciger, Bogard, Davids, poneki iz PSV-a kao Zenden i Koku, Rajkard bio trener,sve do najnovije akvizicije Franki de Jonga iz aktuelnog Ajaksa,kojem žele pridružiti De Ligta. Nazvali su Ajaks “La Masija 2”, ali zapravo njihova škola i metodi su najstariji, prvi su koristili velike holandske kolonije, stvarali talente, Spartanski život, Krojf je La Masiju napravio po tom modelu u Barseloni.

A sad naizgled neravnopravan duel, Real sa tri titule u nizu, Ajaks prošle sezone nije uspio ući ni u plej of rundu jer je ispao od Nice, a onda čak ni u Ligu Evrope jer je ispao od Rozenborga! Ali,to je klub čuda, sezonu prije igrali su čak i finale protiv Mančestera,tako su i 1994 preko noći stvorili tim fenomena, a sve ono što su radili od ljetos bilo je magično. Stari njihov sistem 4-3-3 koji je svetinja, sa majstorima ljevacima Zijehom i Tadićem po bokovima i Dolbergom (Huntelarom centralno), sa Šeneom, Blindom i čudesnim De Jongom u sredini, Neresom koji ulazi i lomi kao ranije Junes, Traore i Klajvert Junior, sa bekovima Mazrauijem i Taljafikom, ali i De Ligtom s kojim može da se upari i povratnik Blind junior.. Koliko mečeva su dobili 6:0 ili 8:0, dok se Real ljuljao i teturao,na dan žrijeba su slavili i pjevali što će igrati sa njima, sigurni da će ih svojom mladošću, energijom i tehnikom raznositi. Nestvarna je razlika između te dvije lige, ali jasno je da se Ajaks ne šali, prvo kako su progutali Standard pa Dinamo Kijev kao da ih nema, a onda izbacili sasvim dobru Benfiku i dva puta remizirali s Bajernom komandujući igrom, svi su bili svjesni njihove vrijednosti. Samo nakon mjesec pauze previše čudnih stvari, nemoguć remi 4:4 s Herenvenom,nemoguć slom 6:2 na Tiganju,a najgori meč u subotu i poraz od Heraklesa kad je izgledalo da su izgubili radost igranja lopte. Real paralelno se dizao, protiv Barse i Atletika na strani to potvrdio svima, vratio se u igru na svim frontovima, došao kao favorit.

I ipak smo vidjeli Ajaks u punoj verziji jeseni, kako presira, leti, kombinuje, igra s entuzijazmom, samo su falili golovi. Prvo poluvrijeme skroz njihovo, oba beka su probijali,imali dobre šanse, Real bio zbunjen, čak je poništen i gol Taljafika koji je po mnogima bio čist. Sudije su ga priznale, stadion slavio, Kurtoa se nije ni žalio već krivio sebe zbog greške, ali VAR je prvi put ikad preinačio. Kompleksna situacija,za višestruku analizu. Faula nema nigdje, nema ni ofsajda nakon prvog šuta jer Bejl drži sve, a onda kod odlučujućeg trzaja Taljafika vrednuje se kao ofsajd pozicija Tadića,jer utiče na Kurtou. Nije u pitanju vidno polje, ali Skomina je procjenio da ga spriječava da interveniše. Možda ostaje malo prostora za diskusiju, ali sve je urađeno krajnje transparentno,linije su označene kompjuterski u različitim bojama u nanometrima, u etapama se došlo do krucijalnog instanta, Slovenac je procjenio tako, a UEFA je nakon samo 10 minuta objavila na sajtu precizno zbog čega je gol poništen. Linije su prikazane jasno i u prenosu, a sve do ove godine to je bilo strogo zabranjeno,najgledanije takmičenje bilo je i najzaostalije u tom smislu. Kažem još jednom, živio VAR! Branili su ga oni kojima je odgovaralo da mute,a sad je sve javno i jasno. Sjetite se meča Francuska-Honduras na Mundijalu 2014,kad je debitovala gol-line tehnologija, kad je oko jedne obične lopte koja je ušla unutra napravljena filozofija,protesti, nepovjerenje. Ni pet godina nije prošlo a sad su te situacije tako proste, sudija u sekundi dobija milimetarsku istinu, svi vjeruju,a tek za linije ofsajda na kojima su padale titule i nepravde ovog sporta,daju se riješiti i najteže situacije, s monitorom pokraj terena opšte povjerenje je garantovano. Koliki je to napredak,a UEFA je htjela da odlaže do beskraja, stigao je VAR prije na sva ostala kontinentalna takmičenja i u brojne lige i van Evrope, poput Kine, Japana, Australije, čak je prije stigao u Ugandu nego u UCL, a to je sramota Čeferina i svih lobija koji su se za to borili, sa smiješnim opravdanjem da usporavaju igru i duh fudbala. Gdje su sada oni??

Nema ih. Kao što sada ne smeta ni Realu jer bi bili u velikim nevoljama da je taj gol vrijedio, a one odluke Klatenburga (priznao ofsajd gol Ramosa u finalu s Atletikom 2016), kao i Kašaija (priznao dva ofsajd gola Ronalda u produžecima s Bajernom 2017), pa više puta Čakira (isključio Nanija 2013,Dibalu uz nesvirani penal nad Kvadradom 2018,nije svirao ni ruku Marsela protiv Bajerna opet 2018), uz Majkla Olivera i mnoge druge nikad neće biti revidirane, kao da su se desile u eri dva vijeka prije naše. Real se javno borio protiv VAR-a, ovakve usluge su bile veoma dobrodošle, a prva VAR intervencija je spasila upravo njih. Onda je na scenu stupio Solari koji je u pauzi održao govor od kojeg su se tresli i zidovi i njegovi igrači: “Raznose nas i čiste sa terena,i ne smijemo to dozvoliti! Dobijaju nas na svakom dijelu terena, džaba smo se sve dogovarali, sad treba srce više nego išta,izađite i borite se. Ne možemo igrati sa tri čula ovaj meč,morate uključiti svih pet i to vaše šesto unutra, sve može ali ne da odavde odemo kao kukavice!” Žestok govor a onda i taktička pomjeranja, sa željom da se konačno izađe naprijed,i nakon što je stavio napokon Vinicijusa i Bejla zajedno, odmah korekcija - Bejl napolje a unutra Vaskez koji više leži i Benzemi i mladom Brazilcu, uz kasniju implementaciju Asensija. Sve pogođeno, Real je počeo da uzvraća udarce i došao do prostora i golova,jer Ajaks je i ranjiv nazad, iako je nastavio da igra srčano i stvara. Vinisijus je čovjek više Reala, podsjeća mnoge na Robinja, ali s pravom glavom stići će puno dalje od velikog talenta Santosa, a Benzema je uz njega povratio svoje golgeterske moći, iako su svi čekali da ga isprate u junu nakon 10 godina. Puno puno bolji rezultat je zaslužio Ajaks,ali sad djeluje predaleko,toliko da je Ramos namjerno dobio karton da odradi kaznu u revanšu i bude čist kasnije, to je i priznao pa demantovao, jer UEFA finansijski kažnjava tako nešto! Već je on kažnjen zbog toga,i to baš u Amsterdamu 2010, kad ga je učio Murinjo.

Ajaks je u seriji poraza od Reala u ovom vremenu, ali sjetimo se da je sve bilo drugačije u jesen 1995 - Ajaks zvanični šampion Evrope pobjedio je 1:0 ekipu Valdana na svom starom stadionu, a onda je u novembru otišao na Bernabeu i masakrirao Real. Bilo je 0:2, ali čak tri kristalna gola su im poništena, uništili su ih klasom i dobili ovacije cijelog stadiona, puno više nego Ronaldinjo deceniju kasnije. Ta noć bila je vrhunac ekipe Davidsa, Overmarsa, Klajverta, De Bura, Litmanena, Finidija, Kanua, Musampe..Ogroman je to klub,nosilac esencije fudbala Evrope,a sinoć je jedna stvar bila ista kao u zlatnim vremenima,čuveni violinista Andre Rio,poliglota, Holanđanin francuskog porijekla, prije meča je odsvirao dvije kompozicije od kojih su se naježili svih 55 hiljada ljudi sa crveno-bijelim zastavicama, predivne scene viđene i na Ajaksovom rođendanu marta 2009 protiv Marselja, ali i tog 19.aprila 1995,pred meč polufinala sa Bajernom koji je Ajaks dobio 5:2 i zakazao veliko finale sa Milanom (iste noći Savićević potopio PSŽ). Amsterdam Arena tada se još gradila, igralo se na starom Olimpijskom, Andre je imao 45 godina. Ne priziva samo Zvezda slavne dane prošlosti, ovaj Ajaks ćemo gledati opet, ubrzo. Za Real dva meča u tri dana sa Barsom na Bernabeu (27.februari 2.mart) reći će puno više još i prije revanša s kopljanicima. Puno istine o njihovoj sezoni. Parižani su položili možda i najveći ispit zrelosti u ovih 7 godina otkad besomučno pokušavaju doći na vrh kontinenta. Ako se pristupi s već spremnim alibijem da nema Neimara,pa onda još bizarno i Kavanija,na kojima se sve bazira,onda se završi kako je završilo prošle godine s Realom, kojeg su potpuno imali u Madridu, a predali se kući.

Ali ako se pristupi onako kako je uradio Tuhel,da će sigurno dati gol i sa većim blokom na sredini, ali i jasnom idejom kako da sa Di Marijom, Drakslerom, veteranom Alvesom i ubitačnim Mbapeom napadaju prostor onda se rađa jedna nova ekipa spremna za velike stvari. Stojali su odlično i u prvom poluvremenu i bilo je jasno da mogu lakše do gola, od rivala koji degradira dva čudovišna igrača Lukakua i Sančeza, a u nastavku su ih rasturili i dužinom i širinom, moglo je biti i ubjedljivije. Nije ovaj Mančester ni napravljen za najveća djela, zato i jure Nelmara za iduću, samo prvo moraju izboriti mjesto pod suncem Champions-a u revanšu bez Pogbe, a PSŽ sa Kavanijem možemo očekivati premoć domaćih, koji če u aprilu postati velika prijetnja ako se Neimar zaista skroz oporavi. Imaju najbržeg igrača na svijetu,nijesu još najjači,ali biće ih zanimljivo vidjeti, puno više nego prije. Mnogo teže je njima bilo da iščupaju dva remija u onim duelima sa razigranim Napolijem,t u je baš visila eliminacija, onda su morali dobiti Liverpul i dobili su,sada pažnja kad su dobili krila i ako Tiago i Bufon budu zdravi do kraja.

Možda je najmanje uticajan meč za konačni rasplet Roma-Porto, ali ne može se zaboraviti veliko polufinale Rome iz prošle sezone i kvalitet koji svakako imaju, sad i afinitet prema ovom takmičenju. Nije davno bilo 7:1 u Firenci, ali to je takva ekipa, vrlo nestabilna, ali s mnogo talenta,bilo je izvjesno da su u boljem momentu od posustalog Porta bez Abubakara, Marege i Korone, bez srca ekipe koji je prije samo dvije sezone na istom mjestu progutao Romu 0:3 u meču za ulazak u Champions. To se i na terenu itekako vidjelo, Roma je bila puno bolja i kreativnija, imala i stative i dobre pokušaje, Džeko se vraća na svoj nivo, El Šaravi je u formi, a mlade snage se konačno nameću i Pelegrini i Kristante koji se dugo čekao i naravno Zaniolo koji je predodređen i već mnogo uticajan na igru ekipe. Takav iskorak se očekivao apsolutno od Undera i Klajverta ove godine, ali Roma dobija novog idola tifoza i ako srčani Florenci poput De Rosija povrati formu postaje opasna mješavina. Falili su Šik, bek Karsdorp i golman Olsen, i mogu biti samo jači. Prošle sezone su znali proći i Šahtjor i slavnu Barsu na pravilo gola u gostima, sad strijepe od istog,jer su primili ćorak-gol Adriana Lopeza, ali povrijedio se i Brahimi, u ovom momentu baš djeluje da Roma može dobiti i tamo. Da vidimo.

Dakle, nameću se već imena četvrtfinalista ,možda i previše za ovaj nivo, ako Barsa i Siti budu inspirisani na terenima Liona i Šalkea kako se očekuje imaćemo mnogo izvjesnosti u martu, ostaće da vidimo pažljivo blok-bastere Liverpul-Bajern i Atletiko-Juve u danima koji brzo dolaze, da donesu i neizvjesnost i nove motive, jer to su sve timovi koji opsesivno žele da idu do samog finala. Iskreno, ovaj sistem bi valjalo revidirati, jer prevelika je razlika u klasi u grupnij fazi, veliki dobijaju sada 30% mečeva sa tri i više golova razlike i ne mogu da kiksaju, onda se sastaju odmah na ispadanje i to osmina traje preko mjesec dana, ona druga grupna faza bi donijela i veću zaradu i pravedniju provjeru kvaliteta, zato velikani i najavljuju Super ligu od 2024.godine kao u košarci, a UEFA to najavljuje kao smrt fudbala i pokušava da ih privoli. Dok je ovako uživajmo ovako, bar znamo da prvak neće biti onaj ko bude u finalu dao gol iz ofsajda, igrao rukomet ili lomio ramena i lobanje. A to je već dosta.

Komentari 1

ostavi komentar

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se

Novo