Žabljak
Pretežno vedro
21.9 °C
Pljevlja
Vedro
24.8 °C
Herceg Novi
Vedro
29.3 °C
Nikšić
Vedro
27.1 °C
Cetinje
Vedro
26.7 °C
Bar
Vedro
29.4 °C
Podgorica
Pretežno vedro
30.1 °C
Ulcinj
Vedro
32.1 °C
Kolašin
Pretežno vedro
25.1 °C

Izoštreno

PROMAŠENA KARIJERA (1) 05. 07. 2019. 10:11   >>  10:21 23

PROMAŠENA KARIJERA (1)

B. Vojičić: Slobodan, Mira i naš Momir

Cijela politička karijera protekla je pod sjenkom Miloševića i njegove supruge Mire Marković. To je bio početak i kraj Momira Bulatovića. Da je uspio Miloševićev velikodržavni projekat, Crna Gora bi danas bila provincija u ramu Velike Srbije, bez države i dostojanstva. Bulatović je, do svog zadnjeg daha, ostao dosljedan - kao zaljubljenik i zarobljenik te gubitničke opcije.

 

Sahranjen je bez državnih počasti, u utorak u zavičaju u Kučima; nešto poput Mire Marković nedavno u Požarevcu, gdje je bio neizostavno prisustan, kao reprezent jedne propale opcije kojoj je služio cio život. To što nije bilo vladine komemoracije, već je održana u Srpskoj kući, gdje se od njega oprostio Emilo Labudović, njegova udarna pesnica iz vremena kad je državna televizija promovisala ratnu opciju raspleta jugo krize, bez pisustva predstavnika države i vladajuće partije na čijem je čelu dugo bio (sa izuzetkom predsjednika Parlamenta), baca svjetlo na političku realnost, iako je Bulatović bio prvi predsjednik Crne Gore izabran na neposrednim izborima, premijer SRJ (1998-2000), te osnivač tri i predsjednik dvije parlamentarne partije (DPS, SNP, NSS).

A i Đukanovićev telegram saučešća u kome navodi da je Bulatović tokom 90-ih davao izuzetan lični doprinos očuvanju mira, multietničkog sklada i stabilnosti u Crnoj Gori, dakle, sve do rascjepa u DPS-u, ne odstupa od Bulatovićevog stava o Đukanoviću tog vremena.

“Bez obzira na kasniji razvoj političkih procesa, ja s pijetetom čuvam uspomenu na te dane naše saradnje. Kao što cijenim što smo obojica imali snage da se izdignemo iznad političkih razmjerica u kasnijim životno važnim situacijama”, navodi se u Đukanovićevom telegramu, što nije popularno reći s obzirom na brojne primjere koji govore suprotno.

Neizbježni Amfilohije, poput Đinđiću i Danilu Kišu, održao je opijelo Bulatoviću, bivšem komunisti i oficirskom sinu, za koga je rekao da “nije podlegao iskušenjima vlastoljublja i slavoljublja”. A Bećković reče da je Bulatović “primjer čojstva i junaštva u današnjoj nesojskoj i nejunačkoj Crnoj Gori”, a Kuči pamte Bećkovićeve junačke posjete u prisustvu jugo-vojnih specijalaca “kobri”, kada je svjedočio kako su se junački oduprli NATO agresiji, pa su “bakračima obarali Nato avione”.

I Bulatović se hvalio: ”Ipak sam ja bio čovjek koji je objavio rat NATO, to su Rusi cijenili”, pa delegacija Srbije na sahrani, sa Aleksandrom Vulinom na čelu, ministrom vojnim susjedne države, poruka je nad porukama, urbi et orbi, ko je bio i ostao Momir Bulatović, a ko ga i zašto ispraća iz Srbije.

O Momirovom političkom putu objavio sam nekoliko tekstova. Biće zanimljivo da ih ponovo zajednički isčitamo, i procijenimo analitičnost i dosljednost. Danas objavljujemo dva komentara sa Portala RTCG. 

B. Vojičić: Analize lične krize

Nije svejedno: u Srbiji “suđenje stoljeća” tek počinje, kod nas završava. Ako diva (popularno Džej Kej) ne dođe na treće ročište, privešće je. Pa će “u četiri” i hiljadu očiju, objašnjavati zreloj naciji što je mislila kad je od Vraneša, fudbalera u pokušaju, tražila “rendanje“, a on od nje, realizovane megazvijezde, “peglanje”. Nešto poput funkcionera Jutke, koji je bio raspoložen za “šeganje” saradnica, što bi, Suzana Mančić rekla, “orošavanje” sa Stevicom. I u jeku te groznice koja razdire srpsku naciju, dok predsjednik Vučić plače, preklinje i kune: “daćemo, nećemo dati, kad ga damo, nećete ni znati”, oglasio se naš i njihov, bivši.

Taman kad smo se nadali da će za omiljeni “Sputnjik” najtananije objasniti neupućenim i željnim Miloševićevih tajni, kako su vožd i on, bili umislili da riješe i “očiste” Kosovo, kad ono, osvanulo "veličanje" svog nekadašnjeg kompanjona, i to još u cijenjenom “Kuriru”.

Taman kad smo pomislili da nije slučajno što je Đukanović u tandemu sa Roćenom sletio u London na putu za SAD, (nije valjda po novu “sportsku plavu torbu” popularnog bjegunca Di Keja), bivši neostvareni predsjednik Crne Gore i premijer Miloševićeve tvorevine SRJ, Momir Bulatović reče da je tajkun Knežević rekao “ono što svi mi u Crnoj Gori znamo, a ne možemo da kažemo”, pa čak ni on, kome nije manjkalo hrabrosti, evo, dvadeset godina. Sad je progovorio, jer nikad nije kasno.

Teška srca, prevalio je da je on, institucija na dvije noge, “plaćao račune Milu Đukanoviću za vodu zato što on čak ni to ne plaća. Pošto je zajednički vodomjer, mene su tužili i morao sam da platim oko 800 eura”. Ne samo to, sad se prisjeća Đukanovićeve božanstvene pozicije: on, veli, “ne dobija račune za struju, za vodu, ne traže mu da vrati kredite koje je uzeo. Ne traže mu da popunjava kreditne kartice. Ko zna koliko ima takvih kartica. Dok sam bio predsjednik, stalno sam imao takve ponude, ali znate da nijedan ručak nije za džabe”. Bravo, za svjedočenje bišeg predsjednika.

A onda, reče, kako je taj i takav Đukanović dao ”oko 600.000 eura za odbranu Miloševića u Hagu” i da “nije to prvi put, on je i za Nasera Keljmendija plaćao odbranu”. To je, zaista, strašno: nije plaćao kiriju, ali jeste, odbranu Miloševića i Keljmendija. I koga još Momire? Baš, kao taksi u Sen Tropeu, koji je Di Keja koštao nekoliko stotina eura, pa njegov “tim advokata” mora da navede kao ključni dokaz protiv Đukanovićevih zloupotreba.

Ali, Bulatovićeve globalne analize, kao rezultat lične krize, dolaze do krešenda: postoje dva Mila Đukanovića. “Jedan je do 1996. godine, najbolji mogući premijer, pošten, čovjek koji pomaže srpski narod u BiH, u Hrvatskoj, zbrinjava izbjeglice, koji je baš u tom srpskom korpusu u kom se borio za očuvanje i savezne države i položaj srpskog naroda, i onda ucijenjen čovjek odjednom prelazi na drugu stranu i više nije isti čovjek”.

Eto, takva mu je sva analitika: Đukanović je bio lutka dok je sjedio na Miloševićevom biljegu, čarobnjak i genije, tada mu je Momir sa zadovoljstvom plaćao lične račune, a Di Kej taksi. Kad se odmetnuo i počeo da radi po svome - a imao je para i tada i sada - postao je drugi čovjek.

A to boli. I boljeće sve više, jer srbovanje mnogo košta, 800 eura za bivšeg predsjednika je trošak da ti pamet stane.

(08.05.2019 - Portal RTCG)

B.Vojičić: Duboko odmrzavanje

Nekadašnji Miloševićev pristav, a naše gore list, nakon dvije decenije kome, sad bi, da se reaktivira, da spriječi, akobogda, ulazak Crne Gore u Alijansu - opet suzama i kletvama.

Momir Bulatović se vrće u politiku. Kao da je bio uskraćen. Moskva je to saznala - prva; tako i priliči. Najavio je to u intervjuu Sputnjiku (satelit). S liderima DF-a, nedavno je boravio u Moskvi. Oduševio se Putinovom demokratijom : avionima i kamionima; paradom kojoj su lideri DF-a učinjeli doprinos četničkom procesijom s partizanskim ikonama (Ljuba Čupića i Stjepana Filipovića); tribinom na kojoj je blistao, On-car. Bez iđe lidera iz regiona i antihitlerovskog pobjedničkog svijeta , pa se morao žrtvovati , baš Momir, kao ex premijer, ex države - da bude ukras. Tada je Momir prelomio . Shvatio je tužan da je dužan (on zna kome) da podrži političke anti-NATO pokrete u Crnoj Gori.

Mada, duboko i preduboko svjestan (kad je svjestan) da je u Crnoj Gori, veli, "dosadio i bogu i narodu" (mada se vara ) Amfilohiju sigurno nije! Elem: malo snishodljivosti i učtivosti: "Nema potrebe da se neko iz političke penzije vraća i da navrće vodu na svoju vodenicu. Politikom se bave sujetni ljudi, a ja sam svoju sujetu davno, davno preživio". Iako Momir Bulatović uživa državnu penziju, zasluženu u borbi protiv države, a zori se da u Beogradu vozi biciklo na “koje je naviklo” (auto parkirano, jer je havarisano) ipak prodaje Dakinu “ljutu”, da leči ranu ljutu DF-a. No, upravo zbog sujete koju je, veli, odbacio, na Dan pobjede protiv fašizma u Moskvi, obećao je sebi, da će, kad se vrne u Crnu Goru , svim neoružanim sredstvima, pokrenuti borbu protiv oružanog NATO-a ; I to, s braćom četnicima, na daleko čuvenim po kama-jama demokratiji. Što Ruse, izgleda, pali!

Željeznjak je bio jasan (to je naš dežurni dušebrižnik): opozicija mora da ima jednog kandidata i samo jednog protiv vlasti. Kao da je čitao misli analitičarke: I ona je, potvrdila , kako je neminovno, da bi , ako opozicija misli da "ovaj kartel " ode s vlasti, bilo najpametnije da ima jednog kandidata. Pročulo se: eto Momira za predsjedničkog kandidata ujedinjene opozicije Crne Gore. Pa bi, ako bude sreće, na sljedećim predsjedničkim izborima, stara dilema bila: jesi li za Moma, ili si za Mila. Kao nekad, 97-me. I, potom, koliko puta. Bila bi to dirljiva prilika da nacija sazna je li Marks bio u pravu kad je tvrdio da se istorija ponavlja. Prvi put kao tragedija. Drugi put kao farsa.

Ali, Marks nema pojma. Ako se na narednim predsjedničkim izborima, na proljeće, opet, suoče Momo i Milo, bila bi to, kakva tragedija i farsa, čisti Milomir (ne Marić) - postmoderni retro - rijaliti šou. Kakav duel Trapm -Hilari, kakav mačji kašalj Le Pen-Makron, Kolinda - Josipović, Nikolić-Tadić, ovo bi, na Balkanskoj farmi, bio krš i lom. Drčni Đukanović boljeg protivkandidata ni u snu ne bi dobio. Ni "četnik početnik", "ni iskopina iz Rima", ni "pekar opozicije", ni "dritanga bitanga", ni "Milovo paperje" ni približno takav, već Momir - "korisna nejasnoća" . Protiv Đukanovića „beskorisne jasnoće“.

Momir Bulatović je i ex- genijalac. On bi, ako to moguće, da bude shvaćeno ili vraćeno, da smo i Srbi i Crnogorci, što rekla njegova baba Janica, da se Crna Gora, a takve mu se i vizije javljaju, vrati svojoj duši, širokoj kao ruska stepa, a dubokoj kao Bajkal, te da obustavi ćeranje i prebrojavanje. Prebrojavanjem i ćeranjem. Po mogućnosti da nekako eliminiše manjine, a on “zna kako,” jer su, a to ne voli, tas na vagi. Koje, gle čuda, odlučuju đe ćemo - na Istok, ili Zapad. Sve bi on to, ako mu vlast pa`ne šaka.

Momir Bulatović ne podržava ulazak Crne Gore u NATO. Njemu nije jasno, šta će "Crna Gora u NATO s 300 vojnika u toj organizaciji". Istovremeno se, na "Srećnoj" Televiziji, nesrećno posprduje veličini crnogorske Vojske i države. Ali, bi volio da bude na čelu te države: mali, ali tehničar! A kako je, svojevremeno, upravljao tom državom, vojskom i policijom, tragovi su mnogi do pećine: pamti se kako je crnogorsku mladost slao na Dubrovnik i prijetio policiji da će je silom potčiniti Sedmom bataleonu, paravojsci skrpljenoj s koca i konopca za porobljavanje „separatističke“ Crne Gore. Kako se samo kočoperio oslanjajući se na jačeg „bratskog“ zaštitnika; jednom na Srbiju, sad na Rusiju. Svršio na DF-u. Kako je pred Gelbardom, amerikanskim izaslanikom, priznao poraz na predsjedničkim izborima, a potom pred krvožednom masom, tražio poništenje Đukanovićeve pobjede, teatralno vraćajući mandat narodu, da bi ih, onda, poveo na Vladu. Pa kad mu puč nije uspio, zdimio je za Biograd, a svijetu odaslao poruku da su izbori pokradeni.

Za NATO bombardovanja, Momir Bulatović je branio sablasno pusto zdanje Miloševićeve vlade na Novom Beogradu. I Iz te bitke izašao je poražen - kao pobjednik. Kletvama i suzama! Ali Rusi suzama više ne vjeruju. Problem je samo što Momir Bulatović više ne upravlja ni sobom, a kako bi državom. Uvijek se sjetim Momirovih argumenata da bude lider. Kao, kad je, svojevremeno, instaliran na čelo crnogorske države , mjesecima koristio luksuzno opremljen kabinet, a da po memoaskom priznanju, nije znao kako se koristi telefonska garnitura . Nije znao ni da je sastavni dio tog kabineta, privatni sanitarni čvor, pa je ordinirao po zgradi predsjednika. Baš kao i sada,on ne zna: Istok ili Zapad. A voli da kaže – neka bude, neka traje istina!

(25.05.2017 - Portal RTCG)

NAPOMENA: Sjutra "Pravila gutanja" iz 2004.

Komentari 23

ostavi komentar
Vidi još

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se

Novo