Žabljak
Vedro
-5.0 °C
Pljevlja
Vedro
-5.2 °C
Herceg Novi
Oblačno
10.7 °C
Nikšić
Pretežno oblačno
4.3 °C
Cetinje
Umjereno oblačno
10.6 °C
Bar
Pretežno oblačno
10.8 °C
Podgorica
Pretežno oblačno
5.6 °C
Ulcinj
Pretežno oblačno
7.6 °C
Kolašin
Vedro
-4.6 °C

Izoštreno

POSLJEDNJI MEČ 13. 11. 2019. 18:10   >>  19:09 2

POSLJEDNJI MEČ

N. Šofranac: Jedan kišni 13. novembar

Čak sedam selekcija sa prostora nekadašnje SFRJ boriće se ovih dana za posljednje bodove u ciklusu Euro 2020, a jedne srijede kišne poput ove, na ovaj isti dan, borila se zemlja čija je sudbina bila već određena.

Sredina novembra donosi nam istorijske datume,tada se odlučuju sudbine,veliki prolasci ili košmarna ispadanja. Ko ne pamti 17.novembar 1993. i novi francuski Vaterlo, 1:2 protiv Bugara u posljednjoj sekundi,kad su i oni i Englezi ostali bez mundijala 1994. Ili ledena noć 1983. kad je Španija savladala Maltu 12:1, uz golemu tugu Holanđana, a tek od 1997.godine kad su uvedeni baraži. Svaki ciklus donosio je srceparajuće priče,imamo i mi 15.novembar 2011, i noć sa Česima. Sjutra ćemo igrati na svetom mjestu i učestvovati u fešti Engleza, biti krivi ili dužni dio svjetskog spektakla i njihovog prolaza, da bi u nedjelju 17.novembra oni igrali na Kosovu u meču koji može domaćinu značiti puno, na isti dan kad je Engleska imala pomenuti košmar 1993, ali i 17.novembar 2007, kad je baš na Vembliju krahom 2:3 od Hrvatske mahnula Euru 2008.

Tek toliko da se zagolica mašta i vrtlog tih dana raspleta koji i sad nastupaju. Samo što je sad izmišljen i mart,samo par mjeseci uoči velikog prvenstva,kad će se igrati taj famozni plej of linkovan sa Ligom nacija,i baš tu će mnoge ex Yu selekcije tražiti svoj raj,a parovi se već naziru. Mogli smo tog 13.novembra 1991. zamišljati ili pretpostaviti mnoge stvari,ali to da će Makedonija-Kosovo biti jedan od baraž mečeva za plasman na Euro baš baš teško. Ni u daljoj budućnosti.

Tada je još uvijek postojala samo SFRJ, ostalo je sve bilo u visokim oblacima, Hrvati jesu već bojkotovali i ligu i reprezentaciju, ali tamo je bio rat, nisu još imali širu podršku svijeta, mnogo jači položaj imala je Jugoslavija. Trebalo je tog dana završiti kvalifikacije i to isključivo pobjedom u Beču, tamo gdje nezvanično Balkan počinje i završava se. Perfektne kvalifikacije u kojima su na krilima mundijala 1990, te uspjeha Zvezde i uspona “Čileanaca” rušeni ubjedljivo svi rivali,obarani i rekordi. Ali taj poraz 1:2 od Danske na Marakani 1.maja 1991, uz pobjedu Laudrupa,Poulsena i drugova u Beču 0:3, napravili su situaciju da se posljednji duel mora dobiti. A mnogi su na Zapadu priželjkivali da se desi suprotno i podstrekivali Austriju, ne samo Danci. Ivica Osim je tražio maksimalni fokus znajući za opasnost, tada je paralelno bio i trener Partizana, bio je u žiži. Nakon pobjede nad Faranima 16.oktobra, odveo je čak selekciju u Brazil 30.oktobra da odigra test meč protiv moćne ekipe Karioka, a Savićević je čak dan ranije igrao i za selekciju svijeta protiv Argentine u Buenos Airesu,bio je u životnoj formi.

U Brazilu je gol dao Lukić i Osim ga je već upario sa nevjerovatnim Pančevom u špicu, jasno je bilo da će tako i u Beču, Savićević i Mihajlović nedodirljivi, a kako Piksi tada nije bio u fokusu(iako počeo da igra solidno za Veronu), a Sušić se oprostio, desetku je vratio Baždareviću, koji je zbog jedne gluposti propustio mundijal. Naravno, Hrvati su bojkotovali pa je tako otpao već nezamjenjivi Prosinečki koji je protiv zakona SFRJ pobjegao iz Zvezde u Real Madrid, kao i Boban,Šuker,Jarni i svi ostali. Igrali su međitim Slovenci, i to će sada mnogima biti čudno, ako se zna da se “slučaj Zdovc” desio pet mjeseci ranije. Ali, Milanič i Novak su bili u Partizanu, baš kod Osima, i zaigrali su čak u prvih 11 u tom meču istine! Golman Ivković se u posljednji čas povukao, i to preko portugalskog lista “Abola”, pa je branio Omerović,a na klupi bio naš Leković. Bekovi Novak i Vujačić, štoperi Milanič i naš sadašnji selektor Hadžibegić kao kapiten, Jokanović ispred odbrane dobio prednost u odnosu na Jugovića, uz pomenuti pakleni napad.

Bečki Prater je bio pun, ali veliku podršku imala je i Jugoslavija što je tamo očekivano, dok je vlada Austrije zabranila korišćenje bilo kakvih transparenata zbog delikatne političke situacije. Od samog početka Austrijanci su igrali veoma grubo i bilo je jasno da pokušavaju odigrati za nekoga, ali Dejan Savićević je driblinzima pravio toliku razliku,a Pančev i Lukić samo čekali njegove pasove. Nakon jednog takvog upravo je Lukić pogodio i otvorio sva vrata, a njegova sreća nije dugo trajala jer mu je klupski drug Mihajlović slomio nogu nesrećnim slučajem, odvojio ga dugo od terena i pokazaće se prepolovio mu karijeru koja je bila uzletjela. Umjesto njega ušao je još jedan veliki as, izvjesni Peđa Mijatović. Ušao je kasnije još jedan Crnogorac, Branko Brnović, obojica Osimovi Partizanovci. A Savićević je jednu od najboljih partija karijere u kojoj je pralazio i po četiri čuvara krunisao golom za 0:2 i sve je bilo riješeno.

Kako se samo slavilo te noći. Rat jeste bijesnio, postavljalo se 1000 pitanja o budućnosti države, u toku je upravo bila famozna Haška konferencija, Vukovar je preživljavao vrhunac svoje drame,ali.. I pored svog ratnog ludila koje je paralisalo zemlju, u sportu je ta 1991.godina bila čudesna, blistava, paradoksalno ili ne. Ne vjerovali ili da: Zvezda prvak Evrope u fudbalu, Jugoplastika treći put za redom prvak Evrope u košarci, Mladost u vaterpolu, Proleter za dlaku u rukometu s Barselonom, Jugoslavija prvak Evrope u košarci, prvak i Evrope i svijeta u vaterpolu u toj istoj godini( januar-avgust), plasirala se među 8 u Evropi u fudbalu, Zvezda prvak svijeta, Franci Petek prvak svijeta u ski skokovima, Nataša Bokal srebrna u slalomu, Monika Seleš osvojila tri Gren Slem titule (!!), Ivanišević i Prpić odveli Jugoslaviju u polufinale Dejvis kupa(a potom ga bojkotovali),i koliko još samo medalja u Olimpijskim sportovima.. Pa za Barselonu i Albervil 1992 spremala se prava žetva medalja, a već se pričalo da nevjerovatni košarkaši napadaju originalni Drim tim,i da fudbalska selekcija prijeti i Evropi i svijetu kao nikad u istoriji. Da je sve bilo kako je trebalo beogradska Arena bi nikla za Mundobasket 1994, i na njemu bi Dražen i Divac zagrljeni napali Džordana i O Nila, Kukoč i Rađa zajedno sa Danilovićem i Paspaljom, scene koje smo svi zamišljali. Sve logično,ali se istovremeno sve i raspadalo.

Duge analize su potrebne da se objasni kakve je resurse imala ta zajednička fudbalaska reprezentacija i što je sve mogla da napravi do 2000.godine, samo sa tim kapacitetima iz 1991, a treba znati da je iz tog sistema liga SFRJ stalno lansirala nove talente, neki od njih poput Bokšića, Vlaovića, Zahovića, Drobnjaka, Kodra, Ivića, Stanića, Asanovića napraviće izuzetne karijere, a tada su bili u trećem planu, takvih je bilo pregršt, a novi bi samo nicali. Zlatni rudnik sa Čileancima plus Savićević i Stojković u najboljim godinama, granice se nisu vidjele. Ali ispostaviće se da je to bio posljednji zvanični meč. Samo pet dana kasnije je pao Vukovar i tačno od tog trenutka točak podrške se okreće skroz na stranu Hrvatske,a pozicija Jugoslavije vrtoglavo slabi. Odigraće još jedan meč, i to prijateljski, bilo je to 25.marta 1992 u Roterdamu, protiv moćne Holandije. Već tada smo bili u polumraku, nismo čak imali ni prenos te utakmice, znali smo da je bio poraz 2:0, da je Osim gunđao, i malo što još. Iskreno, tek prije tri godine kad je italijanski publicista Điđi Riva objavio knjigu “Posljednji Farukov penal” saznao sam da je kapiten Hadžibegić nakon te utakmice rekao saigračima “ovo je bio moj posljednji meč, moje Sarajevo je u plamenu,ne mogu više da igram, Jugoslavija više ne postoji”. To je kod nas bilo dobro prikriveno, ništa se nije znalo, propaganda je čuda radila. Nije bio problem izgubiti od Gulita, Van Bastena, Bergkampa, Roja, već se duh urušio, kraj je bio blizu. Nakon završetka sezone povukao se iz ličnih razloga i veliki strijelac Pančev, a onda u suzama i selektor Osim na čuvenom presu krajem maja. I pored svega toga ekipa koja je pošla u Švedsku i koju su predvodili Savićević, Stojković, Mijatović, Mihajlović, Jugović i Jokanović obećavala je puno i jedva čekala da zaigra, deset dana prije starta Eura. Ali vraćena je nazad, rezolucija UN 30.maja je dokrajčila bespovratno i omogućila Dancima da jednom u istoriji dožive raj, bizarna igra sudbine. Naredni meč Jugoslavija (ali SRJ) odigraće tek decembra 1994, a naredni zvanični u aprilu 1996, futur drugi.

Da li bi junaci pobjede u Beču završili na krovu Evrope, da li bi kompletna SFRJ pokorila svijet 1994, ili 1998 gdje su Hrvati i to bez Bokšića bili treći, planeta neće nikad saznati, ali ovaj datum ostaje vječna raskrsnica u istoriji fudbala na ovim prostorima. Ostaje sjeta i nostalgija, a to su čudne emocije. Zanimljivo, samo 4 godine ranije snovi o onom prethodnom Euru bili su raspršeni na Marakani pred 100 hiljada ljudi, protiv Engleske, u meču koji je označen kao najveći u deceniji. Tada je euforija bila na vrhuncu, na Vembliju su naši bili puno bolji ali je Zlatko promašio pet zicera, nakon toga pobjeđeno je sve, u Sarajevu su Irci pali 3:0 samo mjesec pred tu bitku, na krilima Mlinarića, Kataneca, Stojkovića i Vokrija, a samo 15 dana pred meč stigla je titula Prosinečkog, Bobana, Šukera, Mijatovića i drugova u Čileu koja je bacila zemlju u fudbalski trans. Svi ubjeđeni da Engleska otpada, a već u 25.minutu nevjerovatnih 0:4! Crna noć Elznera i Ravnića koji nakon toga nikad više neće bit pozvani, golovi legendi Linekera, Barnsa, Robsona i Adamsa, da bi Katanec smanjio na kraju, kad su već svi izgubili volju za fudbalom. Ivica Osim nije bio smijenjen, kao njegovi prethodnici Veselinović i Milutinović, takođe velika imena, čak i nakon tog debakla Miljanić mu je rekao “ti si taj”, i iako je dugo oklijevao da lansira jednog Savićevića, potpuno ignorisao Sliškovića, i odlagao do maksimuma uvođenje “Čileanaca” koji su uveliko blistali u klubovima, forsirao puno igrača iz svog Sarajeva (Sušić, Baždarević, Jakovljević, Škoro, Baljić, Hadžibegić), ili one skromne tehnike (Spasić,Stanojković), ta priča je odjednom postala uspješna i sve nakon te noći išlo je trijumfalno. Izbor je bio enorman, klase na pretek, to niko nije imao. Do Beča.

Zanimljivo je i to da je Austrija tačno dvije godine ranije odigrala meč protiv jedne zemlje koja je nestajala. Bilo je to u srijedu 15.novembra 1989, kada su pobjedili Istočnu Njemačku 3:0 i trijumfalno otišli na mundijal 1990. Famozni DDR je bio u igri, u oktobru su pobjedili u Lajpcigu 2:1 Sovjetski Savez, ali tamo je bijesnila revolucija, kao i u cijeloj istočnoj Evropi. Samo 6 dana pred ovaj duel u Beču pao je Berlinski zid, epohalni događaj koji je upravo obilježio 30-u godišnjicu. Bilo je jasno da će ta zemlja nestati, neizbježan proces, iako su oni u septembru 1990 simbolično otvorili i naredne kvalifikacije, čak pobjedili Belgiju u Briselu 0:2, i iščezli, znalo se da je to kraj. Tog 15.novembra 1989 je i Čehoslovačka remijem 0;0 u Portugalu otišla na mundijal,a iste večeri je Vaclav Havel došao na vlast, istog tog dana Rumunija je u rano popodne dobila Dansku 3:1 u direktnom duelu i izbacila je, a mjesec kasnije pao je Čaušesku i komunistički sistem. Kakav dan.

Austrija je dakle ni kriva ni dužna imala sudbinu da ispraća u istoriju reprezentacije, i to ne bilo kakve. Postoji međutim jedna činjenica- dok se SSSR raspao prije svega zbog ekonomskog kolapsa tog sistema a ne toliko ideološkog (ne brojeći tu tri Baltičke republike), i tako je nastalo čak 15 zemalja, u slučaju SFRJ je puno drugačije. Zemlja nije pripadala istočnom bloku i imala je idealnu poziciju da se prva priključi osnivačima Evropske Unije, i nezvanično imala savršenu ponudu za to. Iznad svega sport je prolazio kroz magičan period i trebale su da se dese najveće stvari u istoriji, one koje su decenijama sanjane. Nije trebalo previše pameti da se sve to desi, bilo je čak na dohvat ruke, ali desio se proces upravo suprotan sa onim koji se dešavao tada u ostatku svijeta. Zato ovaj datum simboliše nešto što se nikad neće vratiti.

Komentari 2

ostavi komentar

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se

Novo