Žabljak
Vedro
-3.9 °C
Pljevlja
Vedro
0.1 °C
Herceg Novi
Vedro
7.1 °C
Nikšić
Vedro
3.5 °C
Cetinje
Vedro
12.1 °C
Bar
Vedro
8.4 °C
Podgorica
Vedro
7.5 °C
Ulcinj
Malo oblačno
6.2 °C
Kolašin
Vedro
-1.2 °C

Izoštreno

U EVROPI 24. 11. 2014. 14:01   >>  13:58 0

U EVROPI

Pruler: Novi zidovi i poslije pada Berlinskog

Tokom 2014. godine obilježili smo mnoge jubileje, a stogodišnjica Prvog svjetskog rata je svakako bila jedan od najznačajnijih događaja. U prethodnih jedanaest mjeseci, kao građani Evrope zajedno smo se prisjećali mnogih datuma, dok smo u isto vrijeme bili i svjedoci događaja u kojima nam istorija još jednom daje tragične pouke. Najprije pomišljam na ono što se događa u našem susjedstvu, u Ukrajini i Siriji, gdje krvavi sukobi traju već nekoliko mjeseci. Pored toga, građanski protesti koje smo vidjeli u Bosni i Hercegovini, Mađarskoj i nekim zemljama na zapadu kontinenta došli su kao upozorenje koje dovodi u pitanje naša uvjerenja u ispravnost demokratskih, otvorenih i liberalnih društava danas.

Nedavno smo obilježili 25 godina od pada Berlinskog zida koji je srušen 1989. godine, što je predstavljalo simbol novog početka ne samo za Istočnu Njemačku, već i za čitavu Evropu i svijet, uvodeći nas u razdoblje tranzicije ka osvajanju slobode, pravednijeg društva i ukupnog ekonomskog prosperiteta. Iako je po mnogočemu ovaj proces predstavljao bolno iskustvo, demokratski napori su krunisani prije deset godina kada je deset novih zemalja, uglavnom bivših socijalističkih država našeg kontinenta, ušlo u sastav Evropske unije.

Međutim, nijesu svi djelovi Evrope imali priliku da na miran način prođu kroz ovaj proces: dok je većina naših istočnih susjeda iskusila mirnodopsku tranziciju ka demokratizaciji društva nakon 1989. godine, razvoj događaja u bivšoj Jugoslaviji je, nažalost, otišao u suprotnom smjeru, gdje je tragičan vrhunac predstavljao genocid u Srebrenici, prije 19 godina.

Tema Šestog srednjeevropskog foruma pod nazivom “Oni i mi”, koji je održan u Bratislavi od 14. do 17. novembra, podstakla me je da se prisjetim nekih od tih lijepih, ali i onih manje lijepih uspomena iz naše zajedničke prošlosti.

Čini mi se da 2014. godina odražava mnoge nejasnoće u današnjoj Evropi, među kojima je i ona koja se tiče "nas" i "njih". Ove dileme nijesu bile u žiži javnosti već neko vrijeme, ni u akademskim krugovima, među političarima i poslovnim ljudima, niti među aktivistima civilnog društva. U proteklih 20 godina, samo nekolicina pojedinaca i intelektualaca, koja se okupljala na događajima kao što je Srednjeevropski forum, podsjećala nas je na slične dileme savremenog evropskog društva, odnosno na nešto što ukrajinski pisac Oksana Zabužko naziva “napuštenim tajnama istorije”. To su, zapravo, fragmenti našeg kolektivnog i individualnog sjećanja, od kojih mnogi datiraju iz doba socijalizma, ali neki sežu i vjekovima unazad. Mogao bih da ih nazovem duhovima Berlinskog zida, duhovima koji govore obespravljenim ljudima o nepravdi i brutalnostima kojima su bili izloženi tokom vjekova vladavine velikih sila, o propuštenim prilikama i neiskorišćenim mogućnostima tokom ekonomske potčinjenosti, ili o društvenim, kulturnim i ekonomskim vrijednostima koje su bile  ugrožene od strane onih koji su smatrani "autsajderima", bilo da su to Romi, Jevreji, imigranti, seksualne manjine, političari, ili ko god drugi koji je mogao biti smatran krivcem.

Dvadeset i pet godina posle pada Berlinskog zida, ponovo se podižu novi zidovi, od kojih su neki pravi betonski, kao u gradovima širom Slovačke, Češke Republike i Rumunije, koji treba da nas ograde od Roma, dok su drugi zidovi još u našim glavama, ali su vidljivi kroz djelovanje protiv ljudi ostalih bez domova koji lutaju u očajanju tražeći sklonište i nadu širom Evrope, a koje mi sve više doživljavamo kao “neprilagođene” evropskim idejama i vrijednostima.

Prošle godine, na desetu godišnjicu projekta pod nazivom “Tranzit”, sarađivali smo sa umjetničkim kolektivom pod nazivom “Što Delat”, što na ruskom znači "Šta nam je činiti?". Oni su svoje ime preuzeli iz knjige koju je Nikolaj Černiševski napisao prije 150 godina, u zemlji koju danas ponovo doživljavamo kao da su to "oni", a ne "mi". Černiševski je pisao o tome kako ljudi puni ideala mogu da promijene svijet malim koracima. Dostojevski ga je smatrao naivnim, ali je Lenjin bio toliko impresioniran ovom knjigom da je svoje glavno djelo o podizanju revolucije nazvao isto tako, “Što Delat”.

Vrijeme je da se opet zapitamo “Šta nam je činiti?” kako bismo se povezali sa onim članovima našeg društva koji odbijaju da gledaju na svijet u crno-bijeloj vizuri i koji mogu da vide "nas" u "njima" i obrnuto.

“Šta nam je činiti” kada se osvrnemo na tragične događaje u istočnoj Ukrajini, buđenje nacionalizma na Balkanu i krhke demokratske strukture koje dovode do porasta ekstremizma širom Evrope? Kako odagnati stare duhove iz vremena “hladnoratovske” netrpeljivosti, stavove neodobravanja prema Rusiji, ili strah od pogrešno usmjerenog "islamizma" koji se doživljava samo kao prijetnja.

Mnogi će se složiti sa profesorom Timotijem Snajderom (Timothy Snyder), takođe dugogodišnjim učesnikom Srednjeevropskog foruma, koji je izjavio da ono što se događa u Ukrajini obilježava početak nove ere za čitavu Evropu. Ovo je vrijeme ne samo u znaku starih podjela na “nas” i “njih” koje se još jednom aktuelizuju, već je posebno obilježeno sumnjama u temeljno razumijevanje pojma demokratije.

Dok se danas ljudi utapaju na obalama Mediterana i stradaju u blizini ukrajinske i turske granice, Evropa se čini nemoćnom da zaustavi ove zločine na svom kućnom pragu.

Zašto smo toliko slabi? Da li je to zato što su naši građani izgubili povjerenje u demokratski izabrane vođe, ili zato što je najveći projekat koji je trebalo da doprinese izgradnji mira u svijetu izgubio svoju čaroliju? Ili je upravo obrnuto, odnosno da li političari više ne vjeruju nama? Zašto oni ne mogu da skupe hrabrost za rješavanje izazova koji stoje pred nama, građanima? Da li političari strahuju da im se nećemo pridružiti u toj borbi? Žan-Klod Junker (Jean-Claude Junker) je jednom rekao vrlo jezgrovito kako “znamo šta treba da učinimo, ali ne znamo kako da budemo ponovo izabrani nakon što to učinimo”. Ova izjava odaje duboko nepovjerenje političara u zrelost i iskrenost građana.

Dakle, moje pitanje ponovo glasi isto "Šta nam je činiti?" kako bismo povratili vjeru u sebe i kako bi nam poklonili povjerenje oni političari koje smo izabrali da nas predvode? Umjesto kritikovanja političara, zapitajmo se šta možemo da učinimo kako bismo im pokazali da mogu vjerovati u nas, građane. Od svih zidova koje smo izgradili oko sebe ili u sebi samima, u našoj svijesti, zid protiv političke klase u svim evropskim zemljama je vjerovatno najopasniji za demokratska društva.

Šta treba učiniti kako stari duhovi i nove predrasude ne bi zavladali našom sviješću, stotinu godina nakon samoubistva starog evropskog poretka, 75 godina nakon završetka užasno razornog rata koji je izbio kao posledica strašnog rata koji mu je prethodio, 70 godina nakon početka onoga što nazivamo "Hladnim ratom" između Istoka i Zapada, ali i 625 godina nakon bitke na Kosovu polju ili 330 godina nakon opsade Beča?

Istorija je teško breme na plećima onih koji su svjesni njene važnosti, ali to breme će imati još teže posledice za one koji zanemaruju istorijske pouke. Kako je rekao Oldos Haksli (Aldous Huxley), "činjenica da ljudi ne uče dovoljno iz istorijskih pouka jeste najvažnija od svih istorijskih pouka."

Mi koji smo svjesni ove izreke imamo odgovornost da ne dozvolimo da se istorija ponovi, kao i da ujedinimo sve snage dobre volje u ovom zajedničkom poduhvatu.

Snažno partnerstvo civilnog društva može biti garancija da barem neke od istorijskih lekcija neće biti zaboravljene, kako bismo odagnali stare duhove Berlinskog zida. Kao što je nedavno rekla Ebi Martin (Abby Martin), voditeljka TV stanice Raša tudej (Russia Today) koju bismo mogli da smatramo "onom" stranom u našoj percepciji, "dok ne budemo shvatili koliko je uzaludno graditi zidove, nećemo moći da gradimo mostove”.

Komentari 0

ostavi komentar

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se

Novo