- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- Muzički program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Politika
14. 02. 2016. 08:29 >> 15:55 4
VIŠESTRANAČJE U CG
Kako smo se učili demokratiji
Crna Gora je u dramatičnim devedesetim godinama prošloga vijeka (slom komunizma, antibirokratska revolucija, krvavi raspad bivše SFRJ...), sa zakašnjenjemje uplovila u vode višestranačkog parlamentarizma. Učinila je to među posljednjima od bivših komunističkih zemalja.
Desilo se to 27. decembra 1990. godine kada je u našoj zemlji, tada još republici članici SFRJ (doduše krnje, bez Slovenije i Hrvatske), 125 poslanika, sa četiri stranačke ili koalicione liste, koliko ih je prešlo izborni cenzus, konstituisalo prvi višestranački parlament nakon Drugog svjetskog rata. Bio je to 17. skupštinski saziv u Crnoj Gori.
Na prvim višestranačkim izborima, održanim 9. decembra 1990. godine, učestvovalo je deset stranaka, sa 561 kandidatom. Pravo glasa iskoristilo je 305.029, od 402.905 birača koliko ih je bilo upisano u birački spisak. Glas za Savez komunista Crne Gore (kasnije će promijeniti ime u DPS) dalo je više od 171.000 birača, odnosno 56,2 odsto, što je ovoj partiji donijelo apsolutnu većinu i 83 poslanička mjesta. Savezu reformskih snaga Jugoslavije za Crnu Goru pripalo je 17, Narodnoj stranci 13 i Demokratskoj koaliciji savezu muslimansko-albanskih stranaka 12 poslaničkih mjesta.
"Crna Gora je tada izlazila iz komunističkog perioda i sve što se dešavalo u njenom političkom i parlamentarnom sistemu imalo je takozvanu postkomunističku mantru", kaže za Pobjedu Miodrag Vuković, tada poslanik Saveza komunista Crne Gore.
On se prisjeća da je to bilo vrijeme kada je i u parlamentu sve vrvilo od srpskog nacionalizma i antikomunizma.
"Političari su se utrkivali ko će biti veći Srbin i antikomunista. U našem prvom višestranačkom parlamentu pljuvalo se i pucalo po komunizmu žestoko iz svih oružja. Sjećam se proceduralne reakcije jednog poslanika SRSJ za Crnu Goru (bila je to prva proceduralna reakcija u našem parlamentu). Kazao je da mjesecima sluša istu političku priču i bezuspješno pokušava da dokuči njenu suštinu. Ne mogu da shvatim ovoliku ostrašćenost i juriše na komunizam i opštu kritiku naše komunističke prošlosti, a znam da od nas 125 poslanika, samo trojica nijesu nikada bila članovi Saveza komunista, rekao je taj poslanik. Ovo najbolje ilustruje atmosferu naših višestranačkih početaka", kaže Vuković.
Nikola Bukilica, jedan od 17 poslanika opozicionog Saveza reformskih snaga Jugoslavije za Crnu Goru, sjeća se svojih iskustava iz prvog višestranačkog parlamenta.
"U ime Kluba SRSJ za Crnu Goru, u Skupštini, 23. decembra 1991. godine održao sam govor i zahtijevao da prekinemo rat van granica Crne Gore, da se svi naši rezervisti iz Hrvatske (i oni koji se pripremaju za Bosnu), vrate u Crnu Goru. Rekao sam da Crna Gora može da učini za mir više nego sve sile ovoga svijeta ako se odrekne ratne politike antibirokratske revolucije. Predložio sam da stvorimo samostalnu državu Crnu Goru, kao sve republike SFRJ i na tim temeljima sa njima gradimo neku novu asocijaciju, federaciju ili konfederaciju. Od 120 poslanika, koliko ih je bilo na toj sjednici, moje stavove podržalo je samo njih 17", kaže Bukilica.
U pauzi u holu nakon govora, prisjeća se on, prišao mu je tadašnji predsjednik Predsjedništva Crne Gore Momir Bulatović i rekao: "Gospodine, ja se sa vama slažem u najvećem dijelu, osim u dinamici". Bukilica je nakon toga podnio ostavku na poslaničku funkciju.
Коментари4
Остави коментар