MIODRAG VLAHOVIĆ

Govor iz Berana i suva drenovina

Potpisivanje Pristupnog protokola uoči desete godišnjice nezavisnosti je najljepši poklon za Crnu Goru.

Jasno je da se neće svi jednako obradovati tom istorijskom činu, koji nas sasvim približava Alijansi. Nekima, od "oduševljenja", zubi sami škrguću. Razlog je jasan: deset godina poslije najvažnijeg dana u novoj crnogorskoj istoriji, Crna Gora ostaje podijeljeno društvo.

Manifestacije naše nesrećne podvojenosti su brojne, prisutne u svakoj pori našeg života. Tragikomična dualna kultura, odnosno nekultura, najveća je otežavajuća okolnost  crnogorskom putu u bolju budućnost.

Crnogorska psihopatologija svakodnevnog života, što bi rekao drug Frojd, je zaista jedinstvena: od zastava na svadbama do dileme da li je nešto skupo u evrima ili u eurima.

U tom smislu, crnogorska politika je još uvijek na početnim stranicama, sa rijetkim primjerima koji ukazuju na da se stvari, ipak, kreću. Suočavamo se sa "monolitom" u razmišljanju i ponašanju onih koji ostadoše vječno ucvijeljeni zbog ishoda istorijskog glasanja u maju 2006. godine. Suva drenovina.

Jubilej prve decenija nezavisne Crne Gore bi, na tom polu crnogorske politiike i kulture, protekao u sivilu i ozlojedjenosti onih koji i dalje žele da budu gubitnici, da gradonačelnik Berana, Dragoslav Dado Šćekić, nije organizovao prijem povodom Dana nezavisnosti.

Predsjedniku beranske opštine je, u cijeloj priči, bilo lako jedino da odabere mjesto za proslavu: kuća Gavra Vukovića je jedinstvena simbolična adresa za zvanični prijem povodom Dana crnogorske nezavisnosti.

(Uzgred, ali ne manje važno: pored najčuvenijeg crnogorskog ministra vanjskih poslova, imena i djela Mojsija Zečevića, Miljana Vukova ili generala Radomira Vešovića pokazuju da su najčuveniji i najumniji Vasojevići bili Crnogorci, pa je teorija o "najvećem srpskom plemenu" zaista klimava i isprazna, čak i da je u zemlji Srbiji ikada bilo plemena, a nije.)

Sve ostalo je od gospodina Šćekića tražilo veliku kuraž i, zašto ne reći, viziju. Treba pažljivo pročitati taj govor. Kada se zanemari neizbježna partijska retorika, mladi gradonačelnik je rekao važne i, za Berane i Crnu Goru, prijeko potrebne stvari. Da zlo ne čuje!

Odgovor lidera njegove partije, s druge strane, objavljen dan-dva kasnije u Vijestima, podsjetio nas je koliko je teška i osjetljiva ta tematika, ne samo za Socijalističku narodnu partiju, već i za cijeli nekadašnji "unionistički" blok.

Godpodin Milić je "uzvratio udarac". Šteta. Nepotrebno, ishitreno. Ne zbog toga što će njegov autorski tekst zaustaviti proces vraćanja crnogorske politike u normalne okvire, već zato što je to jedna izlišna rabota kočenja i odlaganja toliko potrebnog istorijskog političkog kompromisa u Crnoj Gori. Jedno je biti opozicija vlasti, a drugo opozicija državi.

Kada to ne bi štetilo g. Šćekiću, rado bi ga pohvalili. Ovako, moramo da ćutimo i da priželjkujemo da bar SNP konačno pređe Rubikon i napusti gubitničku politiku. Jer, iduće godine je 2017., a ne 1997. ili 2005.

(Autor je predsjednik Cdu)