- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- Muzički program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Politika
24. 05. 2016. 09:54 >> 09:37 3
LUKOVAC O JUBILEJU
Pravednije društvo - najveći izazov
Pokret za nezavisnu, evropsku Crnu Goru uspio je po prvi put, da okupi gotovo sve snage kojima je na srcu bila Crna Gora i njena dobrobit – ove u Crnoj Gori, kao i mnoge izvan granica Crne Gore: u susjedstvu, u Evropi i u prekomorskim zemljama. I da tako udruženi pomognu da se dostigne i predje granica od 55% glasača za nezavisnost, koju nam je nametnula Evropska unija, kao uslov da bi Crna Gora bila međunarodno priznata kao nezavisna i suverena država, ocijenio bivši šef diplomatije, Branko Lukovca.
Pobjeda Demokratske opozicije Srbije na predsjedničkim izborima u SRJ, septembra 2000. godine i kasnije na izborima Srbije - nije donijela spremnost njenog novog rukovodstva da napusti SRJ – tvorevinu politike zločina - te da sa Crnom Gorom gradi nove odnose u savezu dvije samostalne i ravnopravne drzave. Na nasu žalost, takav predlog državnog rukovodstva Crne Gore nije bio prihvacen ni od Evropske unije, već je podržala plan tadašnjeg predsjednika SRJ - da se SRJ očuva. Posredovanje, zapravo pritisci EU rezultirali su u odustajanju rukovodstva Crne Gore od referenduma o nezavisnosti planiranog za 2001. ili 2002, te dogovorom o stvaranju državne zajednice SCG.
Takav obrt i uspostavljanje državne zajednice SCG doveo je - na jednoj strani - do sve većeg prihvatanja od strane šire javnosti tog novog oblika i okvira zajedničke države, što je topilo entuzijazam i energiju za nezavisnu Crnu Goru. A na drugoj strani – kod tvrdog suverenističkog dijela građana Crne Gore, koji su očekivali obećani referendum o nezavisnosti – došlo je do razočaranja, osjećaja iznevjerenosti, te se sve više širio zahtjev za smjenu vlasti, pod sloganom: “prvo demokratija pa nezavisnost”.
Polazeći od takvih nepovoljnih kretanja, kao i saznanja da je preostala jos samo jedna šansa za nezavisnu Crnu Goru - nakon trogodišnjeg funkcionisanja državne zajednice – rukovodstvu je iznijet predlog da se sačini projekat okupljanja najšireg fronta snaga opredijeljenih za nezavisnost Crne Gore. Udružene, dobro organizovane i odlučne, one bi nametnule obavezu sazivanja referenduma, čim se za to stvore uslovi po Ustavnoj povelji, i tim putem bi ostvarile konačan cilj – nezavisnost Crne Gore. Želim da istaknem da su u konsultacijama o takvom predlogu vrlo aktivno učestvovali i dali važan doprinos i dva ranija predsjednika Crne Gore – Veljko Milatović i Radivoje Brajović. Aprila 2004. godine, taj predlog je prihvacen od čelnika dvije vodeće partije – Mila Đukanovića i Ranka Krivokapića, te je od tada krenula akcija stvaranja i djelovanja Pokreta.
Odmah potom, u proleće 2004, pristupilo se formiranju Inicijativne grupe koja je, svojim sastavom i angažmanom, odrazila širinu fronta za nezavisnost. Ona je usaglasila Platformu, programska i organizaciona dokumenta djelovanja Pokreta. Dogovoren je i osnovan Savjet Pokreta na nivou Crne Gore, sa 133 člana, potom koordinaciona tijela i savjeti u svim opštinama, sa vise od tri hiljade članova, i više od 30.000 pristupnica u svim opštinama. Ustanovljeno je operativno Političko rukovodeće tijelo, sa predsjednicima dvije partije i koordinatorima Pokreta, za usmjeravanje aktivnosti Pokreta. Naročita pažnja posvećena je organizacijama nacionalnih zajednica pojedinih naroda i narodnosti, kao i iseljenicima, odnosno građanima porijeklom iz Crne Gore koji žive i rade u susjednim drzavama, Evropi i u prekomorskim zemljama. U saradnji sa njima osnovani su odbori Pokreta u dvadesetak drzava, radi: a) pridobijanja razumijevanja tih država za težnje Crne Gore; b) organizovanja promotivnih aktivnosti; i c) dolaska u što većem broju na referendum. Na referendum je došlo da glasa preko 15.000 iseljenika, odnosno građana Crne Gore koji žive u inostranstvu i koji su imali pravo glasa. Oni su, jednako kao i pripadnici manjinskih naroda i zajednica, bez sumnje, dali veoma veliki i vazan doprinos uspjehu referenduma i obnovi nezavisnosti Crne Gore.
Sa ostvarenim istorijskim ciljem a bez ambicija da, u novoj, nezavisnoj Crnoj Gori bude politički faktor, Pokret je, odmah poslije referenduma, zavrsio svoju misiju i prestao da postoji.
Najvažniji stavovi referendumske kampanje i ostvarenja u prvoj deceniji
Oni su bili izrazeni u dokumentima: Deset razloga za nezavisnost; Deset neistina o posljedicama crnogorske nezavisnosti i Kakvu Crnu Goru hoćemo. Prva dva dokumenta su se u cjelini potvrdila vec tokom prve decenije u nezavisnosti.
Kao stara država, sa hiljadugodišnjom tradicijom, Crna Gora je, nakon raspada zajedničke države – imala i ostvarila jednaka prava kao sve druge, da bude nezavisna, suverena, ravnopravna, član zajednice slobodnih i demokratskih država, te da samostalno odlučuje o svom razvoju i odnosima sa drugima.
Referendum o nezavisnosti Crne Gore ne samo sto nije destabilizovao region, već je, na miran, demokratski način, riješio jedan potencijalno ozbiljan regionalni problem i žariste krize. Način kako je organizovan i protekao referendum – u našem nemirnom regionu – primljen je i u međunarodnoj zajednici sa velikim olakšanjem, te je i to podstaklo brzo prihvatanje njegovih rezultata, međunarodno priznanje nezavisne Crne Gore, uspostavljanje diplomatskih odnosa, članstva u UN i drugim međunarodnim i regionalnim organizacijama.
Čvrsto smo vjerovali i isticali da ce Crna Gora i Srbija, tek kao nezavisne države, imati dobre, stabilne i razvijene odnose. To se u ovoj dekadi i potvrdilo - Crna Gora i Srbija grade mnogo bolje međusobne odnose, zasnovane na načelima dobrosusjedstva, međusobnog uvažavanja, poštovanja i saradnje.
U ovih deset godina, Crna Gora je pokazala da će biti dobar susjed; aktivan promoter regionalne saradnje; te da će mnogo brže napredovati prema širim integracionim okvirima. Ona sada prednjači među državama koje su kandidati za članstvo u evropskim i evro-atlanskim integracijama. Treba reći da su se državni organi Crne Gore pokazali doraslim tako velikom izazovu kao sto je dobro vođenje pregovora i reformskih procesa, sto potvrđuju dominantno pozitivne ocjene ovih organizacija kao i uticajnih država članica.
Smanjene su velike unutrašnje političke tenzije koje su ranije postojale a ticale su- se njenog statusa; očuvan je multietnički i multikulturalni karakter i sklad Crne Gore. Crna Gora je, u ovom periodu, jedna od stabilnijih država Zapadnog Balkana koji je, nažalost, još uvijek nestabilno područje Evrope.
Na ekonomskom planu – uz mnoge ozbiljne probleme nastale tokom bolne tranzicije i privatizacija, gubitka čitavih grana industrije, nezaposlenosti, prijetećih dugova - ipak se potvrdilo da Crna Gora ima resursa za uspješan i održiv razvoj. Prisutan je i u porastu interes stranih investitora za ulaganja u pojedine sektore ekonomije, posebno u turizmu, infrastrukturi i energetici. Mjereno rastom društvenog proizvoda i dohotkom po stanovniku, Crna Gora prednjači među državama ranije Jugoslavije i Zapadnog Balkana koje teže da postanu članice Evropske unije. Pa ipak, mora nas zabrinuti i pokrenuti na akciju okolnost da znatan dio građana teško živi, ne mali dio ispod granice siromaštva.
Gdje se još očekuju rezultati?
Mnogo je zadataka na unutrašnjem političkom, ekonomskom i socijalnom planu, koje smo svi zajedno utvrdili u dokumentu: “Kakvu Crnu Goru hoćemo”, a koji nijesu, ili ne na zadovoljavajući način, ostvareni u prvoj dekadi nakon obnove nezavisnosti. A moglo se i moralo postići mnogo više. Stoga ce oni ostati za narednu dekadu i buduce generacije.
Tek treba da se dese bitne i nužne promjene u sistemu vrijednosti – kako bi znanje i sposobnosti, rad i rezultati, pravda i pravednost, moralnost i etika, obnovljeni ili neki novi humanizam, empatija i solidarnost - bili najvažnijie vrijednosti i kriteriji - namjesto dominacije partijske pripadnosti, raširenog nepotizma, pohlepe, korupcije, kriminala.
Očekuju se u našoj novoj dekadi, na pragu ulaska u evropske integracije - novi i snažniji iskoraci u demokratizaciji društva i odnosa; u izgradnji građanske, namjesto partijske države; države socijalne pravde; u vladavini prava; u širenju prostora sloboda i jednakosti.
Tek treba da se ostvari osjetniji napredak u premošćavanju velikih podjela u Crnoj Gori, političkih, etničkih, vjerskih, klasno-socijalnih. U tome vlast, ali i sve strane, imaju odgovornosti da pokazu želju, spremnost i angažman ka otklanjanju uzroka dioba, jačanju tolerancije, dijaloga i saradnje.
Potrebni su sveobuhvatni programi i mjere u pravcu ubrzanog razvoja sjevera, bolja, odlučna i efikasna politika ravnomjernijeg regionalnog razvoja, kako bi se smanjio rastući raskorak, integrisala Crna Gora, te zaustavile migracije i depopulacija sjevernih regiona i ruralnih područja.
Kao ekološka država, i poslije 25 godina, još smo daleko od tog ideala, koliko god da je on projekat - ne za jedno vrijeme, već za generacije. Dugo već odvija se devastacija prostora, čak i zaštićenih područja; ugrožavanje biodiverziteta, voda, šuma, zemljišta. Nedovoljno je angažovanje u gradnji nove svijesti i kulture primjerene zamišljenoj ideji ekološke države.
Ova generacija građana i rukovodilaca Crne Gore ostvarila je, na najbolji način - mirnim i demokratskim putem, najveći istorijski zadatak: obnovila je državu, nezavisnost i suverenitet Crne Gore. Takvu Crnu Goru priznale su druge države. Primljena je u Ujedinjene nacije i druge svjetske i evropske organizacije. Unaprijedila je odnose sa Srbijom i svim susjedima. Dovela je Crnu Goru na prag članstva u evropske i evro-atlanske integracije.
U novoj dekadi i budućem vremenu, najveći izazovi pred nezavisnom Crnom Gorom, pred nove generacije političara koji će je voditi - odnose se na pravac i karakter njenog unutrašnjeg razvoja – na viziju sjutrašnje, bolje i pravednije Crne Gore. Kako bi, jednako uspješno, napredovala kao održivo, prosperitetno, demokratsko, pravno uređeno, pravedno i unutar sebe izmireno društvo, u kojem će svi imati pravo i mogućnost da grade sebi slobodu i sreću, državu koju će svi njeni građani osjećati svojom.
Neka nam je napredna, neka nam je snažna i lijepa i neka nam je vječna slobodna i pravedna Crna Gora.
(Izlaganje Lukovca na otvaranju sjednice bivšeg Pokreta za nezavisnu Crnu Goru, 21. maja 2016)
Коментари3
Остави коментар