[ Pobjeda, Objavila: J.B.Č. ]

RADOVAN RAKČEVIĆ

"Bili smo akademija za današnji parlament"

Fizički obračuni, psovke, skandiranja - samo su neke od slika koje je crnogorska javnost mogla da vidi u posljednje vrijeme iz Skupštine. Incidenti su se uglavnom događali kada su ukidani imuniteti poslanicima DF-a Andriji Mandiću, Milanu Kneževiću i Nebojši Medojeviću, čije su kolege reagovale, kako kažu, u "samoodbrani".

Da se drastično promijenilo ponašanje predstavnika naroda smatra i bivši poslanik Radovan Rakčević, jedan od prvih kojima je ukinut imunitet u crnogorskom parlamentu.

"Mi smo se ipak zadržavali na riječima", priča Rakčević za Pobjedu.

Bio je poslanik jedinstvenog DPS-a u tri saziva od početka višestranačja - od 1990. do 1998. godine. Imunitet mu je, prisjeća se naš sagovornik, ukinut 1995. godine.

"Skupštinska rasprava se zbog renoviranja zgrade parlamenta tada održavala u staroj zgradi Vlade. Tada sam u jednoj replici sa Narodnom strankom rekao: 'Gospodo iz Narodne stranke, vi, odnosno vaše preduzeće Ogledalo, je prevozilo naftu preko jezera i prodavalo je Srbima preko Drine. Pritom ste neke građane Zete oštetili za desetine hiljada maraka'. To je bilo to.
Zbog toga su mi iz Narodne stranke tražili izvinjenje, a ja nijesam htio to da uradim. Ostao sam pri tom stavu, jer su zaista građani bili oštećeni. Oni su pokrenuli privatnu tužbu i sud je tražio od Skupštine da se povede postupak protiv mene. Zahtjev je došao u Skupštinu i tada jedinstveni DPS je, iz principijelnih razloga, bio protiv. Međutim, bio sam izričit da mi se skine imunitet, po cijenu da napustim Skupštinu", priča Rakčević.

Partija je, kako navodi, uslišila njegovu molbu. Rasprava o ukidanju imuniteta trajala je puna dva dana na Cetinju, a suđenje pet dana u Višem sudu i Rakčević je oslobođen optužbi. KorektnostKao bivši poslanik, Rakčević ističe da pomno prati i sadašnja dešavanja u Skupštini.

"U odnosu na ovo potonje vrijeme, mi smo bili akademija", naglašava on. Bilo je, kako se prisjeća, i oštrih riječi, žestokih polemika, ali sve u granicama onoga što kultura ponašanja u parlamentu dozvoljava.