ĐUROVIĆ O IZBORIMA ZA EP

Evropa će izdržati udarac desnice

Broj poslanika sa populističkim i radikalno desnim političkim polazištem, u novom sazivu Evropskog parlamenta će porasti. Prognoze se kreću od 10 do 20 procenata. Osovina EU međutim i dalje je jaka, uprkos narastajućem euroskepticizmu i nacionalizmu u nekim državama članicama, kaže za Portal RTCG prof. dr Gordana Đurović sa Ekonomskog fakulteta.

Krajem maja održaće se izbori za predstavnike u Evropskom parlamentu. Prosječnom građaninu Unije uglavnom neinteresantni, što pokazuje i mala izlaznost, ovi izbori će mu, po svoj prilici privući pažnju. Britansko “biti ili ne biti”, priliv migranata, trgovinski ratovi, samo su neki od uzroka koji su doveli do jačanja političke struje do sada nesvojstvene građanskom konceptu Unije – desnice. Analize pokazuju da postoji mogućnost da protivnici EU, poput Nigela Faragea, Marin Lepen i Matea Salvinija, dobiju dovoljno mjesta u parlamentu i tako zaustave donošenje proevropskih propisa.

Sa mišljenjem, po kom će više ekstremista u Parlamentu pokušati da u svoju političku korist okrenu rastuće nezadovoljstvo građana, okrivljujući za mnoge probleme ne nacionalne vlade već EU, saglasna je i prof. dr Gordana Đurović sa Ekonomskog fakulteta.

“Potcjenjuju korist članstva u EU, što nema mnogo veze sa činjenicama, ali to populiste mnogo ne brine, u svijetu lažnih vijesti, manipulacija i dezinformacija. Insistiraju na teorijama da su EU pregazili migranti, da je EU gubitnik globalizacije, dodajući tome različite mračne i netačne vizije” kaže Đurovićeva za Portal RTCG.

Socijalno-ekonomska i politička nestabilnost uvijek za posljedicu imaju rast ekstremizma i nacionalizma. Doda li se tome dezorjentisanost partija lijevog centra i ljevice, koje bi shodno svojim programskim načelima trebalo da na suprotnom tasu drže ravnotežu, postaje sve očiglednije da građanska svijest, prepuštena samoj sebi, ne može da se suprostavi „jakim i jasnim“ argumentima ekstremne desnice.

U priči o rastu desnice, interesantno je i to što se u evropski politički milje utkao i bivši savjetnik američkog predsjednika Donalda Trampa, Stiv Banon. Doputovavši u Evropu, poručio je da želi da podrži stranke koje se zalažu za nacionalni suverenitet i suzbijanje migracija. Svoju organizaciju, koja je zapravo NVO, nazvao je veoma jednostavno – Pokret.

Indikativno je, smatra Đurovićeva, “što je tu krovnu NVO sa sjedištem u Briselu, koja želi da poveže i podrži populističke i nacionalističke stranke širom Evrope, osnovao poznati medijski strateg Banon - jedan od glavnih arhitekata političkog identiteta Trampove administracije, koji je povrh svega, u njoj izdržao samo nekoliko mjeseci”.

Pokret namjerava da stručnim ekspertizama, a uoči izbora za EP, suverenističkim strankama u Evropi pruži pomoć. Kako će građani ocijeniti tu uvezenu pamet i iznenadnu podršku ksenofobnih i polulističkih stavova, pokazaće rezultati izbora. Amerikanci ih očigledno nijesu bili željni.

“Njegova zabrinutost za hrišćanstvo koje je ,kako kaže, ugroženo drugim konfesijama i migrantima je iritantna, odiše supremacijom i netolerancijom” upozorava Đurovićeva, uz pitanje “Zašto to radi u Evropi? Da li joj je zaista 'istinski prijatelj' i zašto to ne radi u svojoj zemlji?”.

Moja zemlja - Moja Evropa

Za očekivati je da sa posljedice predstojećih izbora, zbog izazova koji prate EU cijele ove godine, mogu odraziti i na druge institucije Unije, finansijsku politiku, ali i na nacionalne politike članica. Rast populizma je očekivan, ali čini se u kontrolisanoj mjeri, koja će više ličiti na smetnju nego na prijetnju.

„Broj poslanika sa populističkom i radikalno desnom pozadinom, u novom sazivu Parlamenta, vjerovatno će porasti. Prognoze se kreću od 10 do 20 procenata. Oni će dakle imati više uticaja, ali vjerovatno neće postati najjača politička grupacija. U svakom slučaju, debate će biti burnije, jer će ovi poslanici aktivno otežavati sprovođenje reformi i integracija“, ocjenjuje Đurovićeva.

U Evropskom parlamentu od jula, a u Komisiji i Savjetu od jeseni, biće, smatra naša sagovornica „mnogo novih lica“. Sva imenovanja trebalo bi da se završe do novembra, kako bi se do kraja godine usvojio bužet Unije za naredni sedmogodišnji period.

Stoga je, kaže, od velikog značaja način na koji će racionalni pro-evropski političari, u predizbornoj kampanji odgovoriti na te optužbe, ocjenjujući da kampanja mora poslati jasnu poruku biračima.

“Nacionalistički slogani, poput onog 'Moja zemlja na prvom mjestu', moraju se zamijeniti sa sa 'Evropa mi je važna - zato ću da glasam'”, poručuje Đurovićeva.

Zbog podjela, euroskeptici do sada nijesu uspjeli da stvore jedinstven blok u parlamentu. Takođe, antievropske partije uglavnom nijesu podrivale evropske temelje zahtjevima o raspadu EU, ali jesu pokušavale da pokrenu pitanje ponovnog uspostavljanja nacionalnih granica. Da li će se, u slučaju scenarija jačanja desnice u Evropskom parlamentu, ti stavovi radikalizovati, teško je reći u ovom trenutku, ali sama činjenica da se situacija na tom planu zaoštrava, dovoljno je uznemiravajuća. Jer, ako Bregzit pravi ovoliki potres, šta bi se tek moglo očekivati od eventualnog pokretanja pitanja raspada EU?

Nekadašnja ministraka za evropske integracije Crne Gore je optimista, ali i ubijeđena da glavnu evropsku ideju treba vratiti među narod.

“Dobro je da se u Evropskom parlamentu ne priča o raspadu EU, već o njenom jačanju i unaprijeđenju, tako da ona bude na dobrobit malih i velikih država Istoka, Zapada, Sjevera i Juga Evrope. To je neki postignuti pristup i za nadati se da se on neće dalje radikalizovati” kaže Đurovićeva, uz ocjenu da bi se o priča o koristima EU morala u mnogo većoj mjeri izmjestiti iz parlamentarnih klupa među građane.

Vrijeme je protivnik racionalnog Bregzita

Evropsku Uniju „trese“ Bregzit, ali i brine način na koji će i ona i kraljevstvo preživjeti rastanak. Teorija da je dobar razvod bolje rješenje od lošeg braka, takođe može biti dovedena u pitanje. Kako god, izlazak Velike Britanije iz EU postaje sve komplikovaniji i za obične građane sve nejasniji. Plan A, Plan B, novi referendum, stopiranje izlaska Britanije iz EU, sve su to mogući scenariji. Premijerka Tereza Mej forsira novi “razvod”, koji je izgleda kopija strarog i za sada, daleko od sporazumnog.

“U suštini, Plan B je isto što i Plan A, samo u drugom obliku. U njemu postoji obećanje, da će se kroz dodatno tumačenje, dobiti neki nejasni ustupci oko teško rješivog pitanja granica dvije Irske, te nužnog ostanka u carninskoj uniji na neodrađeno vrijeme“ pojašnjava Đurovićeva.

Podsjeća i da Mej još uvijek odbija tzv. “bekstop”, koji predviđa da Velika Britanija ostane u carinskoj uniji, dok se definitivno ne riješi irsko pitanje.

A uz sve postojeće komplikacije, treba se vratiti na početak priče o Bregzitu i sjetiti se činjenice da je Mej, koja je bila njegov žestoki protivnik, sada u sutuaciji da se za njega neumoljivo bori.

“Britanska premijerka je u parlamentu jednostavno ispunila ono što se od nje očekuje: da uporno ide dalje. I to, kao da se ništa nije dogodilo, kao da nije pretrpjela istorijski poraz u pokušaju da u parlamentu progura sporazum Velike Britanije i EU o Bregzitu”, saglasna je Đurovićeva.

Kako se 29. mart - dan izlaska Britanije iz EU bliži, Mej igra na jedinu preostalu kartu - povećanje pritiska.

“Ona računa da će njena taktika iscrpljivanja, poslanike ipak na kraju primorati da popuste i prihvate sporazum o izlasku, zvao se on Plan A ili Plan B. Glasanje o nekom konačnom predlogu odlaže se za februar, do zadnjeg mogućeg termina” kaže Đurovićeva.

Odlaganje donošenja odluke stvara prostor za manevar protivnika Bregzita, koji su i te kako glasni, uprkos činjenici da su Britanci na referendumu izlasku rekli “da“. Zagovornik novog referenduma, šef opozicione Laburističke stranke Džeremi Korbin, međutim kaže Đurovićeva i dalje taktizira.

“Njemu je ideja raspisivanja novih izbora bliža nego novi referendum. Tako da se može reći da su stranački interesi u Londonu, trenutno važniji od dobrobiti većine”.

Moguć je i treći scenario - povlačenje zahtjeva za Bregzitom. To bi značilo da Britanija mora da se uključi u izborni proces za Evropski parlament koji počinje u martu, podsjeća Đurovićeva.

Za njega makar ima vremena. I to je jedino, što je uz već napravljenu ogromnu finansijsku štetu, u ovom trenutku izvjesno.

“Svi scenariji su mogući, ali vrijeme koje ističe nije saveznik racionalnih rješenja i konsenzusa. Produžena politička kriza, izazvana nedostatkom jedinstva i jake strategije oko Bregzita, Britaniji je već napravila veliku ekonomsku štetu o kojoj se ne razgovara dovoljno” ocjenuje Đurovićeva.

Smatra i da situacija sa Bregzitom, u ovom trenutku, ni na koji način ne može da utiče na potencijalne države članice Zapadnog Balkana. I to ne zato što je Velika Britanija teritorijalno daleko od našeg regiona, već zato što je on daleko od Evropske Unije.

“Vrata EU su otvorena, ali ni jedna zemlja kandidat ozbiljno “ne kuca na njih”. Imamo još mnogo posla da završimo. Dok mi to završavamo, Bregzit će biti prošlost, u bilo kom scenariju. A istorija evropskih integracija, biće bogatija za još jednu naučenu lekciju” kaže Đurovićeva.

Grčka opet na potezu

Četvrt vijeka star spor između Grčke i Makedonije, oko imena Makedonije, konačno je dobio epilog. Međutim, napominje Đurovićeva, dogovor oko imena Sjeverna Makedonija i deblokada evropskih i evroatlanskih integracija Makedonije, nije bio u fokusu EU.

“Naravno, pritisak prema Grčkoj išao je diplomatskim kanalima, kao i ekonomskim ustupcima, ali nije bio centralna tema EU debata.“

Uzgred, treba pomenuti da je Makedonija među prvima u regionu potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, čak i prije Hrvatske, da bi od u proteklih 15 godine bila u svojevrsnoj blokadi.

Ovakva “nezainteresovanost Evrope” mogla bi se protumačiti i kao poruka Unije Zapadnom Balkanu da je zamor od prijema novih članica i dalje aktuelan. Briselska previranja teško da se mogu podvesti pod jedinstven stav, ali to ne može da umanji značaj ovog Sporazuma za region. Tako ga posmatra i Đurovićeva.

“Za politiku proširenja EU na Zapadni Balkan, kao i za bezbjednost našeg regiona, ovo je svakako jedna od najboljih vijesti u proteklih nekoliko godina”.

Ime Sjeverna Makedonija prihvatila su oba parlamenta. Uz ogromne napore koje su premijeri dvije države Zoran Zaev i Aleksis Cipras uložili, kako bi se usvojio Prespanski sporazum, uprkos žestokom protivljenju koje je dolazilo iz njihovih redova. Međutim, kaže Đurovićeva, predstoji još jedan važan potez.

“Sada ostaje da Grčka još jednom potvrdi svoju odluku po ovom pitanju, i to zvanično, kada na dnevnom redu bude davanje saglasnosti na pristupanje Sjeverne Makedonije NATO-u”.

Snažna poruka Francuske i Njemačke

I dok se Britanija lomi da li otići ili ostati u Uniji, Francuska i Njemačka nedavno su obnovile Jelisejski sporazum iz 1963. godine, koji je decenijama bio pokretačka snaga evropskih integracija. Potpisivanje novog dokumenta o strateškom partnerstvu - Ahenski sporazum, euroskeptici su protumačili kao spasavanje posrnulih divova Makrona i Merkelove, i to upravo uoči evropskih izbora, zbog kojih, sudeći po anketama, imaju razloga da strijepe.

Francuski predsjednik Emanuel Makron, ima velikih problema sa socijalnim buntom, generisanom u pokretu “Žuti prsluci”, zbog čega blijedi njegova uloga reformatora. Dok je njemačka kancelarka Angela Merkel, koja se uskoro povlači iz politike, pod teretom optužbi , između ostalog i zbog, mnogim Njemcima, nerazumljivog “milosrđa” prema migrantima. I to ne samo od strane političkih protivnika, već i iz redova sopstvene Hrišćansko demokratske unije. Zabrinjavajući su za mnoge i motivi za snaženje saveza Berlina i Pariza, koji bi prema nekim stavovima, mogao da u svoju korist kanališe odluke Brisela. U ozračju Bregzita, to poprima još jači značaj.

Đurovićeva međutim vjeruje, da jačanje saveza dvije zemlje šalje snažnu poruku uoči predstojećih evropskih izbora.

“Ovaj sporazum je doprinos evropskom projektu i pokazuje da je osovina EU i dalje jaka, uprkos narastajućem euroskepticizmu i nacionalizu u nekim državama članicama”.

Za i protiv EU

Iako kampanja za izbore za Evropski parlament zvanično počinje u martu, debate sa državnim zvaničnicima već su počele, što je i predviđeno Kalendarom EP. Zahuktale su se kaže i promotivne kampanje, kako bi se motivisali birači, među kojima se, sudeći po izlaznosti od prije pet godina od 43,9 procenata, umnogome smanjio entuzijazam prema EU.

Poređenja radi, na prvim izborima 1979. godine, izlaznost je bila 63 odsto. Đurovićeva smatra da problem nije u biračima već u EU.

“To je svojevrsni paradoks, imajući u vidu sa kolikim entuzijazmom su se radile promotivne kampanje za ulazak istočnoevropskih zemalja u Uniju 2004. i 2007. godine, a samo nekoliko godina kasnije evidentna je velika nezainteresovanost. To potvrđuje činjenicu da kampanja ulaska u EU, nije na najbolji način komunicirala sa glasačima i da im nije predočeno koliko su odluke Evropskog parlamenta važne za njihov svakodnevni život, odnosno, koliko je važno da budu dio tog procesa i da glasaju za svoje prestavnike”.

Deveti direktni izbori za evropske poslanike pokazaće domete 6 decenija duge ideje ujedinjene Evrope. Zli jezici kažu – eksperimenta.

Izbori se pripremaju u velikoj neizvjesnosti, koja je, kaže naša sagovornica, dio svakih izbora, pa i ovih. U njihov ishod međutim, kada je u pitanju EU, uvjerena je da ne treba sumnjati.

“Sljedbenici utemeljivača Unije i borci za ujedinjenu, stabilnu i snažnu Evropu na međunarodnoj sceni, neće se lako predati. Iako se mogu očekivati određena pregrupisavanja, ipak će, po mnogim analizama, koalicija za EU biti sačuvana i predstavljati većinu u novom sazivu Evropskog parlamenta. Naravno to će podrazumijevati mnogo kompromisa i dijaloga, ali bar je po tome EU poznata i istrajava” uvjerena je Đurovićeva.

Makron je poručio da će izbori pokazati ko je za Evropu, a ko protiv nje.

Izbori će, izgleda, biti referendum.

Ratka Pavlović