[ Objavila: M.L.B. ]

NOVOVIĆ

Kulturna raznolikost – istorijsko bogatstvo Crne Gore

Prihvatanje različitosti i tolerancija uzidani su u temelje državnog bića Crne Gore, poručio je Radule Novović, poslanik DPS-a i predsjednik Odbora za prosvjetu, nauku, kulturu i sport.

Podsjeća da ove godine slavimo četrnaestu godišnjicu referenduma na kome je Crna Gora obnovila svoju nezavisnost.

"Međutim, zanimljivo je da se isti datum, 21. maj, već skoro 20 godina na međunarodnom nivou obilježava kao Svjetski dan kulturne raznolikosti za dijalog i razvoj. Odlukom Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, određeno je da se 21. maja dana slavi različitost kultura i promoviše sloga među njima, na osnovu Uneskove Univerzalne deklaracije o kulturnoj raznolikosti. U Deklaraciji se ističe da su „poštovanje raznolikosti kultura, tolerancija, dijalog i saradnja u duhu međusobnog povjerenja i razumijevanja, najbolja garancija međunarodnog mira i sigurnosti“. Podstiče se veća solidarnost, svijest o jedinstvu čovječanstva i razvijanje međukulturne razmjene", navodi Novović.

Ima, kaže, simbolike u ovoj podudarnosti. Referendumska pobjeda iz 2006. počiva na istim principima – različite nacionalne i vjerske zajednice ujedinile su se u zajedničkoj viziji slobodne Crne Gore kao multietničke države.

"Shvatili smo da, na kraju krajeva, svi mi pripadamo istom domu i jednoj porodici, u kojoj su razlike bogatstvo, a ne slabost.
Takođe, tog 21. maja građanski koncept države pobijedio je alternativu po kojoj bi ustav definisao Crnogorce i Srbe kao „državotvorne narode“, a ostale (mahom nepravoslavne) zajednice de facto smjestio među građane drugog reda. A ko može da kaže da su Avdo Međedović (poznat kao „balkanski Homer“) ili Franjo Dolči (lični sekretar Petra I) bili „nedržavotvorni“, ili da je Mara Kastriot, majka Ivana Crnojevića, bila „nekonstitutivna“? Da li je dovoljno „državotvoran“ bio Muftija Karađuzović, koji je u Prvom svjetskom ratu, na strani Crne Gore, predvodio jedinicu vojnika islamske vjeroispovijesti?", navodi Novović.

Posebno naglašava da se multietnička i viševjerska politika današnje Crne Gore oslanja na primjer koji je za sobom ostavio knjaz, odnosno kralj Nikola I Petrović Njegoš.

"Istoričari smatraju da je u njegovo vrijeme Crna Gora bila vjerski najtolerantnija država na Balkanskom poluostrvu. Ustav Knjaževine Crne Gore iz 1905. već u šestom članu propisuje: „Knjaz Gospodar zaštitnik je svijeh priznatijeh vjeroispovijesti u Crnoj Gori“. U Skupštini toga doba, crnogorski muftija i rimokatolički arcibiskup bili su, pored pravoslavnog mitropolita, ustavom postavljeni za poslanike", naveo je Novović.

Takođe, ističe Novović, Nikola I je zaslužan za to što je Crna Gora prva među južnoslovenskim državama potpisala konkordat, međunarodni ugovor sa Katoličkom crkvom, 1886. godine. Bilo je, nažalost, navodi Novović, i onih koju su zbog toga optuživali kralja da je „izdajnik pravoslavlja“.

"Kralj Nikola bio je, dakle, politički utemeljitelj multikonfesionalne stabilnosti u Crnoj Gori. Pozivao je muslimansko stanovništvo da se ne iseljava, i primao izbjegličke porodice muslimana iz Hercegovine. Zvanični državni list, „Glas Crnogorca“, slijedio je istu politiku tolerancije i vjerske harmonizacije: „Crnogorac voli svoju vjeru ali ne mrzi tuđu, ne prezire niti goni ikog zbog druge vjere, ne ide za tijem niti mu je stalo do toga da ko svoju vjeru mjenja za njegovu“. Takođe, ne treba zaboraviti svjedočanstvo vojvode Marka Miljanova o tadašnjem suživotu Crnogoraca i Albanaca: „Mlogo Arbanasi traže poznanstvo i prijateljstvo s našijem ljudima. Oni često dolaze na naše skupštine samo zato da pregleda kojega će izabrat da se s njim pobratimi, ali okumi i postanu blizika, s više ljubavi no rođena braća", navodi poslanik DPS-a.

Novović kaže i da možemo mnogo toga naučiti iz naše istorije.

"Prihvatanje različitosti i tolerancija uzidani su u temelje državnog bića Crne Gore. Zato, kada dođe vrijeme rasprava i uzburkanih emocija, najbolje je da se vratimo miru, dijalogu i međusobnom poštovanju. Ono što nas povezuje važnije je od onoga što nas razdvaja, a naše sličnosti veće su od naših razlika. Iskreni ljudski i prijateljski odnos prvi je i najbitniji korak na putu ka izgradnji složnog i srećnog društva", zaključio je Novović.