[ Pobjeda; Objavila: M.M. ]

STOJILJKOVIĆ

Nacionalističke poruke kao siguran glas na izborima

Odnosi sa drugom nacijom sa stanovišta treniranja strogoće se uzimaju kao nešto za šta se proračuna da će dio biračkog tijela pozitivno reagovati. Nije to samo specifikum Srbije i Crne Gore, nego, kad kod dođu izbori, onda se karta nacionalnih odnosa upotrijebi da bi se zaradio još neki glas, ocijenio je u razgovoru za Pobjedu profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu Zoran Stojiljković, komentarišući aktuelne odnose između Srbije i Crne Gore.

Politička elita, dodaje on, pliva na onome na čemu može da dobije neki mandat i onda gleda da to u izbornoj kampanji naduva. Ni Srbija, ni Crna Gora, smatra on, neće otići predaleko zato što, kako kaže, i Vučiću-i Đukanoviću gazde stanuju izvan Beograda i Podgorice.

Stojiljković, koji je bio višegodišnji predavač na Fakultetu političkih nauka u Pođgorici, kaže da ne razumije polarizaciju, pri kojoj izjasniti se kao Crnogorac znači ukinuti svaku vezu sa zajedničkim srpskim kulturnim krugom, koji je, kako kaže, njegoševski i koji nijesmo mi izmislili.

“Ako je u Crnoj Gori, pozicija da Crna Gora nije suverena dok god postoji srpski instrument, a on je označen preko SPC, onda to polako vodi do pozicije da Crna Gora i Crnogorci ne treba da imaju bilo kakve veze sa srpskim porijeklom i da je Srbija uvijek potencijalna opasnost”, navodi Stojiljković.

To je, dodaje on, nešto što temeljno kvari odnose, to je nešto čemu ne treba pribjegavati i to neće nikom dobro donijeti, čak i ako budemo potpuno operisani od nekih integracijskih procesa u regionu.

“Neće Crna Gora brže stići u Evropsku uniju ako se taj put oteža Srbiji. Da li neko misli da će kvarenje odnosa i saradnje imati benefite za Crnu Goru, sada, da budem baš bezobrazan, kada u turizmu možete da računate samo na nas”, kaže profesor Stojiljković.

Na pitanje ko kvari odnose između dvije zemlje, Stojiljković kaže da su to političke elite i oni kojima je to interes.

“Ljudi koji su zadojeni nekom vrstom nacionalizma, velikosrpskog ili velikocrnogorskog”, kaže srpski politikolog.

Upitan da li vjeruje u priču o ugroženosti Srba u Crnoj Gori, koju potencira dio crnogorske opozicije i vlasti u Srbiji, Stojiljković kaže da „egzistencijalno naravno ne“.

“Sastavni su dio Crnogoraca, oni se osjećaju građanima Crne Gore. Ne mogu prihvatiti da se neko izjašnjava kao Srbin, živi u Crnoj Gori i ne prihvata Crnu Goru koja je temelj većinskog opredjeljenja. Ali mislim da treba komotno da se osjećaju. Ipak, ta svijest o Crnoj Gori u dijelu njenog rukovodstva, da Crna Gora nije samostalna ukoliko postoji ta prijetnja srpskog korpusa i priča o zajedničkom porijeklu -to ne mogu da prihvatim”, kaže beogradski profesor.

Stojiljković navodi i da ne treba da postoje dvostruki aršini kada su u pitanju odnosi.

“Crna Gora ne prihvata da mi govorimo o tome da li Srba ima u adekvatnom broju u procesima, i u službama i strukturama vlasti u Crnoj Gori, ali su vrlo osjetljivi kada se počelo pričati o broju Crnogoraca na rukovodećim odnosima. Ne mogu postojati dvostruki aršini”, navodi on.

Druga je stvar, kaže Stojiljković, ono što je legitimno, i što je u interesu srpskih vlasti a to je da se skoro 30 odsto ljudi u Crnoj Gori izjašnjavaju kao nacionalna manjina.

“Onda je interes Srbije za kvalitet života, za prava onih koji se opredjeljuju kao Srbi legitiman, s tim što on koristi sredstva koja ne treba da povrijede osjećaje onih koji se izjašnjavaju drugačije i da zalazi u nešto što je suverena državnost Crne Gore”, navodi Stojiljković, dodajući da Crna Gora neće zaokružiti svoj državni identitet dok god taj srpski korpus ne integriše u njega, a „taj srpski nacionalni korpus shvati da živi u građanskoj, multietničkoj Crnoj Gori“.

Na pitanje da li je Vučićev sastanak sa Irinejom i planovi o spašavanju srpskog naroda u Crnoj Gori dio predizborne retorike, Stojiljković kaže da Crna Gora nije visok prioritet srpske politike, ali ni obratno.

“Ja sam protiv koketiranja politike sa religijom i crkvenim velikodostojnicima i posebno sam protiv toga kada se radi o vremenu izbornih odluka”, navodi on.

Upitan da li je onda crkvi mjesto u politici, Stojiljković kaže da crkvi ne pripada mjesto u dnevnoj, operativnoj politici, stranačkim aktivnostima ili podršci „ovom ili onom političaru”.

“Ali crkva ima pravo da se bavi svjetskim, ovozemaljskim pitanjima kad se radi o ključnim interesima i vrijednostima. Obožavam papu, ima veoma naglašenu socijalnu crtu”, ocjenjuje Stojiljković, dodajući da se, nažalost, naši sveštenici nikad ne bave time što je gomila ljudi na ivici gladi, životno nesigurna.

“Ne bave se nejednakostima, bahaćenjem onih koji su se naglo obogatili i koji se drže vlasti, zato što su u dobrom dijelu i oni takvi”, zaključuje Stojiljković.

Na pitanje da li bi trenutni odnosi mogli dugoročno da utiču na njihovu stabilnost, Stojiljković kaže da mu ovo liči na familiju koja ne može da se obuzda, pa komšije zovu policiju.

“Ovo je počelo da biva problem sa stanovišta uključivanja regiona u evropske integracije, i to već ima na niskom profilu i reakcije evropskih zvaničnika”, ističe Stojiljković, dodajući da su i Srbija i Crna Gora, prema posljednjim istraživanjima, pali na nivo hibridnih režima.

“Takvi poretci se održavaju jer obećavaju da će u postratnim područjima očuvati nekakav mir i oni žive tako što malo izazivaju, malo rješavaju konflikte. Na sreću, ne pitaju se samo Đukanović i Vučić, ali je ovdje u Srbiji stvorena klima da nešto sa crnogorskom politikom prema Srbiji nije u redu. Po prvi put u značajnijem obimu možemo vidjeti neku vrstu averzije koja se primitivno izrazila kroz poruke političara da Crnogorac ne može biti funkcioner. Gubi se svijest o potrebi za kompromisom i dijalogom, a ovo postaju dio kulture u kome se kompromis smatra porazom”, zaključio je Stojiljković.