- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- Muzički program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Politika
29. 05. 2014. 11:30 >> 11:32 20
RUSIJA I REGION
Ovdje mnogi sviraju u Putinovom orkestru
Politika ''prava na istorijsko naslijeđe'' i ''zabrinutosti za stanje ljudskih prava'' u drugim državama, koju poslednjih mjeseci demonstrira predsjednik Rusije, Vladimir Putin, mogla bi ozbiljno da destabilizuje cio region Zapadnog Balkana, smatra direktorka beogradskog Centra za evroatlanske studije Jelena Milić.
Po njenom sudu, sve češći međuetnički sukobi u Makedoniji, zaostajanje Srbije i Kosova u primjeni Briselskog sporazuma, odbijanje Srba sa sjevera Kosova da učestvuju na centralnim kosovskim izborima, situacija u Bosni i Hercegovini i najave referenduma o statusu Republike Srpske - indirektna su posljedica višemjesečne krize u Ukrajini koju, po ocjeni Milić, osim Crne Gore, ni jedna od postjugoslovenskih država nije uspjela da iskoristi na pravi način.
''Srbija je krizu u Ukrajini uglavnom koristila kao pokušaj da napravi analogiju između ruske aneksije Krima i pitanja statusa Kosova. Naravno, riječ je o besprizornoj manipulaciji, budući da je država Srbija na Kosovu godinama sprovodila aparthjed, tokom koga su nad albanskim stanovništvom počinjeni užasni zločini. Uostalom, zbog toga je gotovo cijelom državnom, vojnom i političkom vrhu Srbije iz devedesetih suđeno u Hagu. Naravno, ništa od navedenog nije se događalo na Krimu'', kaže za Portal Analitika Jelena Milić.
''Oni koji se danas pozivaju na međunarodno pravo, morali bi se, najzad, sjetiti presude koju je, odgovarajući na tužbu tadašnjeg šefa srpske diplomatije Vuka Jeremića, izrekao Međunarodni sud pravde u Hagu: Kosovo je slučaj sui generis. Opravdavajući aneksiju Krima, Srbija, pored teze o ugroženosti ruskog jezika u Ukrajini – koju, uzgred, Rusija nikada nije stavila na dnevni red OEBS-a, Savjeta Evrope ili sličnih institucija – dosljedno citira i ostale ''argumente'' Vladimira Putina'', ističe Milić u intervjuu Tamari Nikčević.
Argument je, navodi Milić, da je Krim rusko ''istorijsko naslijeđe''.
''Ali, šta to znači? Da Turska imperija ili Austruogarska danas mogu da traže ono što im je nekada pripadalo? Oprostite, u XXI vijeku ''istorijske nepravde'' se ne ispravljaju promjenom granica, nego unaprjeđenjem stanja kolektivnih prava i pojačanom međudržavnom strukturom''.
Milić navodi da je Crna Gora ukrajinsku krizu iskoristila kako bi pokušala da dobije pozivnicu za septembarski samit NATO alijanse u Velsu, što je dobro.
''Zato što bi članstvo u NATO paktu ne samo zauvijek osujetilo pokušaje određenih ruskih, srpskih i unutracrnogorskih krugova da ponište crnogorsku državnu nezavisnost, nego bi pojačao okvir za nastavak evropskih integracija i značajno doprinijelo stabilizaciji regiona. Eventualna eskalacija krize u Bosni i Hercegovini, recimo, imala bi kudikamo drugačiji tok ako bi ta bivša jugoslovenska republika sjutra bila okružena članicama NATO-pakta: Hrvatskom i Crnom Gorom'', navodi Milić.
Ona navodi da, ''kada govori o snagama u Srbiji zainteresovanim za ukidanje crnogorske države, misli na one i dalje jake političke i društvene krugove koji se nijesu odrekli Crne Gore i sjevera Kosova i koji i dalje sanjaju o tome da od Bosne i Hercegovine otmu Republiku Srpsku''.
Pojasnila je i na koje ruske krugove misli.
''Na one koji šalju prijeteća pisma predsjedniku Vlade Crne Gore... Često čujem: zbog čega bi velikoj Rusiji smetao ulazak zemlje od 650 000 stanovnika u NATO. Ali, nije riječ o veličini, ona je sporedna; riječ je o većoj, strateškoj igri. Naime, imajući u vidu činjenicu da NATO u mediteranskim morima odavno ima svoje baze, Rusija danas pokušava da po svaku cijenu na Mediteranu sebi obezbijedi remontnu luku; tim prije što bi uskoro mogla da izgubi ono što je do skoro imala u Siriji. U tom smislu, Moskva veoma računa na Crnu Goru, pa je crnogorsko ''ne'' i najava priključenja zapadnoj vojnoj alijansi doslovno razjaruju. Najzad, ako govorimo o ruskoj politici prema Crnoj Gori, ne smijemo zaboraviti da je ''treniranjem strogoće'' nad malim državama Rusija svojoj javnosti uvijek dokazivala koliko je u stvari jaka.
Milić smatra da ''ruska razjarenost'' može biti veoma opasna za Crnu Goru.
''Naravno, ne govorim o formalnoj invaziji; govorim o investiranju ruskog kapitala u crnogorske političke krugove i medije koji promovišu Putinovu politiku. Riječ je o sviračima u takozvanom Putinovom orkestru: opozicionim strankama koje se oštro protive ulasku Crne Gore u NATO; SPC-u i njenom mitropolitu; pojedinim nevladinim organizacijama; medijima… Zanimljivo, najžešću i najperfidniju anti-NATO kampanju danas vode upravo oni mediji koji su se krajem devedesetih zalagali za nezavisnost Crne Gore i koji, da paradoks bude veći, uživaju najveću i finansijsku i svaku drugu podršku Zapada. Uzmite, recimo, podgoričke Vijesti: pogledajte šta posljednjih godina pišu o NATO intervenciji na SRJ; obratite pažnju na njihove naslovne strane svakog 24. marta: od fotografija do analiza uzroka i posljedica te vojne akcije; šta pišu o Ukrajini, kako glorifikuju Vladimira Putina… Svako onaj ko na tako nešto ukaže, biva optužen da guši slobodu medija i rad civilnog društva. Nažalost, u takve zamke neretko upadaju i pojedini predstavnici EU'', kazala je, između ostalog, Milić u intervjuu Portalu Analitika.
Коментари20
Остави коментар