s.đ. [ RSE ]

INTERVJU

Srbija bi mogla postati medijska 'crna rupa'

Paulin Ades Mevel, direktorka Kancelarije za Balkan Reportera bez granica, u razgovoru za Radio Slobodna Evropa iznijela je upozorenja da će mediji u Srbiji nestati, kao i da će ta zemlja postati medijska "crna rupa" ukoliko se nešto ne promijeni.

Ona je za RSE govorila nakon što je njena međunarodna organizacija objavila ovogodišnji izvještaj o medijskim slobodama u svijetu, a u kojem je Srbija pala sa 66. na 76. mjesto, što je čini jednom od zemalja sa najvećim nazadovanjem.

RSE: Koji su glavni razlozi za tako lošu poziciju Srbije?

Paulin Ades-Mevel: Po našem indeksu, četiri zemlje su veoma mnogo pale ove godine. Među njima je Srbija, zajedno sa Slovačkom, Maltom i Češkom Republikom. Srbija je jedna od zemalja koja je još više pala. Izgubila je deset mjesta, što je zaista mnogo na ovom indeksu, jer smo primijetili da, iako neki lideri izjavljuju da se situacija poboljšava, uslovi rada za novinare se pogoršavaju i napadi na novinare rastu iz mjeseca u mjesec.

Klima je veoma agresivna od izbora Aleksandra Vučića za predsjednika Srbije aprila prošle godine. Zapazili smo pogoršanje u smislu da postoji nekažnjivost, da se napadi na novinare šire, a da niko sa visokih pozicija nije osudio to što su novinari izloženi uvredama ili fizičkim napadima. Iznova se pojavljuju dokazi da novinari trenutno nemaju uslova da rade u adekvatnim uslovima.

RSE: Da li možemo pretpostaviti da se pritisak na novinare u Srbiji i situacija koju ste opisali u prethodnom odgovoru stvara iz okruženja predsjednika Vučića?

Paulin Ades-Mevel: Mi takve stvari ne pretpostavljamo. Ono o čemu govorimo jeste da dok god politički vođa koji je na tom nivou – bilo da je na mjestu premijera ili predsjednika – nije u stanju da javno osudi napade na novinare, kao što se to desilo tokom njegove inauguracije prošle godine kada niko nije bio procesuiran, to daje signal naciji da su napadi na novinare nešto što nije zabranjeno.

To takođe ojačava osjećaj nekažnjivosti za sve one koji kritikuju novinare. Tako da, iako se Srbija trudi da unaprijedi svoj imidž, ona je jedna od šest balkanskih zemalja koja se pretvara da unapređuje situaciju. Ono što vidimo na terenu pokazuje da je situacija užasna. Prethodnih nedjelja pisali smo dosta o situaciji u Srbiji, bilo da su u pitanju napadi ili administrativni problemi za belgijskog novinara da radi u zemlji (Filip Bertinšan, prim RSE). Mi to smatramo da zbog toga novinari ne mogu da rade u adekvatnim uslovima.

RSE: Početkom 2018. godine delegacija Evropske federacije novinara (EFJ) sastala se sa predsjednikom Vučićem, koji je obećao da će se "svake nedjelje" boriti za slobodu štampe. Koliko sam razumio iz vašeg prethodnog odgovora, vi to smatrate pretvaranjem?

Paulin Ades-Mevel: Ja sam u Srbiju došla u vrijeme kada se belgijski novinar suočavao sa problemom da dobije boravišnu vizu. Za njega je bilo nemoguće da produži dozvolu za rad, vjerovatno zbog toga što je pisao članke koji se nijesu dopali vlastima. Morali smo da organizujemo čitavu kampanju za podršku ovom novinaru. Morali smo da pozovemo vlasti da promjene svoj stav, jer ni sam novinar nije znao u čemu je problem. Došli smo u Beograd i taj novinar je dobio dozvolu u sljedeća tri sata.

Predsjednik je u jednom intervjuu, govoreći o toj našoj kampanji, izjavio da će se sve promeniti, da će novinari raditi u adekvatnim uslovima. To je ono što mi nazivamo komunikacijom. Ono što se ispod događa je potpuno drugačije. Istraživačka novinarka Tamara Skrozza je danima bila na meti uvreda i ponižavana na televiziji. Činjenica da TV Pink (koja je vodila kampanju protiv Skrozze, prim RSE) može da se ponaša na ovaj način i da medijski savet i vlast nijesu osudili takvo ponašanje je za nas veliki problem.

RSE: Kakve su posljedice takvog odnosa vlasti prema nezavisnim medijima?

Paulin Ades-Mevel: To je "crna rupa". Bez podrške međunarodnih organizacija ili međunarodnih medija, nestajaće jedan za drugim, jer nedostatak novca znači manje novinara. Bolje od mene znate da je veliki broj novinara iz Srbije otišao u inostranstvo kako bi mogli da rade. Strahujemo da bi Srbija mogla postati "crna rupa" bez nezavisnih medija i to bi bilo apsolutno strašno.

RSE: Vlast u Srbiji, međutim, tvrdi da je sloboda govora na visokom nivou. njihov argument je da je medijska legislativa usklađena sa zakonodavstvom Evropske unije (EU)?

Paulin Ades-Mevel: Mislim da je potpuno prirodno da se vlast u Srbiji pretvara da ima napretka. Na osnovu onoga što sam vidjela na terenu, iz izveštaja koje dobijamo i monitoringa koji vršimo, kao i iz izvještaja drugih organizacija očigledno je da situacija nije idealna i da postoje pritisci. Nijesam ni pomenula sajber prijetnje. Govorimo o učestalim prijetnjama smrću. Koliko god vlada govorila da se situacija poboljšava, mi znamo da je to način na koji vlast želi da komunicira, ali, nažalost, moramo da pogledamo kako novinari u Srbiji zaista žive.

Vidimo šta se dešava u Poljskoj, Mađarskoj ili Bugarskoj, koje su danas veoma nisko rangirane na indeksu o medijskim slobodama. Jasno je da se moramo pobrinuti da Srbija ispuni uslove i da poštuje vladavinu prava, jer kada pogledate šta se događa u one tri zemlje koje sam pomenula, situacija je takva da se ne poštuje vladavina prava. Mi zato tvrdimo da za sada Srbija ne ispunjava ono što se od jedne članice Evropske unije traži.

RSE: Pomenuli ste Mađarsku i Bugarsku kao primjere. Kada je riječ o položaju medija, sa kojom zemljom se Srbija može uporediti?

Paulin Ades-Mevel: U Hrvatskoj smo, zajedno sa drugim organizacijama, ukazali na to da je govor mržnje izuzetno jak u poređenju sa drugim zemljama. To je nešto što postoji u Srbiji i to osuđujemo jer smatramo da je jako teško da novinari rade u takvim okolnostima. Jedna kosovska novinarka (Una Hajdari, prim. RSE) je napadnuta na društvenim mrežama jer je na svom Tviter nalogu objavila šaljivi komentar o Vučićevoj posjeti Kosovu i to je uzeto veoma ozbiljno. To je takođe problem.

Mislim da se situacija u Srbiji može uporediti sa drugim zemljama u regionu, ali Srbija je Srbija, veoma je specifična i takođe treba imati u vidu da je bivši premijer a sadašnji predsjednik izuzetno moćan i ta moć je nešto što jako otežava rad novinara. Sve zavisi od zemlje do zemlje. U Albaniji premijer Edi Rama takođe često kritikuje novinare, tako da je to neka vrsta trenda.

Nažalost, kako taj trend vidimo i u Evropskoj uniji, želimo da ukažemo na činjenicu da balkanske zemlje koje su kandidati za članstvo u EU nijesu spremne za to.

RSE: Imajući u vidu stanje u Srbiji, mislim na stalne napade na nezavisne novinare, mislite li da je reakcija zvaničnika Evropske unije dovoljno snažna?

Paulin Ades-Mevel: Ne, ne mislimo da je reakcija evropskih zvaničnika dovoljno snažna. To bismo vjerovatno mogli nazvati diplomatijom. Smatramo da, dok god su novinari izloženi prijetnjama u Srbiji, jako je važno da takve pojave osuđuju, ne samo Organizacija za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS) ili Reporteri bez granica. To nije dovoljno. Jako je važno da ili evropski komesar za proširenje Johanes Han ili prvi čovjek Evropske komisije (Žan Klod Junker, prim. RSE) pomenu situaciju u Srbiji. To će pomoći novinarima, ali i kolegama iz komšijskih zemalja, poput Crne Gore, jer će pokazati da ukoliko ne ispunite ono što se očekuje od evropskih institucija da se integrišete u njih, ništa neće funkcionisati.

RSE: Jedan broj novinara u Srbiji se prošle godine organizovao i potpisao proglas o medijskim slobodama. Na koji način medijski radnici mogu da odbrane svoje pozicije?

Paulin Ades-Mevel: Ne sjećam se tačno sadržaja tog proglasa, ali mišljenje Reportera bez granica je da su novinari u Srbiji sve više pod političkim pritiscima u proteklim mjesecima i važno je da neka međunarodna organizacija prati situaciju kako bi primorala lokalne vlasti da osude sve te napade. Dok god postoje pritisci od strane bilo kog člana vlade ili politički uticajne partije koji su ostali bez osude ili se čak promovišu, ništa se neće promijeniti. Očigledno je da se od dolaska novog predsjednika prošlog proljeća kontekst promijenio i sve su jači pritisci na novinare, stoga je važno da oni to osude i da apeluju na međunarodne organizacije da o tome pišu.

Srbija i Crna Gora imaju prostor da se pretvaraju da poštuju vladavinu prava i da biljleže napredak, ali mi mislimo da to nije tačno. Naša uloga kao međunarodne organizacije je da govorimo o pravoj situaciji na terenu.

RSE: Da li kao Reporteri bez granica nadzirete ili imate informacije o napretku istraga o ubistvima novinara? Govorim o slučaju ubistva novinara i osnivača "Nedeljnog telegrafa" Slavka Ćuruvije i novinara Milana Pantća.

Paulin Ades-Mevel: Nemamo. Uvijek smo zabrinuti zbog ubistava novinara, ali nemamo namjeru da sprovodimo istragu. Naravno, to je nešto što nas zabrinjava, jer nesprovođenje istrage ili odlazak slučaja u zaborav predstavlja znak nekažnjivosti.

RSE: Vidite li pojavu lažnih vijesti kao izazov za Zapadni Balkan?

Paulin Ades-Mevel: Svakako. To jeste globalni problem, ali mi se borimo protiv toga, jer smatramo da je to izuzetno toksično i opasno. Sada se pojavljuju lokalne inicijative u raznim zemljama. Smatramo da ni policija niti sudije ne bi trebalo da odlučuju o tome šta jeste informacija, a šta lažne vesti. Smatramo da je to proces koji o kojem se mora veoma ozbiljno razgovarati i koji treba uvesti u svakoj zemlji. Ali zasigurno su ovakve vrste dezinformacija na društvenim mrežama izuzetno toksične jer ljudi imaju priliku da dalje šire lažne vijesti.

RSE: Kako mediji mogu da se bore protiv ovog fenomena?

Paulin Ades-Mevel: To je težak posao za novinare. Oni moraju da se postaraju da promovišu istinite informacije i da ponovo etabliraju istinu. Moraju da se što više trude da dopru do svoje publike, da im ona vjeruje, da im pokažu kako rade. Glavna stvar je da ljudi počnu da vjeruju informacijama i medijima. To je problem globalno. Ljudi ne vjeruju u novinarstvo kao nekada. Važno je uvijek imati na umu šta je informacija, kako novinari rade.

To je problem u čitavoj Evropi, ne samo na Balkanu. Kao što znate Evropska komisija takođe traži načine da se bori protiv lažnih vijesti, tako da mislim da je to svjetski problem koji se ne može riješiti za nekoliko mjeseci.