RAVNOPRAVNOST

Žene "ruše" Hilandar?

Grupa poslanica Evropskog parlamenta zatražila je nedavno od Grčke da ukine propis avato, po kome je pripadnicama ženskog pola najstrože zabranjeno da posjećuju Svetu Goru, njenih dvadeset manastira i 2.500 monaha.

U zahtjevu je napisano da se tim zakonom „krši polna ravnopravnost i uvodi diskriminacija žena, što nije u skladu sa demokratijom“.

Istovremeno, u srpskim medijima su se pojavili oglasi za odvođenje žena na „pokloničko putovanje na Svetu Goru“, po cijeni od 100 do 200 eura. Na ovaj način je otvoreno pitanje dolaska žena na Sveti Goru i u manastir Hilandar, koje neke nevladine organizacije u Srbiji žele da pokrenu.

Napad novog svjetskog poretka

„Ideje o otvaranju Svete Gore za žene, koje se povremeno pojavljuju, po svemu sudeći, predstavljaju dio frontalnog napada novog svjetskog poretka na istočno hrišćanstvo pod firmom ukidanja starovremenih tradicionalnih zajednica, uvođenja demokratije i razvijanja modernog turističkog poslovanja. To dolazi i od feminističkih krugova iz Amerike, kao i LBGT zajednice, koje raspolažu neograničenim sumama novca i prosto ruše hrišćansku i pravoslavnu tradiciju pod izgovorm nekakve brige za ravnopravnost“, smatra istoričar crkve dr Veljko Đurić Mišina.

Poznato je da na Svetu Goru ne smije kročiti ženska noga, jer je to zabranila Sveta Bogorodica, kada je 442. godine ćerki Teodosija Velikog, dok je ova bila u posjeti manastiru Vatoped, pustila glas i naredila joj da odstupi. Otada nijednoj ženi nije dozvoljeno da hoda po ovom Bogorodičinom vrtu.

„Bogorodica je igumanija Svete Gore, ali u njeno ime vlada vrhovno tijelo Protat, sastavljen od igumana četiri svetogorska manastira, među kojima je i srpski Hilandar“, kaže dr Đurić.

Međutim, legenda kazuje da je u vrijeme velike kuge, koja je harala Srbijom za vladavine Dušana Silnog Nemanjića, car sa suprugom i najužom pratnjom dospio na Svetu Goru. Carska porodica boravila je na Svetoj Gori od avgusta 1347. do aprila 1348. Obilazeći i bogato darujući manastire Sveti Pantelejmon, Hilandar i Vatoped, postali su njihovi veliki ktitori, a sama carica obnovila je keliju Svetog Save u Kareji. Tako je probijena viševjekovna „barijera“ da žene nijesu hodale Svetom Gorom. Priča kazuje da carica nije svojom nogom kročila na tlo, jer je bilanošena u posebnom nosiljci! Tako je, kažu, ispoštovana viševjekovna tradicija o zabrani ženama da hodaju Svetom Gorom.

Žene kročile uprkos zabranama

I pored zabrane pojedine žene su prelazile granicu Svete Gore i pohodile Hilandar. Ima priča da su Atos u novije doba tajno posjećivale Orijane Falači i Melina Merkuri. Žena britanskog konzula u Atini dobila je 1850. dopuštenje da ode čak do Velike lavre Svetog Atanasija, najstarijeg manastira na samom poluostrvu.

U vrijeme Oktobarske revolucije sa ruskim izbjeglicama na Svetu Goru sklonila se i jedna princeza.

Kao izbjeglice žene su se sklanjale u manastire u vrijeme grčkog ustanka i poslije protjerivanja Grka iz Male Azije, dvadesetih godina prošlog vijeka kada su naselile dio Atosa.

Sa Atosa je 1929. protjerana Grkinja, mis Evrope, koja je maskirana pokušala da se iskrca u jedno od manastirskih pristaništa. Ulazak žena se zbio i 1948. tokom bitke kraj svetogorske prijestonice Kareje, gdje su bile partizanke iz armije generala Markosa.

Pedesetih godina jednoj Francuskinji pošlo je za rukom da obiđe monašku zemlju i svih 20 manastira, o čemu je u Parizu objavila knjigu „Mjesec dana među muškarcima“.

Sedamdesetih godina upravo u Hilandaru osujećen je plan jedne italijanske novinarke da neprimijećena dovrši svoj višednevni boravak na Svetoj Gori.

Razgledanje na 500 metara od obale

„Dešavalo se da i pojedine turistkinje zalutaju na obalu Atosa, ali se danas to pažljivo kontroliše stalnim patroliranjem policijskih čamaca. Zna se za još nekoliko slučajeva da su muškobanjaste ženske osobe prolazile granicu Svete Gore i pohodile neke manastire, pa i naš Hilandar. Teško je utvrditi da su su to bile provokatorke, radoznali turisti ili, možda, dame poremećenog uma“, dr Đurić.

Po crkvenim pravilima turističkim i privatnim brodovima sa ženama dozvoljeno je da Svetu Goru razgledaju uz obalu, sa mora i sa udaljenosti od 500 metara.

„Dobro su poznati stavovi svih svetogorskih manastira kao i svih pomjesnih crkava o zadržavanju vekovnih običaja na prostoru monaške države. Ženama nije mjesto na Svetoj Gori i u manastiru Hilandar, jer je to protivno zakonu, vjerskim kanonima i zato što bi to remetilo svetovni mir i aktivnosti monaha. Teško je, međutim, predvidjeti dokle će se takvo stanje održati upravo zbog strahovite propagande koja se pojavljuje na Zapadu u talasima i traži otvaranje Svete Gore“, smatra dr Đurić.

(Novosti.rs)