SINOVAC TVRDI

Princip je iz Dodoša

Pucanj koji je 28. juna 1914. godine odjeknuo Sarajevom nije bio pucanj u slobodu, već u okupatora, tvrdi sinovac Gavrila Principa,Nikola. Taj 79-godišnjak je kazao da Principi potiču iz Crne Gore, iz sela Dodoši.

"Naše pleme je porijeklom iz Crne Gore, iz sela Dodoši. Dok smo tamo živjeli prezivali smo se Jovičević, a onda su uslijedile sve te turbulencije i izbjegli smo, te došavši do Jadranskog mora prezime smo promijenili u Čeke po tome što smo čekali neprijatelje", objašnjava Nikola Princip za portal klix.ba.

Kako je kazao,  selidbu plemena je predvodio Todor Čeka.

"On nas je doveo do jednog sela kod Knina u blizini granice sa Italijom. Todor je jahao bijelog konja i bio je izrazito lijep čovjek, kao princ iz bajke, i po tome smo dobili prezime Princip koje smo i do dana danas zadržali", rekao je Princip.

Njegova porodica se nakon brojnih selidbi nastanila u Bosanskom Grahovu, tačnije selu Obljaj, gdje je 25. jula 1894. rođen Gavrilo Princip.

"Imao sam pet godina kada je preminuo Gavrilov otac Petar, a majku Mariju sam upamtio. Ona je umrla 13. jula 1945.  Od nje sam čuo živu riječ o Gavrilu. Govorila je kako je i kao dječak bio 'živ', ali i zanesenjak. Bio je poslušno dijete, čuvao je ovce, ali je najviše volio drugovati s knjigom, pa su im seljani često savjetovali da mu ne dozovoljavaju toliko da čita, jer može svašta da se desi", kazao je Nikola.

"Pucanj u okupatora"

On je istakao da je ponosan na svog pretka koji je 28. juna 1914. izvršio atentat na Austro-Ugarskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda i slučajno, ciljajući guvernera BiH Oskara Poćoreka, ubio i Ferdinandovu suprugu, groficu Sofiju.

"To nije bio pucanj u slobodu, već u okupatora. Gavrilo se zbog toga nikada nije pokajao. Na suđenju je rekao: "Ja sam sin seljaka, osjetio sam težak život bosanskog seljaka preko svojih roditelja i nije mi žao zbog toga što sam učinio."

Njemu, i ostalim pripadnicima Mlade Bosne suđeno je u Sarajevu. Njih 20 je osuđeno na robiju, a petero je ubijeno. Iz Sarajeva su prebačeni u zatvor u Zenicu, nakon toga u Beč, a zatim u Terezin, gdje je i umro.

Ostale su riječi njegovog ljekara koji je zapisao kako je Gavrilo bio pametan mladić, odmjeren i povučen te koji je živio u svom svijetu knjiga i ideja.

"Tokom boravka u zatvoru Gavrilu je najteže padalo to što nije mogao da čita i što nije imao komunikaciju sa spoljnim svijetom te je u razgovoru s onima, s kojima je mogao da razgovara, samo ponavljao da bi mu bilo žao ukoliko je njegov čin uzaludan i ukoliko se ne oslobode tuđina", ispričao je Princip, dodavši da je nakon atentata Gavrilova majka Marija često bila zatvarana, ispitivana, a nerijetko i pretučena.