Federalna.ba

BIJELJINA

Stop priči o Kačavendinim nepočinstvima

"Mafija u crkvi" - knjiga u gradu gdje je sve počelo. Priča o pedofiliji u crkvi i podvođenju djece i maloljetnih mladića zabranjena je u Bijeljini. Uprava Centra za kulturu je zabranila promociju, uz obrazloženje da je Vasilije Kačavenda protiv autora pokrenuo tužbu.

"Knjiga se ne može nigdje kupiti niti promovisati jer je donesena odluka da se zabrani zato što je Kačavenda danas jači nego ikad. Danas je on mafijaš u Bijeljini", kaže advokat Duško Tomić. 

"Ovo je šokantna priča o organizovanoj pedofiliji u crkvi. U Bijeljini sam službovao kao sveštenik Srpske pravoslavne crkve, a ne kao monah Vasilija Kačavende i moja me crkva prognala jer sam progovorio o stvarima koje se u njoj dešavaju. U SPC-u postoji grupa ljudi koja organizovano podvodi i zlostavlja djecu. Biraju se djeca iz zabačenih sredina, bez roditelja i iz siromašnih porodica. Oni se zlostavljaju po bogoslovijama, manastirima, a nažalost, desio se i smrtni ishod u manastiru Papraća, gdje je bogoslov Milić Blažanović brutalno ubijen jer je htio da progovori o svojim iskustvima", navodi autor knjige Bojan Jovanović.

Izdavač knjige Stojan Mandić ističe da mu je drago što je na strani istine i da priželjkuje susret na sudu s onima koji su tužili njega i autora. "Poručujem da će mi biti jako žao ako je to blef i prijetnja tužbom. Želim da zbilja bude tužba i da se nađemo na sudu."

Promociju knjige zabranio je bijeljinski gradonačelnik Mićo Mićić, prijatelj Vasilija Kačavende, bivšeg zvorničko-tuzlanskog episkopa. "On je čovjek koji je preko Tomice Stojanovića i njegove supruge Branke zabranio ovu knjigu jer je Tomica, radeći na obnovi manastira Tavna, s Kačavendom oprao ogroman novac. Njih veže kriminal i zato su se digli da zabrane ovu knjigu", tvrdi Tomić.

Gradonačelniku su zato poklonili Hitlerovu knjigu "Mein Kampf", koja se slobodno promoviše i prodaje u Bijeljini, dok je knjiga "Mafija u crkvi" pod njegovom zabranom. No, Mićić je pobjegao na skijanje, a na telefonske pozive nije se javljao. Tomić tvrdi da Kačavenda ucjenjuje vlast u Bijeljini zato što, kako ističe, "on zna sve o njihovim zločinima i kriminalu jer su ga zajedno godinama radili i zato se čuvaju kao blizanci".

Jovanović u knjizi do u detalje opisuje na koji način je Kačavenda organizovao pedofiliju u crkvi, te kako vrbuje svoje žrtve. "Predavao sam vjeronauku u Osnovnoj školi 'Knez Ivo od Semberije'. Kačavenda mi je došao i rekao: 'Evo ti 30.000 maraka da mi iz školskog dnevnika popišeš djecu bez roditelja i da im daš nešto para kao da ih je pomogla Srpska pravoslavna crkva, a onda ih dovedi kod mene na Dvor da ja odaberem koja su za naše društvo. Ali samo dječačiće od 10-11 godina, nemoj slučajno da budu stariji.' Ovdje su postojali sveštenici koji su podvodili takvu djecu. Jedan od njih je bio sveštenik u etno-selu Stanišići otac Nikolaj. Oni su imali svoje frizerske salone gdje su vrbovali mlade ljude, dovodili ih kod Vasilija Kačavende za novčanu nadoknadu. Prošle godine u aprilu otac Nikolaj mi je ponudio porno filmove episkopa Kačavende i tražio 100.000 eura. Prijavio sam to beogradskoj policiji. On je uhapšen u Beogradu sa cijelim materijalom i pušten pod izgovorom da nije državljanin Srbije, iako on to jeste, ali su proradili telefoni kako bi se uklonio 'nezgodni' svjedok, iako je priznao da sve zna i da je u svemu učestvovao. Taj sveštenik koji se bavio pedofilijom i koji je prodavao pornografski materijal sada je sveštenik u Crnoj Gori kod episkopa Srpske pravoslavne crkve koji je bio određen za borbu protiv pedofilije u crkvi", navodi Jovanović.

Kulminacija svega je ubistvo bogoslova Milića Blažanovića u manastiru Papraća, koje je Kačavenda pokušao zataškati kako se istina o pedofiliji ne bi saznala. "Manastir sam napustio zato što sam nagovijestio Kačavendi da neće biti dobro, jer sam pokojnom Miliću uzeo oproštajno pismo koje je napisano rukom i pročitao tragediju. To oproštajno pismo je, napominjem, napisano rukom, a ne pisaćom mašinom, koju manastir Paparaća u to vrijeme nije imao. Kačavenda je i od mene tražio da napišem 'istinu', odnosno da napišem laži da pokojni Milić nije bio normalan, da je bolestan, a zauzvrat bih nastavio tamo gdje sam stao", kaže Bratislav Marković, bivši starješina manastira Papraća.

O svemu je upoznato bijeljinsko tužilaštvo. Naravno, istrage nema zbog toga što to tužilaštvo decenijama zataškava Kačavendin kriminal. "U aprilu ove godine u bijeljinskom tužilaštvu sam dao iskaz o svemu i od tada me niko nije kontaktirao. O ubistvu djeteta Milića Blažanovića pričao sam mnogo puta i nikad me niko nije pozvao ni na kakvo saslušanje", ističe Jovanović.

Kačavenda i dalje upravlja Zvorničko-tuzlanskom eparhijom, samo je formalno razriješen. Iz svojih dvora još uvijek kontroliše sve organe Srpske pravoslavne crkve. U vrijeme kada je u Bijeljini trebalo da bude promovisana knjiga o Kačavendinom kriminalu njega u dvoru nije bilo, navodno je otputovao na službeni put.

Federalna televizija više je puta izvještavala o kompromitujućim video i audio zapisima na kojima je zabilježeno kako je vladika seksualno iskorišćavao djecu i maloljetne mladiće, a njegovi dvori bili su otvoreni za različite političare, biznismene i stripere kojima su organizovane terevenke i pijanke čak i u vrijeme posta.

Vladika je seksualno nasrtao i na sveštenika Miladina Erkića. Kada je Erkić sve htio da ispriča medijima, uslijedile su pisane prijetnje smrću njemu i njegovoj porodici. Naravno, ni taj slučaj bijeljinska policija i tužilaštvo nikada nisu procesuirali. Zato danas žele procesuirati autora knjige koji se usudio da govori o Kačavendinom kriminalu i mafiji u crkvi.