- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- Muzički program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Region
24. 01. 2015. 12:41 >> 12:46 14
PORODICE ŽRTAVA
Napadi na "Šarli ebdo" i RTS nijesu isto
Napadi na satrični francuski nedjeljnik "Šarli ebdo" početkom godine i Radio-televiziju Srbije tokom NATO bombardovanja 1999. ne mogu se uporediti, kao što to navodi američki profesor Noam Čomski, poručila je Žanka Stojanović u ime porodica stradalih zaposlenih javnog servisa Srbije.
Čomski je nedavno uporedio teroristički napad na "Šarli ebdo" s bombardovanjem RTS-a, primijetivši da napad NATO-a na srpsku televiziju nije izazvao masovne proteste u svijetu niti zgražavanje javnosti. Međutim, Stojanović je ocijenila da američkom lingvisti očigledno nijesu poznate ključne činjenice o tom bombardovanju, navodeći da u RTS-u nije poginuo nijedan novinar, već su svi bili tehničko osoblje.
"Miloševićeva vrhuška, uključujući njegove generale, danima unaprijed je bila upoznata sa predstojećim napadom i žrtvovala je ove ljude sa grotesknom idejom da se pred svetom prikaže kao žrtva terorističkog napada („Ja sam RTS“) – dok je istovremeno sprovodila pravi teror na Kosovu", poručila je Stojanović u tekstu objavljenom na portalu Peščanik.
Čomski je kazao da su NATO i američki zvaničnici branili napad kao napor da se podrije Miloševićev režim i istakao da oružani napad na bilo koju novinsku redakciju nije opravdan ni pod kakvim okolnostima, čak ni kada je ona propagandni oslonac zločinačkog režima. On je poručio da namjerno gađanje civilnih ciljeva je zabranjeno, a RTS je bila civilni cilj.
"Njegovu jednostavnu poruku domaći propagandisti, poput Ljiljane Smajlović, Slobodana Reljića, Nebojše Krstića i mnogih drugih, pokušavaju da iskoriste kao dokaz da su žrtve u Parizu i Beogradu tobože iste, jer su u oba slučaja u pitanju novinari, to jest borci za istinu a protiv „jednoumlja“. I jedne i druge ubili su „teroristi“, a to onda znači da su Miloševićeva vlada, njegovi generali i akademici nevini kao jaganjci božji, ne samo za taj nego i za sve druge zločine („koji uostalom nijesu ni dokazani“)", navodi Stojanović.
Prema njenim riječima, "Miloševićevski propagandisti i nacionalni radnici" to tvrde već 16 godina.
"To rade od kada su naši najmiliji hladnokrvno žrtvovani u ime sulude ideje da se zločinci predstave kao žrtve. Sve dok se ne bude suočila sa vlastitim zločinima, uključujući i žrtvovanje šesnaestoro radnika RTS-a, Srbija će živjeti pod staklenim zvonom, a zločinci će biti zaštićeni", smatra Stojanović.
Ona je istakla da mediji koriste žrtve napada na RTS za propagandu.
"Novinari neće pisati o šesnaestoro ubijenih ljudi, o generalštabu i ministarstvu odbrane koji odbijaju da izruče konkretno označena dokumenta da su tehničari RTS-a ostavljeni da poginu, niti o tužilaštvu koje odbija da razmotri podnijete dokaze o smišljenom ubistvu tih ljudi, nego će, bez ikakvog stida, učestvovati u plaćenim kampanjama, praveći od naših mrtvih alibi za zločince koji su ih žrtvovali", poručila je.
Kazala je i da će se u medijima odgovorni predstavljati kao nevini i žrtve.
"Tiražne novine davaće ogroman publicitet neposrednom ubici naših najmilijih, koji danas na sav glas viče da je nevin, da je on žrtva („kažu Čomski i Handke“) i zahtijeva „svoja prava“", naglasila je Stojanović.
Takođe je istakla nepovjerenje u institucije sistema.
"Budući da je raspisan novi konkurs za direktora RTS-a, mi se uopšte ne bismo začudili kad bi se ubica kandidovao i bio ponovo izabran, ni kad bi mu država isplatila milionsku odštetu za pretrpljene duševne boli, kao što je to u sličnim slučajevima već činila. U Srbiji, zemlji pokornih, u kojoj vlada zlo, sve je danas moguće", napisala je ona u ime porodica žrtava.
Podsjetimo, povodom poređenja RTS-a i "Šarlija" u javnosti se ponovo oglasio tadašnji direktor RTS-a Dragoljub Milanović koji kaže da su on i poginuli radnici više Šarli, nego što su to ubijeni članovi redakcije francuskog nedjeljnika.
Коментари14
Остави коментар