Наташа Нововић, ТВЦГ

ČEKAJUĆI INAUGURACIJU

Cetinje i Berane - gradovi babaroge

Novoizabrani predsjednik Crne Gore Jakov Milatović biće inaugurisan sjutra, 20. maja u Podgorici. Mjesto gdje će biti "svečano uveden u zvanje" imao je pravo sam da izabere, jer ne postoji zakon koji drugačije propisuje. Doći će, kako je najavljeno, svi najvažniji predstavnici komšijskih zemalja, važni ljudi iz drugih država i bitnih međunarodnih organizacija.

Пише: Види све колумне

Po svemu sudeći biće to fina ceremonija, ali mi ne bi bili mi kad ne bi između sebe malo iskomplikovali.

Nije bilo pravo Cetinju što je inauguracija u Podgorici, jer je tokom posljednjih decenija uobičajeno da se ona događa u prijestonom gradu. Je li Milatović odlučio da bude inaugurisan u Podgorici, a ne na Cetinju, zbog toga što su ga tokom predizborne kampanje na Cetinju grdno dočekali - vikanjem, vitlanjem kišobranima, guranjem - ne zna se tačno. Zna se da je predsjednik opštinje Cetinje Nikola Đurašković kazao da bi inauguracija u Podgorici bila "veoma loša poruka, otvoreno nipodaštavanje Cetinja i svojevrsni obračun sa gradom koji je istorijska i sadašnja prijestonica".

Svako ima pravo da se zapita da li bi, nakon što je, uprkos ružnim događajima u Prijestonici, na izborima za predsjednika Crne Gore u drugom krugu osvojio 58,88 procenata htio da svoje novo, neko bi rekao istorijsko, stupanje na dužnost proslavi na baš tom mjestu. To pravo imao je i Jakov Milatović. Za Cetinje je ispalo - mrka kapa.

Sa druge strane, sa sjevera je stigla šala. Od onih u kojima ima pola istine. Jakov Milatović treba da bude inaugurisan u Beranama jer je u tom gradu dobio 73,34 odsto glasova, pisalo je na Facebook grupi "Inauguracija Jakova Milatovića u Beranama".

Bivši građanski aktivista Nebojša Babović napisao je da će se inauguracija Jakova Milatovića "održati u Beranama kao znak raskida sa prethodnim režimima i kao davanje nade svim građanima sjevera, da su i oni punopravni građani Crne Gore". Napomenuo je da bi takva inauguracija bila i podsjećanje na decenijski iskreni otpor koji su Beranci pružali starom režimu i svojevrsna zahvalnica i poruka da će biti bolje na sjeveru.

Negdje između ljutnje na Cetinju i šale iz Berana zapravo počinje ova priča.

Kad se malo bolje pogleda, Cetinje i Berane su tokom posljednjih decenija gajeni da budu gradovi - babaroge. Na Cetinju žive strašni domoljubi koji gaze i biju sve što je srpsko, u Beranama bradati četnici pred kojima Crna Gora ne smije da se pomene. Otprilike tako i savršeno namjerno stvorena je slika o dva grada u kojima žive crnogorski i srpski ljudožderi.

U međuvremenu, ljudi koji žive na Cetinju i u Beranama siromašili su i odlazili. Ugašen je Obod na Cetinju, Fabrika celuloze i papira u Beranama i onda redom: Košuta, Polimka, cetinjska Tara, beranski rudnik uglja, lagalo se trista puta o ulaganjima oko čokolade na Cetinju i aerodroma u Beranama. I tako dalje.

Kad se devedesetih na Cetinju pjevalo "Oprosti nam Dubrovniče", u Beranama, za razliku od drugih većih sjevernih mjesta, nije izgorjela ni jedna radnja čiji su vlasnici bili muslimani. Možda je to zato što u samom gradu pravoslavci čine izrazitu većinu, a možda i zato što je decenijama bilo pravilo da potpredsjednik opštine bude iz manje brojnog naroda, kako se to moderno kaže. Koji god da je razlog, bitno je da je bilo mirnije nego drugdje.

Znamo svi kakva nam je statistika i znamo svi koliko je pustih kuća i na Cetinju i u Beranama. Slične su slike u većini drugih gradova u Crnoj Gori, ali Cetinje i Berane izdvaja baš to što je negdje neko riješio da ih predstavi kao gradove neprijatelje.

Od 1948. do 2003. broj stanovnika u cetinjskoj opštini smanjio se za oko 6.300. Prema popisu iz 2003 bila je to opština sa osam potpuno praznih i 25 sela u kojima ima manje od deset stanovnika. Grad Cetinje, između popisa 1991. i 2003, manji je bio za hiljadu i po ljudi.

U beranskom selu Šekular Osnovnu školu „Vukajlo Kukalj“ prije pet decenija pohađalo je blizu 400 učenika, prije dvije godine bilo ih je oko trideset.

U prvih jedanaest mjeseci prošle godine na Cetinju je umrla 91 osoba više nego što je rođeno djece. Berane je malo bolje prošlo - imalo je 88 više umrlih nego rođenih. Slično je i u prvim mjesecima ove godine - prirodni priraštaj je sve manji. Sa Cetinja se lani odselila 241 osoba, iz Berana ih je zvanično otišlo 167.

Tamo gdje nema ljudi, nema ni grada, a ni prijestonice.

Slikovita je i jedna priča iz sporta. Dugo su glavni rivali u rukometu bili klubovi iz Berana i sa Cetinja. Onda su glavari iz Demokratske partije socijalista riješili da najvažnija treba da bude podgorička Budućnost. Uspjelo je, više zahvaljujući Berancima, ali ukupno izgubio je sport u Crnoj Gori, ma šta da se postiglo u inostranstvu. Jer, možda bi bilo važnije da u svojoj zemlji imaš mlade ljude kojima će biti stalo do sporta, nego da postigneš koje god međunarodne sportske uspjehe. Za to služi reprezentacija. Ali, to je tako u zemljama kojima je važnije kako ljudi žive od toga jesu li napravili neki budalasti marketing, kupujući i centralizujući sve što je moglo da se kupi i centralizuje.

Namjerno je napravljena slika prema kojoj je veoma važno pitanje - smije li neko da dođe na Cetinje ili u Berane. "Ne smije ga on više proći kroz Cetinje", objašnjavaju lokalne turbopatriote. Da bi ih pojeli kad bi se slučajno pojavili u Beranama, prišivaju sebi u zaslugu honorarni regionalni analitičari.

A ne bi. Cetinje ne čine ljudi koji vole da na čelu njihovog otpora bude glavni policajac bivšeg predsjednika Veselin Veljović. Berane ne čine ljudi koji se slikaju sa kokardama. Postoji u ovoj zemlji izreka: "U svaku kuću po budala". Sve ostalo je zloupotreba.

Cetinjani neka budu većinom Crnogorci, Beranci Srbi - u čemu je problem? U tome što se godinama radilo na tome da se ovako mala zemlja kao što je Crna Gora još više podijeli. Umjesto da se sastavi. Evo da vidimo hoće li umjeti. Pa ćemo lako za to gdje će biti inauguracija.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nijesu nužno i stavovi redakcije Portala RTCG