M.V.

Roman o prolaznosti i stvaranju: “Ruža i pepeo"

U okviru nove rubrike "Knjiga sedmice“ predstavljamo izdanja koja svojim kvalitetom, temama i pristupom zavrijeđuju posebnu pažnju čitalaca. U saradnji sa Narodnom bibliotekom "Radosav Ljumović“ ove sedmice predstavljamo novi roman Nedeljka Simanića pod nazivom “Ruža i pepeo".

Na naslovnici romana je slika- ulje na dasci, koju je Nedeljko Simanić, slikar-pisac uradio prema autoportretu slikara Josipa Račića začetnika hrvatske Moderne, kome je djelo posvećeno. Takođe, knjiga se bavi i djelom pjesnika Branka Miljkovića, koji je poput Račića završio život pod nerazjašnjenim okolnostima. Knjiga predstavlja svojevrstan omaž opusima ove dvojice velikana, čija djela Simanić proučava dugi niz godina.

"Osim ova dva autora, dva “noseća stuba” teksta, roman prati živote niza protagonista, poznatih i manje poznatih, spaja različite sudbine i epohe, od početka dvadesetog vijeka do danas. “Ruža i pepeo” je moja četvrta knjiga, koju je objavila izdavačka kuća “Ouroboros” iz Podgorice", kaže umjetnik u najavi predstavljanja knjige.

Simanić je govorio o umjetnicima koji su ga inspirisali prilikom pisanja romana – slikaru Josipu Račiću i pjesniku Branku Miljkoviću.

„Josipa Račića i njegov slikarski opus upoznao sam još u srednjoj školi i odmah bio fasciniran njegovim likom i načinom na koji je radio. Kasnije sam saznao više o kontekstu u kojem je stvarao, o stilskoj formaciji kojoj je pripadao. On je rodonačelnik slikarstva hrvatske moderne, pojavio se na razmeđu vijekova, a nesrećna je okolnost da je vrlo mlad, u 23. godini, 1908. godine, okončao život samoubistvom“, rekao je Simanić, nakon promocije u Kotoru.

Simanić je istakao da je „Ruža i pepeo“ duboko intimno djelo.

„U knjizi sam se, prije svega, usredsredio na sferu intimnog – na preplitanje između onoga što je dokumentarno i stvarno i onoga što je izmišljeno, fikcionalno. Ono što me estetski privlači kod Branka i Josipa jeste čistoća umjetnosti, bez istorijskih i političkih natruha“, kazao je za Radio Kotor.

Objašnjavajući simboliku naslova, autor je rekao da se ruža kao simbol kod Branka Miljkovića odnosi na djevojku koja je mlada umrla nakon Drugog svjetskog rata, kojoj je posvećena pjesma Uzalud je budim.

"Ruža kod Račića pojavljuje se kao motiv na njegovoj, mislim, posljednjoj slici. Ruža je simbol života, ljepote i bujnosti, a pepeo simbol prolaznosti, smrti i nestajanja. Ta dva motiva se u mom romanu isprepliću tako da jedan podržava i poništava drugi – kao neka vrsta apoteoze života kroz stvaranje i kreaciju“, kazao je autor.

Objavljivanje romana u izdanju “Ouroboros” pomoglo je Ministarstvo kulture i medija.