Srđan Kovačević

NIJE DOSADNO,OBEĆAVAM!

Novo čitanje Gorskog vijenca

Istraga poturica nije istorijski dokazana. Možda je vladika Rade svoje najteže misli morao podijeliti s nekim, jer toliki grijeh nije mogao primiti na svoju dušu, pa ih je zapisao i prenio u prošlost. Možda.

Već neko vrijeme, još nisam shvatao šta u stvari radim, pretumbavao sam djeliće Gorskog vijenca u mislima. Jedno od prvih, novih opažanja bilo je da je Njegoševo djelo vizionarska, ali i proročka knjiga - idu mi takvi pogledi, uostalom, kao svim Podgoričanima, ne baš kao Cetinjanima, ali idu. Realno, građani Crne Gore, bez obzira na naciju i vjeru, rezonuju na jedan neobičan i vispren način. Ima nešto zarazno na ovom, mitomanijom i suživotom osoljenom, prostoru.

“Na groblju će iznići cvijeće za daleko neko pokoljenje” - piše Njegoš i predviđa hipi pokret, djecu cvijeća.
Onda sam postao kritičkiji, naša Dobra knjiga je pomalo i šizofrenična. “Al` tirjanstvu stati nogom za vrat” - uh, uvijek se naježim (pozitivno) od ovog stiha, a s druge strane - trijebit gubu iz torine - udri po slabijem. Naravno, ovo je pogled iz XXI vijeka, sve teče… Do konačnog prosvjetljenja pogurali su me drugi, prenijeli su mi kako se Vijenac doživljava i genocidnim.

Sve je postalo jasno, nanovo sam iščitavao Gorski vijenac, ovaj put u glavi na način, koji je po mom shvatanju, primjeren ovom vremenu. To mi je trebalo, a vjerujem i svima nama. Vijenac može podnijeti hiljade različitih iščitavanja i svako će biti pozitivno, velika je to knjiga i nije kvarljiva poput ljudi koji znaju pasti već na drugom čitanju.
Sad je sve išlo lakše, Gorski vijenac u zoni sevdaha dobijao je svoje obrise. Vladika crnogorski Danilo ima sposobnost da zaviri u budućnost (omiljeni lik mu je Kralj Nikola) i ima mobilni telefon. Kaže svojim Crnogorcima: “Večeras neće biti istrage, za nekoliko stotina godina sjedjećemo zajedno za istom trpezom”.

(Vladika stoji, zamišljen gleda mobilni - starije generacije - u svojoj ruci. Razmatrao sam i opciju - sjedi s tastaturom u krilu koja je povezana s ovećim drvenim sandukom. Kad pritisne enter iz sanduka iskoči glasnik u sportskoj odjeći s urolanim pergamentom u ruci i otrči đe treba.. Zamagljuje suštinu.. Ulazi knez Janko)

Knez Janko: “Ko piše?”
Vladika Danilo: “Vezir turski, Selim-paša”.
Knez Janko: “Pa šta kaže?”
Vladika Danilo: “Zajebava, eto šta kaže! Slušaj - zbori u poznatom ritmu - Moj Danilo lijep jesi, al` ti nije mjesto đe si.
Mjesto ti je krševito tu bi đavo pomanito.”
Knez Janko: (s osmijehom) “Pa to je naša.. .”
Ironičan, gata se iz ovnujskih pleći, pomuti nas jedna baba.. Surovo lirski, samoubistvo sestre Batrićeve i njen djed koji samo svisne tu kraj nje.. Ali ima čudesni ljubavni stih bez kojeg se ne biva čovjekom,
Usnuli Vuk Mandušić: “Blago Andri đe je poginuo.. “
Svi okupljeni(složno): “Blago!”

1) Buksovci su, naprimjer, prije desetak godina, izveli epizodu Čuvara plaže na radiju! Alo Mič, dodji onijem žutijom autom... To jutro, kad sam se prisjetio, vježbe su mi mnogo lakše pale
2) Istraga poturica nije istorijski dokazana. Možda je vladika Rade svoje najteže misli morao podijeliti s nekim, jer toliki grijeh nije mogao primiti na svoju dušu, pa ih je zapisao i prenio u prošlost. Možda.

@@@

Samo se pitam kakav će lik Slavko kreirati za nastup van scene u Kijevu. Montenegro twelve points.

@@@

Reče mi šćer, prepušili smo i Tursku. Sad smo prvi, kako dolikuje.
Duvanski zvrji. Moglo bi se Isijavanje drugi dio snimiti.
Jezikom jutjuba, nek lajkuje ko se i u 2017. sjeća Ljubice Adžović što, otkad se vratila iz Kana, samo Point puši. Za Ljubicu, za Point, ma i za Kan. Ja za ovo primam platu.

@@@

I nešto za moj najuži krug.
Vratio se Danilo.
Idemo dalje.

SRĐAN KOVAČEVIĆ