Luka Vlaisavljević

"Bejbi Lukaku" - preko Trnja do uspjeha uz čeličnu snagu volje

Ako u belgijskim medijima naiđete na izraz "Bejbi Lukaku", velika je vjerovatnoća da se misli na Promisea Dejvida.

Nadimak je smislio Kevin Miraleš, a novinari ga rado koriste jer se lako vezuje za profil napadača Union Sen Žila: snažan, brz, direktan, igrač koji stalno stvara pritisak i prijetnju. Jedan od onih fudbalera koji imaju učinak, a ne hajp.

I takav profil, logično, privlači pažnju klubova iz Premijer lige.

Vest Hem se najviše spominje. Ali Dejvid istovremeno otvara i dileme. Nije najčišći u završnici, djeluje divlje, tehnički neuredno, ponekad bez koncentracije.

Ali zbir je uvijek isti: golovi dolaze. Trener David Huber to najbolje zna. Bez obzira na greške, Dejvida ne možeš lako ostaviti na klupi jer svaka situacija može da se pretvori u šansu.

Najbolji primjer za poređenje sa Lukakuom je utakmica protiv Antverpena iz marta 2025. Prva utakmica plej-ofa za titulu. Dejvid bježi odbrani, Rosen Božinov ga vuče za vrat, para mu majicu, pokušava sve da ga zaustavi. Dejvid ide dalje, završava akciju, postiže gol.

Snimak postaje viralan jer izgleda više kao scena iz ragbija nego iz fudbala.

Danas ta pocijepana majica visi u trening-centru USG-a kao simbol kluba koji ne odustaje. I igrača koji ne odustaje.

Njegova priča ima kontinuitet takvih trenutaka. Rođen u Bramptonu, odrastao između Kanade i Lagosa, gdje ga je ujak, navijač Čelsija, prvi put odveo da gleda fudbal. Po povratku u Kanadu svirao je klavir, ali je morao da prestake kada se isti pokvario. Fudbal je bio sljedeća stanica.

Ušao je u akademiju Toronto FC-a, ali su ga sa 15 godina otpustili. Igrao je za Vogan Acuri, pa sa 18 prešao u Hrvatsku, u NK Trnje.

Tu ga je dočekalo jedno od najgorih iskustava u karijeri. Trener ga je rasistički vrijeđao, a saigrači nisu htjeli ni da mu prevedu sve što je rečeno. Tek dolaskom Rajka Vidovića dobio je pravu šansu i iskoristio je odmah.

Sljedeći koraci bili su Talsa, pa Malta, dvije različite ekipe, dva razočaranja. U tom periodu imao je 21 godinu, a profesionalna karijera izgledala je daleko. Roditelji su mu rekli da se vrati kući, on je tražio još jednu priliku.

Dobio ju je u Estoniji, u Kalju FC-u. I tamo je krenulo teško. Nije imao stan, živio je u hostelu, predsjednik kluba ga je javno kritikovao, čak i ponizio pred saigračima. U drugom poluvremenu iste te utakmice dao je gol, ali umjesto slavlja završio je pod tušem u suzama.

Ipak, ostao je, izborio se, dao 14 golova u 16 utakmica 2024. godine. Kada su došli ozbiljni pozivi iz jačih liga, Kalju ga nije želio pustiti. Molio ih je da ga puste. Na kraju su se dogovorili sa Union Sen Žilom tokom ljeta 2024.

U Belgiji je opet krenuo nizbrdo.

Nakon prve utakmice proglašen je promašajem i bačenim transferom.

Tu rečenicu je zapisao i gledao svakog jutra prije treninga. Prvu sezonu završio je sa 24 gola u svim takmičenjima, uključujući 19 u ligi, i pomogao USG-u da osvoji prvu titulu nakon 90 godina.

Osam golova postigao je u plej-ofu. Rekao je kratko: "Više nijesam promašaj, je li tako?"

Igrao je za mlađe selekcije Nigerije, ali je početkom 2025 odlučio da predstavlja Kanadu. Debitovao je u junu i već sakupio osam nastupa. U novoj sezoni počeo je odlično, postigao devet golova, uključujući prve u Ligi šampiona protiv PSV-a i Galatasaraja.

Njegova karijera je dokaz da fizička snaga, upornost i mentalna otpornost mogu da nadoknade sve što nedostaje u estetici. I dalje djeluje nepredvidivo i ponekad neuredno, ali ima instinkt golgetera koji je stvaran i mjerljiv.

Što se tiče budućnosti, Vest Hem je najkonkretniji interesent, ali USG neće pustiti Dejvida prije ljeta.

Do tada, njegova misija je jednostavna: davati golove i spremiti se za Svjetsko prvenstvo 2026, gdje će igrati za domaćina Kanadu. Ako ispuni sve što je zacrtao, njegov petogodišnji plan biće završen za godinu i po.