Основна тема
Црно/бијела тема
Инверзна тема

Подешавaња

Умањи / Увећај

Изаберите тему

Основна тема
Црно/бијела тема
Инверзна тема

Iz ugla

20. 05. 2022. 12:00   >>  11:58

RASPLET U KALĆU

N. Šofranac: Smije li se poremetiti sistem?

Sjajna sezona u Italiji, trka do posljednjeg daha, nešto što nije viđeno čak 12 godina, otkad je Inter u Sijeni osvojio titulu 2010. dva boda ispred Rome.

Bilo je zaista uzbudljivo još od avgusta, Milan i Napoli su krenuli zapaljivo, ćak po 31 bod u prvih 11 kola, Inter je novembarsku pauzu dočekao na minus 7 od njih, nakon milanskog derbija koji je završio 1:1. Onda je nastupio period do Božića u kojem je Inter igrao najbolje, Napoli počeo taj bizarni lanac poraza kući (Atalanta, Empoli, Specija u seriji) plus direktan duel sa Interom 3:2, a Milan upao u najgori period sezone, u tih mjesec dana izgubio je čak tri od ukupno četiri meča u sezoni. U Firenci bizarno 4:3, od Sasuola sasvim zasluženo 1:3, i od Napolija 0:1 sa velikim sudijskim previdom na kraju.

U januaru je Inter čak povećao prednost, pogotovo zahvaljujući ogromnoj grešci mladog sudije Sere koji je plakao nakon duela Milan-Specija 1:2, svjestan što je uradio. Inter je od minus 7 došao do virtuelnih plus 7, ali je baš u januaru počeo da pokazuje jasne znake slabosti. Već protiv Lacija, potom u remiju 0:0 sa Atalantom koja je bila masakrirana omikronom, onda u kupu s Empolijem gdje su kući iščupali 2:2 u 93.minutu, i na kraju protiv skroz desetkovane Venecije koju su dobili golom Džeka u 90.minutu, uz niz spornih odluka. Za one koji prate to je bio više nego jak alarm, ali otišlo se na neobičnu zimsku pauzu zbog vanrednih američkih kvalifikacija za SP.

Ključ svih ključeva je derbi koji se čekao nakon pauze. Tog 5. februara, u sjenci finala Sanrema i globalno početka ZOI u Kini, Inter je vodio do 75. minuta i imao skudeto u šaci. Dva gola Zirua u 4 minuta okrenuli su iznova naopačke ovo prvenstvo. I bodovno, i mentalno. Umjesto virtuelnih 10, prešlo se na 4 boda prednosti Intera, uz bolji međusobni skor Milana, i potpuno uključivanje Napolija, pa čak i otpisanog Juventusa.

Mentalni udarac za Inter bio je nevjerovatan, to se kod Kontea sigurno ne bi desilo. Od derbija 7. kola i samo 7 bodova od mogućih 21, rasprodaja. Nadigrao ih je na San Siru Sasuolo, ali nisu mogli dati gol ni otpisanoj Đenovi, protiv Torina i Fiorentine su iščupali remi. Milan je tada ušao u sjajan ritam, ruka Udogija odnijela jeste dva boda sa San Sira, ali pobjeda u Napulju 6. marta bila je teška, junačka i prava šampionska. Upravo remijem Intera u Torinu Milan je postao virtuelni lider, a tog 19. marta pobjedom u Kaljariju došao na +6 (uz meč više). Slijedila je posljednja pauza u sezoni, s takvom prednošću, boljim h2h, i derbijem Juve-Inter koji je čekao svi su mislili da je gotovo.

Ali ovo ludo prvenstvo krilo je nove udare. Taj prvi aprilski vikend donio je pobjedu Intera u Torinu, u meču gdje je Juventus imao 23:3 u šutevima i makar tri kontroverzne VAR presude (premnogo), a domino efekat je bio sjutradan, remi Milana s Bolonjom nakon 32:4 u šutevima, to je fudbal kažu.

Desilo se ono sto je moralo, idućeg vikenda Milan remizira i s opakim Torinom, Inter prelazi virtuelno na +1, vaskrsava. Kritični trenutak bio je nakon revanša u kupu, nakon onako poništenog gola Benasera više se nije moglo cutati, a veliki dio javnosti uradio je sve da glorifikuje Inter i proslavi duplu krunu, drugu zvijezdu skudeta. Već naredne subote na meču Inter-Roma 3:0 u loži sa čelnicima Intera bio je predsjednik Fudbalskog Saveza Gravina, što je bez presedana. Murinjo je i prije i poslije meča govorio da su ubjedljivo najbolji, dobio ovacije, Roma nije ni probala da se suprotstavi u sva tri meča. Svi srećni, slavili unaprijed, Milan je sjutradan isao Laciju na konačnu giljotinu.

Teška situacija, više niko nije pricao o penalu nad Belotijem koji nije sviran u doba VAR-a, o Zakariji, o Udogiju, o Speciji, o moru previda. A još kad je Imobile odmah dao gol, a Milan nastavio da promašuje velike šanse u rimskoj noci. Taj april izgledao je ukleto. Ali u nastavku novi zaokret sezone, Leao je u svom stilu probio, a Ziru nakon 7 mečeva konačno pogodio za 1:1, i novi život je rođen. Milan te noći nije mogao povrati prvo mjesto, mogao je samo puno da izgubi, ali ekipa je odigrala sa toliko bijesa i inata da je to nevjerovatno, Lacio 15 minuta nije mogao da izađe iz 20 metara. Film je poznat, nakon ogromne presije Tonali u 93. minutu, sa posljednjim uzdisajem. I nada je ostala. A od te večeri Milan ima ogromnu armiju tifoza uz sebe, na strani ili kući svejedno. Reakcija na kup bila je frontalna.

I onda se dešava da tri dana kasnije Inter izgubi u Bolonji na krajnje bizaran način, taj meč koji je 4 mjeseca pokušavao da dobije van terena na krajnje nedžentlmenski način. Te noći palica je vraćena Milanu koji je više nije ispustao.

Jednako teško kao s Lacijom bilo je za 1. maj protiv Fiorentine, ali ogroman podsticaj San Sira i klasa Leaa otvorili su kapije u 83. minutu. Još teže u toj Fatal Veroni gdje su puno slavnije generacije izgubile skudeto 1973. i 1990. Izgledalo je kao da Verona ide u rat zbog nekoga, čak je i povela nakon poništenog gola Tonalija i niza šansi Milana, ali reakcija je bila kao nikad. Ta utakmica je bila remek djelo, šampionska matura.

I onda taj meč sa Atalantom, evropskim hitom već 4 godine, koja je ispraćena bakljama iz Bergama kao da ide na finale Lige šampiona. Strpljenje, a onda fantastični golovi, za Tea Ernandesa je trener najbržeg čovjeka svijeta Marsela Džejkobsa rekao da bi volio da ga vidi na 200 metara!

I došlo se do završnog čina. Milan u seriji pobjeda, i dalje ima pravo na taj remi zahvaljujuci opet pobjedi 5. februara nad Interom, onaj ključ svega. Protiv ekipe koja je deklarativno ispunila sve ciljeve sa 50 bodova, i na stadionu gdje Milan od 2016. pobjeđuje redovno. Stadionu koji će biti skroz crvenocrn, čak 180 hiljada navijača Milana je u utorak trazilo karte za pet minuta, a prima samo 21 hiljadu! Sve bi upucivalo na jedan rutinski posao, jos znajući ljubav prema Milanu tvorca Sasuola, tog hemijskog, biciklističkog i fudbalskog maga Skvincija, tvorca imperije Mapei, koji je nedavno preminuo. Ali nije tako.

Tokom čitave sedmice, od direktora kluba pa do čistačice nema toga u Sasuolu ko nije dao izjavu za neki medij i obećao da će se boriti na život i smrt. Karnevali je čak kum sa Interovim "bosom" Marotom, ne treba sumnjati koliko ga je pritisnuo, ali sve je to normalno. Pošteno je igrati svim silama, kao što je to uradila Peruđa 2000, ali zasto to ne rade i ostali? O meču Sasuolo-Milan bruji cijela Italija, a duel Inter-Sampdorija se ne pominje toliko da se ne zna da li je Đampaolo uopšte obaviješten da dovede ekipu. A imao bi koga da dovede, Kvaljarelu, Kaputa, Kandrevu, Sensija, Torzbija. Ali niko ni riječi, ti bodovi su već upisani.

Sasuolo je tim koji igra čisti fudbal i baš kad je rasterećen može čuda da napravi, ove sezone dobili su u gostima Milan, Inter i Juve, šta reći, a izgubili nedavno 6:1 od Napolija. Sirene šalju Berardija u Milan, Raspadorija u Juve, Skamaku u Inter, Traorea u Napoli, ali neće oni sve prodati, znaju što rade. Odlični su, ali ovaj Milan je previše fokusiran, zategnut i strpljiv da je potrebno samoubistvo i gubljenje glave da bas izgubi meč generacije. Brzina Kalulua i Tomorija, sa fantasticnim Menjonom na golu, primili su samo dva gola u posljednjih 10 kola! Leao je na ovom stadionu prošle godine dao najbrzi gol u istoriji Kalća, za 6.76 sekundi. Svi zdravi, pet igrača sa klupe donose sjajnu energiju, onda Zlatanov last dance. Dovedeno je na milimetar, ali naravno može i da se izgubi. Zato će biti 90 minutu ogromne pasije i sa 300 volti.

Sudija meča biće Doveri. Odličan arbitar, čak treći put sudi Milanu u posljednjih 6 kola, zimus je slikan sa torbom Intera, priča se o toj njegovoj pasiji. Ali u Veroni je sudio odlicno i ne treba sumnjati da ce tako biti i sada. O suđenju se ove sezone može pričati danima, konkretno jer sada pričamo uz pomoć egzaktne tehnologije, pričamo sa stanovišta VAR-a i znamo tačno u centimetar kolika je bila neka greška, ili čak i cijeli dijalog Masa-Gvida kod penala Belotija. Te greške su se toliko množile vremenom da se ovo prvenstvo moze porediti jedino sa vrhuncem Mođija u poništenoj sezoni 2004/05, plus-minus preko 15 bodova na štetu Milana u odnosu sa direktnim rivalom, sve video-dokazano, ali ovaj put da probamo objasniti nešto drugo.

Malo kome je u Italiji jasno zasto mediji ne pričaju o tome da Juventus ima 750 miliona duga, a Inter čak 800 miliona, dok Milan pozitivno posluje. A o tome treba da se priča puno više nego o svemu prethodno. Zaboravilo se da je Inter nakon osvojene titule ostao bez najboljih igrača Lukakua i Hakimija jer nisu primali plate 6 mjeseci, i prije svega trenera Kontea koji je javno rekao da je projekat stao i da nema više što da traži tu. Na koji način je to volsebno nastavljeno, stigle zamjene Damfris, Džeko i Calhanoglu, a dug nastavio da raste ostaje misterija. Isto kao i zimska priča o bogatom šeiku koji će da ih kupi. Stvarnost je takva da treba ogromna hrabrost da se kupi klub sa tolikim dugom, kinezi više ne mogu naprijed, a osvajanje 20. titule uz blagoslov saveza i Gravine, slike fešte učinilo bi klub privlačnijim i stvorilo drugu sliku. Zato smo u posljednja dva mjeseca gledali igrače koji se bacaju kao u bazen, pa je mimi sa skokovima u vodu preplavio mreže. U interesu mnogih moćnika bilo je da Inter osvoji.

Dok Milan smeta. Smeta jer raskrinkava sistem. Smeta jer je ljetos bio jedva peti kandidat po medijima, iza Juventusa, Intera, Napolija i Atalante, a tu negdje s Lacijom i Romom. Smeta jer pozitivno posluje i sad tri velika američko arapska fonda žele da uloze preko milijardu. Smeta jer je rekao ne menadžerima-ucjenjivačima i nije trepnuo da izgubi Donarumue, Calhanoglua i sada Kesija, vjerujući u svoje vrijednosti, principe i datu riječ. Smeta jer rusi taj lažni sistem vrijednosti gdje mediji žive od senzacionalizma, od trošenja novca besomucno, od mega transfera, pa klub koji uloži manji novac u Salemakersa, Leaa, Benasera, Tonalija, Tomorija, Kalulua, Diaza, i ucini ih sve reprezentativcima svojih zemalja, i pokaze da se i tako može protiv sistema i protiv svih stići do titule. Takav klub smeta.

Umjesto da se kaže da je bas takav proces za primjer, da su Maldini i Masara odradili čudesan posao, da je italijanski sistem zatrovan i neuspješan i da ga baš ovako treba renovirati. Da se vrati na onu avangardu iz 90-ih kad je baš Milan bio perjanica. Ništa. Nadaju se da Sasuolo napravi čudo i da se sve poništi. Čak i stravičan posao Pjolija koji nikad nije pričao o sudijama, ali ni o povredama i kupa Afrike koji su ga razorili, ni gubitku stožera Kjera za kojeg čak ni zamjena nije stigla u januaru, niko nije stigao! I on je opet prvi, podvig u stilu Lestera kažu Bergomi, Kasano, Ranijeri, i rijetki koji smiju da kažu.

Ali to neće nikad napisati Gazeta koja mora da prodaje milione primjeraka na lažnim pričama o mega transferima od kojih se 3 odsto ne ostvari, isto kao i Sky i DAZN televizije koje 24 sata pričaju o senzacijama. Milan je previše zdrav projekat za njihov svijet.

A taj projekat će svakako ići dalje, sa ili bez profita od skudeta. Origi, Sančez, Botman, Berardi, mnogi su već dali riječ, sad će biti i više. Ako bude titula biće i prvi šešir na žrijebu Lige šampiona i druga pjesma, mada bi se i grupa smrti ove sezone prošla da Čakir nije riješio da napravi masakr na San Siru protiv Atletika, koji je oba puta nadigran.

Ali ovdje se radi o nečemu mnogo većem nego ko će osvojiti 19. ili 20. Skudeto. Radi se o raskrsnici italijanskog fudbala kao što je posljednji put bilo 1991. kad je osvojila Sampdorija, posljednji romantični projekat. Nakon toga su moćne televizije, neograničeni broj stranaca i milijarde donijele novi svijet, u kojem je Italija izgubila sebe samu. I ovaj Milan, makar na ovako bolan način, može da je probudi. Jer Milan je gigant i fudbalsko plemstvo, čak i onda kad finansijski nije moćan.

I za kraj ta floskula-osvojiće tim koji nije najjači. Potpuno se odomaćila, neki je uzimaju čak kao veliki kompliment za Pjolija i igrače, neki kao uvredu. Podsjeća me na Skudeto 1999. koji je osvojio Zakeroni. Da, možemo da se sjetimo, Milan sa tandemom Vea-Birhof, sa Leonardom i Bobanom, sa Maldinijem i Kostakurtom, ali i Đuntijem, Guljelminpjetrom, Gancom, Helvegom. Na papiru sigurno jači, moćni Lacio sa Bokšić-Vjeri-Salas-Manćini-Konseisao-Nesta-Mihajlović, ili stravična Parma sa Krespo-Kjeza-Veron-Sensini-Kanavaro-Turam-Bufon, ili Fiorentina sa Batistuta-Edmundo-Flaki-Robijati-Morfeo-Hajnrih-Repka-Oliveira koja je vodila 23 kola, ili Juve sa Zidan-Inzagi-Del Pjero-Desam-Konte-Di Livio, ili Inter koji je utrošio milijarde, a potonuo sa Ronaldo-Bađo-Zamorano-Rekoba-Simeone-Zaneti-Ze Elias-Vinter-Pirlo-Ventola. Zlatno doba, ali doba na zalasku, jer mnogi od ovih klubova su pumpali milijarde pa bankrotirali u narednim godinama (Lacio-Cirio, Parma-Parmalat, Fiorentina-Ceki Gori), a predsjednici završili u zatvoru. Slažemo se naravno da Milan igrački nije bio najjači, ali osim Lacija sve ih je debelo ostavio u prašini i na terenu dokazao da je najbolji.

A ovaj tim za koji tvrde da je peti-šesti po rosteru još od korone igra najbolje, od tog ljeta 2020. kad je sve iznenadio. Tri sezone ne staje i diktira tempo na Apeninima. U post karantinu 30/36 bodova, prošle sezone drugi, a bio je 22 kola lider, sa čak 16 pobjeda u gostima, kao niko u Evropi. A ove sezone ih je dobio sve, Romu oba puta, Lacio čak tri puta (4:0 u kupu), Atalantu oba puta, protiv Intera kapitalna 4 boda, Napoli savladan u Napulju, i dva remija s Juventusom. Ubjedljivo najbolji tim u direktnim duelima velikih! Pjoli ljetos nije plakao zbog Calhanoglua, već je rekao da vodi najbolji Milan otkad je tu. A prošle godine je bio drugi. Šta je onda na redu? Za medije peto-šesto mjesto, oni su to ignorisali, pa i sad ignorišu. Možemo se i sada složiti da su neke ekipe imale jači roster na papiru, i tu svakako brojim i sjajne rostere Napolija i Atalante, ali ovaj Milan je daleko najskladnija ekipa, vremenom nastavio da raste, i ima jednu energiju na terenu o kojoj pričaju rivali.

Ostao je još samo jedan korak, do raskrsnice, revolucije, promjene svjesti italijanskog fudbala. Apropo 1991. Sampdorija je klub kojeg su voljeli svi, ali svakako nije u stanju da pravi globalnu revoluciju. Milan to istorijski jeste.

Пратите нас на

Коментари0

Остави коментар

Остави коментар

Правила коментарисања садржаја Портала РТЦГВише
Поштујући начело демократичности, као и право грађана да слободно и критички износе мишљење о појавама, процесима, догађајима и личностима, у циљу развијања културе јавног дијалога, на Порталу нијесу дозвољени коментари који вријеђају достојанство личности или садрже пријетње, говор мржње, непровјерене оптужбе, као и расистичке поруке. Нијесу дозвољени ни коментари којима се нарушава национална, вјерска и родна равноправност или подстиче мржња према ЛГБТ популацији. Неће бити објављени ни коментари писани великим словима и обимни "copy/paste" садрзаји књига и публикација.Задржавамо право краћења коментара. Мање

Да бисте коментарисали вијести под вашим именом

Улогујте се

Најновије

Најчитаније