Небојша Шофранац

50. PUT NA SAN SIRU

N.Šofranac: Bufon 27 godina kasnije

Inter-Parma 2:1 golom Aćerbija u 110.minutu, četvrti tim serije A nakon ogromnih muka izbacio je šesti tim serije B i ušao u četvrtfinale kupa. Na golu Parme bio je svih 120 minuta izvjesni Điđi Bufon koji ce za 17 dana napuniti 45 godina. Bio je to njegov jubilarni 50.meč na ovom stadionu što je takođe zapanjujuće, jer nikad nije bio njegov.

I bio je blizu podviga, Parma je dala fenomenalan gol preko Jurića, igrala odlično, vodila do 88.minuta kad je jedna devijacija izdala Bufona, na pragu senzacije. On je branio sjajno, izlazio brzo i čitao igru, a sve je šokirao u 91.minutu kad je iz raskoraka odbranio zicer Džeka i spasio produzetke. Da nije bio povrijeđen ne bi prokockali u finišu toliko bodova u decembru i bili bi u vrhu serije B, u napadu imaju Mihailu, Vaskeza, Inglezea, veziste Kamaru i Jurića. Ali vratiće se slavna Parma iz 90-ih, godine 2015. je potonula čak u četvrtu ligu pa se već 2018. vratila u prvu, i odmah tukla Inter na San Siru 0:1.

Nego, ovđe pričamo o Bufonu. Na vrhu serije B su Frozinone kojeg vodi Groso, Ređina koju vodi Pipo Inzagi i Đenova koju je preporodio Đilardino. Tu su još Kanavaro i De Rosi koji vode Benevento i Spal, sve njegovi saigrači kad je Italija postala šampion svijeta 2006. S Kanavarom je proveo čitav život nazad, u Parmi, Juventusu i Italiji, znaju se u dušu, sa Pipom je bio zajedno u Parmi još 1995/96! Sad je tu još i Ranijeri koji vodi Kaljari, bio mu je trener u Juventusu. Svi su oni davno davno prestali, a on još igra. I još je tako dobar.

Davno, davno bilo je, našeg ljeta sjećam se, dal' sjećaš se...Poput ove pjesme "novog vala" da li se sjećate gđe ste bili ljeta 1995? Tog ljeta je 17-godišnji Bufon priključen prvom timu Parme, jedne od najjačih ekipa Evrope. Upravo su u maju osvojili Kup UEFA na San Siru protiv moćnog Lipijevog Juventusa, s kojim su vodili i mrtvu trku za skudeto. Čuvenom tandemu Zola-Asprilja priključen je i Zlatna lopta iz Barselone Hristo Stoičkov, a iz Napolija doveden Kanavaro.

Bili su još jači. Bufon je bio treći golman, ali se na treninzima nametao. Čuveni trener Skala ga je pohvalio rekavši mu da će debitovati sa 20 godina, a on samouvjereno rekao da će i prije. U novembru se povrijedio neprikosnoveni Bući. Bufon se nadao da će već u Kremoni 5.novembra dobiti šansu, ali nije. Međutim, 19.novembra protiv lidera prvenstva velikog Kapelovog Milana jeste. Baš je njegova samouvjerenost ubijedila Skalu. Veliki derbi, Tardini rasprodat, tri posljednje Zlatne lopte na terenu, Bađo 1993, Stoičkov 1994 i dolazeća Vea 1995. A jedan đečak na golu. I kao sto se u videu moze viđeti zaustavio ih je sve. I Bađa, i Bobana nakon pete Bađa, i Eranija, i Simonea oči u oči, i strašnog Žorža Veu.

Najveća golmanska legenda Dino Zof rekao je da nikad nije vidio ovakav debi i to protiv najjače ekipe u Evropi. Naslućivao je da dobija velikog nasljednika. Gledao ga je i selektor Arigo Saki, kultni trener i Milana i Parme, kao i njegov mladi pomoćnik Anćeloti, koji je u tom momentu bio samo bivši igrač Milana i Parme, a reporter kaže da bi ta dva kluba volio da vodi u budućnosti. I gle čuda, već ljeta 1996. preuzeće Parmu, dovesti Krespa i Kjezu, otjerati Zolu, a 2001. kad se opet bio dogovorio s Parmom na poziv Galjanija preuzeće Milan i postati legenda. Na kraju priloga prvi intervju 17-godišnjeg Bufona, govorio je već kao veteran. Derbi završen 0:0.

Već naredne neđelje na Tardini stiže šampion Juventus, ogorčeni rival Parme u 90-im.

Te sezone 1995/96 Milan ce osvojiti skudeto, a Juventus Ligu šampiona, kakva dva rivala za početak karijere! Bio je to noćni tv meč u 20.30, rano ga je savladao Ćiro Ferara, ali izjednačio petom velemajstor Asprilja, a on zaustavio šuteve Del Pjera, Vialija i Ravanelija. Kraj 1:1. Asprilja već u decembru prelazi u Njukasl zbog noćnog života, a Bufon do Božića brani sjajno, o njemu se već puno priča.

Međutim, u januaru 1996 se oporavio Luka Bući. Parma se muči, nakon što je u svim sezonama 1992-1995 osvajala i evropske trofeje, bila stalno i na ivici skudeta, magija nestaje i Skala je pred odlaskom, kralj Parmalata Tanci već mu je to i najavio. U takvoj situaciji on ide na sigurno, vraća Bućija znajuci da ih čeka jaki Pari Sen Žermen u četvrtfinalu. I to baš pred meč na San Siru protiv Intera. Bio je to 28.januar 1996, meč kao ovaj sinoć, Inter-Parma.

Tada bitan u borbi za Evropu, samo uz jednu specifičnost. Bio je Bufonov 18.rođendan. I možete zamisliti mladića koji brani odlično, koji se pohvalio čitavoj školi da će prvi put braniti na San Siru baš na svoj 18.rođendan. I na dan utakmice saznaje da brani Bući. Svijet mu se srušio, da ga danas pitate reći će da mu je taj dan jednako tezak kao finale Milan-Juve izgubljeno na penale i nikad osvojena LŠ.

U videu ovog meča mozete viđeti kakav je to spektakl bio, Inter je krenuo sa prečkom i tri zicera, ali je Stoičkov doveo u vođstvo Parmu. Branka i Ganc su prokockali kolosalne šanse, ali je i Stoičkov tri puta promasio prazan gol. Jednom i Zola. Nestvaran meč, Branka u finišu poravnao na 1:1.

Golmani Paljuka i Bući sjajni, Bufon se tako vratio na klupu. Bio je rezerva Bućiju i u martu kad su izgubili na ovom stadionu 3:0 od šampionskog Milana uz šou Savićevića, kao i u oktobru 1996. kad su izgubili 3:1 od Intera.

Tada je već trener Anćeloti, novi bek Ze Marija namjestio je vodeći gol velikom pojačanju iz Argentine Krespu, ali Moratijeva pojačanja Zamorano i Đorkaef su sve preokrenuli.

Zola odlazi u Čelsi, Parma je skroz dolje, i od decembra Anćeloti mijenja sve, pa i golmana.

Bufon postaje glavni i vise ga niko nikad neće pomjeriti. Bio je 22.decembar 1996, na San Siru Milan-Parma. Saki se 15 dana prije toga vratio u Milan i bio je to njegov prvi sudar sa najboljim đakom Anćelotijem.

Završilo je 0:1 golom Marija Stanića, đak dobio profesora, Bufon blistao. Baš od tog meča krenuo je veliki uspon Parme, završiće druga i čak debelo ugroziti títulu Juventusu. Tako je tog 22.decembra 1996 krenula prava bajka Bufona, a već u oktobru 1997. branio je na snijegu u Moskvi, u paklenom baražu Rusija-Italija 1:1 za odlazak na Mundijal 1998. U reprezentaciji neprikosnoven dvije decenije (iskoristiće Toldo njegovu povredu i postati heroj Eura 2000.), naravno prvak svijeta 2006. i najbolji golman planete niz godina, u jednom periodu rival mu je bio Kan, u narednom Dida, pa onda Kasiljas i Nojer, ali on je smatran najboljim.

Oprostio se od reprezentacije baš na San Siru u jednom novom tužnom baražu sa Švedskom novembra 2017, nije mu se dalo da brani na SP sa 40 godina kao Zof 1982.

Ali klupski još traje. Sa Parmom je osvojio Kup UEFA 1999. opet u famoznoj Moskvi protiv Marselja, te godine je osvojio i kup i super kup Italije, pa još jedan kup na oproštaju 2001.

Jer tog ljeta otišao je u Juventus s kojim se identifikovao, punih 17 godina u nizu, uključujući i sezonu u seriji B kao prvak svijeta, a nakon godine u PSŽ vratio se na još dvije godine u Juve, i tada skroz razočarao tifoze matične Parme koji su ga čekali.

Ali nikad nije kasno u njegovoj beskrajnoj karijeri, stigao je ipak da se vrati u Parmu kad je ispala 2021, sa 43 godine, i evo ga jos uvijek sa 45. Sinoć je bio nevjerovatno inspirisan i pokazao da moze još puno, i sad je realan san Serija A. Ako se to desi onda će i on nastaviti jos godinu. Pa još godinu..Priča koja zaista nema kraj, a kada je bila ta 1995.godina. I u kojem životu su igrali Barezi, Zola, Asprilja, Eranio i ostali koji su obilježili njegov debi.