Vanja Rakonjac, TVCG

Praznici ne donose svima spokoj: U Narodnoj kuhinji u Bijelom Polju blizu stotinu korisnika

Mnoge porodice u Crnoj Gori strepe, jer ne mogu sebi da obezbijede sva tri obroka dnevno. O njima u Bijelom Polju brinu zaposleni u Narodnoj kuhinji koju je prije devet godina osnovala Srpska pravoslavna crkva. Topli obroci stižu do ugroženih domaćinstava svakodnevno, a naša posjeta Narodnoj kuhinji podsjetnik je na to koliko je važno dobročinstvo i solidarnost društva.

Gužve na graničnim prelazima i porodična okupljanja uglavnom su asocijacija na praznične dane, a oni ne donose svima spokoj i razonodu. Ko živi u oskudici, to najbolje zna. Jedna djevojčica iza prozora iščekuje hranu iz Narodne kuhinje, u kojoj se spremaju obroci za siromašne.

"Osnovna misija je da ljudi imaju krov nad glavom i da ne legnu gladni. Narodna kuhinja je jedan segment toga. Trudimo se da makar ta topla čorba i jedan tanjir tople hrane, da ga to malo ugrije u toj samoći i da mu olakša dan", kaže protojerej - stavrofor Darko Pejić.

A usamljenih je mnogo i broj porodica koje nemaju dovoljno rasta. Zna to Dejan Božović koji distribuira hranu po razuđenim bilopojskim krajevima. Predaha nema, ni kada su praznici.

"Imamo oko 30 destinacija, sad trenutno negdje 65-70 korisnika. Ima dosta samaca, onih kojih ima po troje, četvoro, po dvoje. Svi smo tu da pomognemo. Ima veoma teških situacija, ima na neka mjesta, evo osam godina sam tu, još nisam vidio da ima drva ispred. Čovjeku tako isključena struja. Mnogo teško. Trebalo bi da neko ode svakog dana sa mnom, da obiđe sve, da bi kompletnu sliku stekao, šta sve, nažalost, ima danas u našem društvu", kaže Božović.

Slika nije ružičasta i to potkrepljuje podatak da je za devet godina rada Narodne kuhinje broj korisnika sa prvobitnih 25 porastao na blizu stotinu. Među njima su i Tvrdišići.

"Imam 11 djece, a kuhinja ima četiri pet godina da koristimo. I hrana je fina, lijepa, dobra, crkva pomogne. Dobro je ima jedan obrok ili dva", kazala je Senka Tvrdišić.

Nemaština donosi i stid. I taj osjećaj nelagodnosti ostaje u sobi u kojoj se dijeli kora hljeba i postavljaju porcije iz Narodne kuhinje. Ne biraju šta će jesti i zahvalni su.

"Ovim putem isto pozivamo sve ljude koji imaju osjećaj u srcu za dobro svoje djece i svojih porodica. Najveće bogatstvo koje ostavljamo svojoj djeci jeste kada gladno dijete jede", kazao je Pejić.

Svaka donacija znači mnogo. Neko će dobiti hranu, neko ogrijev ili krov nad glavom. Plemenitost na koju treba podsjetiti i koja zna da ugrije kao tanjir toplog obroka.