dw.com  [ DW ]

08. 12. 2022. 13:52

Slučaj Vajerkard: Nepostojeće pare i prava krađa

Kula od karata je počela da se ruši telefonskim pozivom novinaru Fajnenšel tajmsa, Denu Mekrumu. Zvao je jedan insajder iz svijeta novca Australije. „Reci, da li te zanima par njemačkih gangstera?“

Naravno da je to novinara zanimalo. Tada, 2014. godine, on je prvi put čuo za njemačku firmu Vajerkard. U Njemačkoj su za nju znali mnogi, ali u to doba niko nije vjerovao u ono što je novinaru rekao izvor iz Australije: da sa poslovnim računima Vajerkarda nešto nije u redu.

pročitajte još:Novac koji ne postoji i skandal koji trese Njemačku

Priča o Vajerkardu počinje krajem devedesetih kad mnogi njemački direktori još ništa nijesu znali o internet-trgovini i digitalnim transakcijama. Osnivači, Detlev Hopenrat i Peter Herold, u tome su vidjeli poslovnu priliku i u predgrađu Minhena je stvorena firma za digitalne finansijske usluge.

Hopenrat je bio direktor Vajerkarda. Posao nije krenuo kako su zamislili, iako je investitor Tehnologiholding uložio par miliona maraka.

Dolazi lisica u kokošinjac

Problema je bilo i sa tehnikom pa je doveden „stručnjak“, Austrijanac Jan Marsalek. Suđenje bi trebalo da pokaže šta su bile njegove prave namjere, tek Marsalek se upustio u korjenitu promjenu programa i prilične troškove – za koje nije rekao direktoru Hopenratu.

pročitajte još: Njemačka ima „ogroman problem s pranjem novca“

Već 2000. je zato direktor pozvao finansijskog stručnjaka iz revizorske kuće KPMG, a ona je u Vajerkard poslala Markusa Brauna. Kako se pokazalo, to je bilo kao da su lisicu poslali da provjeri stanje kokošinjca: Braun je shvatio priliku da napuni džepove.

Odmah je zaboravio na posao u revizorskoj kući i rado je prihvatio poziciju u Vajerkardu, a Hopenrat se povukao u nadzorni odbor. Braun je, zajedno s Marsalekom, krenuo u preuzimanje firme.

Zbog sve većih finansijskih poteškoća, izgledalo je kao spas kad je Braun došao Hopenratu s ponudom ulagača Paula Bauer-Šlihtegrola da investira u Vajerkard. Iako je već onda bilo jasno da nešto smrdi: Bauer-Šlihtegrol je milione zaradio na internetu putem sumnjivih portala sa kockanjem i porno-sadržajima.

Onda je obavljen poslednji potez – poguran je stečaj, kako bi se osnivač kompanije istisnuo iz nje.

„Njemački odgovor na Amazon“

Firma je nakon toga neznatno promijenila ime – od 2006. se u originalu umjesto Wire Card pisalo sastavljeno Wirecard. Na čelu je bio Braun, a ulagač Bauer-Šlihtegrol je došao u nadzorni odbor.

Barem na papiru, posao je krenuo odlično: desetine miliona eura prometa, izlazak na berzu… O Vajerkardu su počeli da pričaju i njemački političari, i to kao o njemačkom odgovoru na Amazon ili Gugl.

Potom je 2007. osnovana azijska podružnica u Singapuru i, prema poslovnim knjigama, izgledalo je da tamo pljušti novac. Vajerkard je u Njemačkoj dogurao do pet hiljada zaposlenih, a direktor Braun se odao luksuzu: bonusi, vile privatni avion.

Kad je Fajnenšel tajms 2014. objavio prvi članak o sumnjivim bilansima Vajerkarda gdje se tvrdilo da su poslovni bilansi u Singapuru potpuna fantazija – jedini epilog je bila tužba protiv novina.

pročitajte još:Zvali su ga „Šolcomat“, a sada će vjerovatno postati kancelar

Vajerkard je tri godine kasnije čak ušao u „prvu ligu“ najvećih njemačkih kompanija, indeks DAX. Kancelarka Angela Merkel se tokom puta u Kinju 2019. založila da se Vajerkardu otvori ogromno kinesko tržište.

Da ipak malo pogledamo?

Tek kada su navode američkih novina počeli da istražuju i mediji u Njemačkoj, naložena je ozbiljnija provjera poslovanja ove firme. Tako se razotkrila divovska prevara, a dionice su pale u bezdan – sa 167 eura prije članka u Fajnenšel tajmsu gotovo na nulu.

U optužnici koju prati 900 registratora dokumenata i materijala, tvrdi se da blizu dvije milijarde eura na računima u Aziji nije ni postojalo. Taj novac je bio garant da Vajerkard nudi onlajn-transakcije i da dobija masne investicije.

Nakon bankrota 2020. godine, milijarde eura su nestale bez traga, brojni privatni ulagači iz banke su ostali praznih ruku, a Vajerkarda se konačno dohvatilo i državno tužilaštvo.

Rezultat je optužnica na 474 stranice čije čitanje počinje ovog četvrtka (8. decembar) pred sudom u Minhenu. Odgovorni su optuženi za „stvaranje kriminalne grupe za prevaru, pronevjere, manipulacije na tržištu i u poslovnim knjigama… Prijeti im duga robija.

Prvooptuženi Braun (53) uhapšen je nakon što je „nestalo“ nekih 1,9 milijardi eura, ali se ušlo u trag tek djeliću tog novca. Na optuženičkoj klupi sjede i drugi nekadašnji šefovi Vajerkarda, ali ne i Jan Marsalek. Vjeruje se da je on imao veze u službama, pa je na vrijeme pobjegao od policije. Ne zna se gdje je, nagađa se da je u Rusiji, ali tamošnji organi nisu odgovorili na zahtjev za izručenje.

Bivši direktor Braun odbija iskaz, te tužilaštvo ima težak posao da dokaže sva nedjela. Minhenski sud je već predvidio ročišta za čitavu 2023. godinu i početak 2024.

Jern Leogrande, jedan od bivši h zaposlenih u Vajerkardu, u knjizi „Bad Company“ je opisao kakav izbor ima Braun. „Ili će ući u istoriju kao najgluplji predsjednik uprave svih vremena, priznajući da nije znao odakle dolazi više od 75 odsto prometa firme. Ili će priznati da je učestvovao u prevari u režiji bande koja se skupila u Vajerkardu.“

tk/aš (dpa, dw, ard)

Pratite nas i na Fejsbuku, preko Tvitera, na Jutjubu, kao i na našem nalogu na Instagramu.