Šermajn Li (Tajpej)  [ DW ]

19. 05. 2025. 08:10

Tajvan u dilemi nuklearne energije

Prije mnogo godina, zajedno sa stotinama drugih Tao aktivista, Šej Sing Čing je organizovao protest protiv nuklearne energije na najistočnijem ostrvu Tajvana, Ostrvu orhideja.

Sve do danas je njegova posvećenost tom cilju jaka. I decenijama nakon mitinga Šej ima antinuklearne postere na zidovima u svojoj kući.

Počelo je 1978. godine kada je tajvanska vlada objavila naizgled bezopasan plan za izgradnju fabrike ribljih konzervi na ostrvu. To ostrvo je dom hiljadama pripadnika naroda Jami (drugi naziv je Tao).

Ali umjesto fabrike konzervi, lokacija je postala mjesto za skladištenje nuklearnog otpada niskog nivoa — koji mnogi ostrvljani nazivaju „zlo“.

Godine 1996, osjećajući se izdanim i prevarenim, stotine antinuklearnih aktivista, uključujući Šeja, protestovale su ispred zgrade državne kompanije za električnu energiju Taiwan Power Company (Taipower) na ostrvu i u obližnjem pristaništu kako bi spriječili donošenje novih buradi nuklearnog materijala.

„Bacali smo kamenje. Bilo je naoružanih policajaca i imali smo sukob. Nisam se uplašio – bio sam bijesan“, rekao je Šej za DW.

Više od 100.000 barela nuklearnog otpada je i dalje zaglavljeno na ostrvu, uprkos višestrukim pokušajima da se uklone, pa čak i javnom izvinjenju bivše predsjednice Caj Ingven narodu Tao zbog deponovanja otpada bez njihovog pristanka.

Ovo je bio jedan od ključnih incidenata koji je izazvao masovni antinuklearni pokret na Tajvanu, koji je sada uveo i politiku protiv nuklearnog oružja. Tajvan je tokom vikenda počeo zatvaranje jedinog preostalog reaktora u zemlji, zatvarajući poglavlje nuklearne energije.

Tajvanske nuklearne ambicije datiraju još iz pedesetih godina prošlog vijeka, a ostrvo je razmatralo razvoj nuklearne energije i za civilne i za vojne svrhe, posebno da bi se suprotstavilo prijetnji kopnene komunističke Kine, koja Tajvan vidi kao sopstvenu teritoriju.

Napore Tajvana da ovlada tehnologijom i napravi nuklearno oružje kočile su Sjedinjene Države. Ipak, Tajvan je uspješno uspostavio civilni nuklearni program, odobrivši izgradnju svog prvog reaktora 1970. Od tada su izgrađene tri nuklearne elektrane, sa ukupno šest reaktora.

Jak otpor javnosti

Međutim, protivljenje javnosti nuklearnoj energiji značajno je poraslo u posljednje dvije decenije. Mnogi skeptici su postavili pitanja o blizini elektrana glavnom gradu Tajpeju i o odlaganju nuklearnog otpada, a prizori katastrofa u Černobilju i Fukušimi takođe su podstakli antinuklearna osjećanja na ostrvu.

Obje glavne političke stranke na Tajvanu su se na kraju složile da prihvate politiku bez nuklearnog oružja. Ipak, ima onih koji pozivaju vladu da ponovo promijeni kurs i da se posveti nuklearnoj energiji.

Anđelika Ong, osnivačica Alijanse za tranziciju do čiste energije, rekla je za DW da je nuklearna energija ključna za jačanje energetske sigurnosti Tajvana i zadovoljavanje rastuće potražnje uz smanjenje emisija gasova staklene bašte kako bi se postigli klimatski ciljevi.

„Nuklearne elektrane su spremne i mogu se ponovo pokrenuti. Za dvije godine je to svakako izvodljivo. Nuklearke bi mogla da budu jedini izvor energije koji može sustići potražnju za energijom,” rekla je ona. Alijansu finansira ostrvska opoziciona stranka Kuomintang. Ona je ove godine objavila istraživanje u kojem se navodi da većina ljudi želi da produži život nuklearnih reaktora na ostrvu.

Ong umanjuje značaj potencijalnih rizika povezanih sa nuklearnom energijom, rekavši da je „frustrirajuće što su ljudi vječno fiksirani na štetnost nuklearne energije“.

Značajni rizici

Šon Barni, stručnjak za nuklearnu energiju organizacije Greenpeace East Asia, ne slaže se sa ovim stavovima, ukazujući na pitanje odlaganja nuklearnog otpada. „Nuklearni otpad treba izolovati od životne sredine“, rekao je on za DW i dodao:

„Potrebno je najmanje 300 godina da se nuklearni otpad niskog nivoa neutralizuje. Taipower možda neće da postoji 300 godina. Njihovo uvjeravanje da nema curenja nema smisla i to se ne može garantovati.“

U prošlogodišnjem izvještaju organizacije utvrđeno je da su burad za nuklearni otpad na Ostrvu orhideja loše zapečaćena i ponovo upakovana. Vladino odjeljenje za nuklearni otpad, međutim, kaže za DW da su burad popravljena bez ikakvih problema i da redovno šalju osoblje na provjeru.

Promotivni video državne energetske kompanije donosi tvrdnju da su burad bezbjedno upakovana i nije pominjana nikakva potencijalna šteta u slučaju curenja.

„Čak i francuski visokotehnološki nuklearni program doveo je do ispuštanja radioaktivnog materijala u okolinu. Teško je da se kontrolišu novi objekti u kojima se skladišti takav otpad i oni bi mogli da kontaminiraju podzemne vode, pa je jedino rješenje da se prestane sa proizvodnjom otpada“, rekao je Barni.

Teško pitanje odlaganja nuklearnog otpada

Tajvan trenutno skladišti sav svoj nuklearni otpad u nuklearnim postrojenjima koja su povučena iz upotrebe. U jednom trenutku, Tajvan je potpisao sporazum sa Sjevernom Korejom kako bi u tu zemlju slao na skladištenje burad nuklearnog otpada, ali to nije uspjelo zbog nedostatka skladišta ali i snažnog protivljenja Južne Koreje.

Taipoweru su takođe bile potrebne godine konsultacija da započne izgradnju suvog skladišta za iskorišćeno gorivo na otvorenom zbog protivljenja lokalnih vlasti.

Mnoge zemlje širom svijeta imaju slične probleme i bore se da identifikuju lokacije za trajno podzemno skladištenje nuklearnog goriva. Finska je postala prva zemlja na svijetu koja je izgradila takvo skladište.

„Tajvan je i dalje zaglavljen u fazi ubjeđivanja lokalnih zajednica i starosjedelačkog stanovništva na identifikovanim lokacijama da odobre takvu izgradnju“, rekao je Ličun Lin glavni izvršni direktor istraživačkog instituta Centra za inovativnu demokratiju i održivost.

„Čak i ako prestanemo da koristimo nuklearnu energiju, otpadom se mora rukovati. Izbor lokacije je zapeo jer Tajvan ima strog zakon o tome. Takođe postoji veliki strah od štete koju može da nanese nuklearni otpad... Taipower mora da podigne svijest javnosti o tome“, rekao je Lin za DW.

„Najnepravednija stvar“

Lu Mai je druga generacija antinuklearnih aktivista na Ostrvu orhideja. Zajedno sa drugim članovima svoje zajednice naroda Tao, više puta je organizovao antinuklearne demonstracije, kako fizičke proteste, tako i digitalne kampanje. Ipak, nuklearni otpad nije uklonjen sa ostrva. Vlada je obećala da će platiti 83 miliona dolara odštete, ali Lu je rekao da su mnogi mještani podijeljeni oko prihvatanja takvog predloga.

„Najnepravednije je to što štetni nuklearni otpad pogađa samo nas starosjedioce u udaljenim oblastima, dok gusto naseljeni kontinentalni Tajvan ne mora da snosi nikakve posljedice i može da uživa u energiji. Da li treba da prihvatimo ovu svotu za takvu fizičku prijetnju“, pita Lu.