Iva Manojlović (Novi Sad)  [ DW ]

02. 11. 2025. 07:45

Novi Sad godinu dana kasnije: „Vidimo se i sjutra“

Još uvjek ne oporavljen od tragedije koja ga je prije godinu dana nepovratno izmijenila, Novi Sad tokom jučerašnjem dana preplavile su suze, tuga i tišina. Crvena srca sa imenima nastradalih, bijelo cvijeće i plamen svijeća prekrili su plato Željezničke stanice u Novom Sadu.

Pod jakim kasnooktobarskim suncem više desetina hiljada ljudi, gotovo šapatom, tokom cijelog dana odavala je počast žrtvama tragedije, koja je pokrenula lavinu nezadovoljstva i rezultirala stotinama protesta širom zemlje od novembra prošle godine.

Ovog puta bez transparenata, pištaljki i prepoznatljivog „pumpanja", građani su palili svijeće i donosili cvijeće od ranih jutarnjih sati, mnogi ne suzdržavajući jecaje.

Protesni performans počeo je u 11:52 – vrijeme je kada se na građane, godinu dana ranije, obrušila betonska nadstrešnica. Građani su, simbolično, pristizali sa 16 različitih lokacija, a uoči šesnaestominutne tišine pušteno je 16 bijelih golubova – za svaku žrtvu po jedan.

„Ove ljude ubila je korupcija"

Uprkos već viđenim opstrukcijama željezničkog saobraćaja zbog navodnih dojava o bombi, Novi Sad je svedočio najvećem komemorativnom skupu u svojoj istoriji. MUP Srbije procijenio je 39.000 okupljenih, dok pojedini izvori govore o brojci od najmanje 80.000.

Novi Sad, 1.11.2025, 12:05 pic.twitter.com/cpvNom6htM

— Arhiv javnih skupova (@javniskupovi) November 1, 2025

Studenti iz brojnih gradova na protest su – ne po prvi put – došli pješaka, na tom putu prešavši na desetine i stotine kilometara. Žuljeve i povrede, kaže Mateja – Mladenovčanin koji je pješačio iz Beograda – zaliječio im je velikodušan i veličanstven doček Vojvođana dan ranije.

Mešavina tuge, ponosa i osjećaja zajedništva bila je dominantan utisak okupljenih sa kojima je DW razgovarao, a zajednička motivacija – pronalazak odgovornih za pogibiju nastradalih.

„Lijepo je vidjeti ovu solidarnost, cijela Srbija se skupila. Ove ljude ubila je korupcija, a na njihovom mjestu mogao sam biti ja, vi ili bilo ko nama blizak. Zato tražimo odgovornost svih grana vlasti, naročito kabineta predsjednika, koji miješa prste u sve institucije ove zemlje i nijednoj ne dozvoljava da funkcioniše kako treba", kazao je mladi Nemanja iz Čačka.

Od „neke utakmice" do izvinjenja

Za to vrijeme, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, zajedno sa ostatkom državnog vrha, prisustvovao je parastosu postradalima u Hramu Svetog Save u Beogradu.

On je dan ranije uputio javno izvinjenje zbog stvari koje govorio o studentima, građanima i svima sa kojima se nije slagao, te poručio „da su mnogi u našem društvu pravili ozbiljne i velike greške, uključujući i mene". Odsustvo odgovornih, i 365 dana nakon tragedije u Novom Sadu, ocijenio je kao – razočaravajuće.

„Istinska pravda mora da bude zadovoljena, ali ne pravda izmišljena na ulicama, već ona koja se donosi u institucijama. Možda neki od nas misle da nisu sposobne, ali to su jedine koje imamo i moramo da ih podržimo i da apelujemo na njih da rade svoj posao", rekao je Vučić u televizijskom uključenju.

Samo dan prije toga, predsjednik je iz Uzbekistana, gdje je boravio u višednevnoj zvaničnoj posjeti, na pitanje novinarke o tome šta očekuje od subote – misleći na predstojeći skup u Novom Sadu – odgovorio: „A šta je u subotu, ima neka utakmica ili šta?”

„Biće mnogo veći skup u Novom Sadu desetak dana kasnije", dodao je Vučić, najavljujući skup svojih pristalica.

Ova izjava uzburkala je javnost. Mnogi su ovakav istup predsjednika okarakterisali kao ismevanje tragedije i omalovažavanje žrtava, za čiju smrt niko nije odgovarao, a izvinjenje koje je uslijedilo – kao kontrolu štete za izrečeno.

U međuvremenu, Viši sud u Beogradu ponovo je potvrdio optužnicu Višeg javnog tužilaštva u vezi sa padom nadstrešnice, podignutu protiv menadžera Infrastrukture Željeznice Srbije i dvoje članova Komisije za tehnički pregled Željezničke stanice u Novom Sadu.

Stamenković: „ Vučićevo izvinjenje pro-forma"

Doktorand Fakulteta političkih nauka u Beogradu Viktor Stamenković ne vjeruje previše u iskrenost predsjednikove izjave. Napominje da djeluje da je ona izrečena „pro-forme", te da „više zvuči kao da mu je neko rekao da bi to trebalo da kaže, nego što to zaista misli".

Sa druge strane, ističe da je komemorativni skup u Novom Sadu protekao onako kako se i očekivalo – mirno i dostojanstveno – te da je završetak skupa bez sukoba bio u najboljem interesu čak i za vlast.

„Studenti su ponovo, posle velikog skupa za Vidovdan u Beogradu, okupili ogroman broj ljudi na ulice i ponovo pokazali nevjerovatnu sposobnost komunikacije i organizacije. Posebno je značajno što su dokazali da i godinu dana kasnije imaju zavidnu mobilizatorsku sposobnost i da energija nije splasnula i vjerujem da će pritisak na vlast u nekom trenutku početi da daje rezultate", ističe Stamenković za DW.

„Dok ne bude pravde"

U Srbiji je juče bio dan žalosti, a komemorativni skup u Novom Sadu studenti su završili prije najavljenog vremena. Nakon ponovne šesnaestominutne tišine i puštanja 16 lampiona za nastradale, sa Petrovaradinske tvrđave razvijen je transparent na kome je pisalo „Vidimo se i sutra, i svakog drugog dana, dok ne bude pravda".

Hoće li i kada dostići pravdu kojoj teže – studenti ne znaju. Ali poručuju da ne odustaju.

„Nije kraj, nismo stali. Ovo jako dugo traje i trajaće, ali idemo do kraja", samouvjereno nam je rekla studentkinja Tamara iz Užica, dok se tiskala među okupljenim građanima.