Tomas Lačan  [ DW ]

14. 11. 2025. 07:32

Prostitucija i trgovina ljudima – da li je Njemačka zaista „bordel Evrope“?

Predsjednica njemačkog Bundestaga Julija Klekner (CDU) ponovo je pokrenula raspravu o tome kako bi zemlja ubuduće trebalo da se odnosi prema prostituciji. Pritom je Njemačku nazvala „bordel Evrope“. U govoru koji je održala prošle nedelje, kritikovala je sadašnje zakone, tvrdeći da prostitutke nisu dovoljno zaštićene.

„Čvrsto vjerujem da moramo konačno da zabranimo prostituciju i kupovinu seksa u našoj zemlji“, izjavila je Klekner.

Njen stav odmah je podržala i stranačka koleginica, ministarka zdravlja Nina Varken. „Njemačkoj je, kao i drugim zemljama, potreban krivični zakon koji zabranjuje kupovinu seksa“, rekla je ona za list Rajniše post. „Prostitutke bi trebalo da ostanu nekažnjive i da dobiju sveobuhvatnu pomoć za izlazak iz prostitucije.“

Legalna prostitucija u Njemačkoj

Prema važećim zakonima, prostitucija je u Njemačkoj dozvoljena. Zakonom o prostituciji, koji je stupio na snagu 2002. godine, seksualni rad više se ne smatra „nemoralnim djelom“, već legalnom uslugom. Time su osobe koje se bave prostitucijom stekle zakonsko pravo na dogovorenu naknadu.

Godine 2017. usvojen je i Zakon o zaštiti prostitutki, kojim se dodatno poboljšava pravni i socijalni položaj osoba koje rade u industriji seksa. Prostituke su obavezne da prijave svoju djelatnost nadležnim organima, a bordeli moraju imati dozvolu za rad, koja se izdaje samo ako su ispunjeni propisani standardi bezbjednosti, higijene i opreme.

Kriminal u porastu

Legalizacija prostitucije nije dovela do smanjenja kriminala – naprotiv. Godišnji izvještaji Savezne kriminalističke službe pokazuju da su trgovina ljudima i prinudna prostitucija u porastu.

Prema podacima Saveznog zavoda za statistiku, u Njemačkoj je registrovano 32.300 seksualnih radnica, od kojih su samo 5.600 nemačke državljanke (krajem 2024). Svaka treća prostitutka dolazi iz Rumunije (11.500), a njih 3.400 iz Bugarske. Stručnjaci, međutim, procjenjuju da je stvaran broj znatno veći – između 200.000 i 400.000, dok neki izvori navode i do milion žena.

Većinu čine strane državljanke s ograničenim znanjem njemačkog jezika. Zbog nepoznavanja prava, one retko imaju pristup zdravstvenoj i socijalnoj pomoći. Mnoge od njih u prostituciju ulaze protiv svoje volje – bilo zbog siromaštva, bilo pod prinudom svodnika.

Kritičari postojećeg sistema tvrde da je legalizacija dovela do eksplozije tržišta seksa: konkurencija je porasla, a cijene su pale, čime su privučeni i klijenti koji se ne ustručavaju od nasilja.

„Nordijski model“ kao rešenje?

U tom kontekstu, Julija Klekner i Nina Varken zalažu se za uvođenje tzv. „nordijskog modela“. Rasprava o tome traje u Njemačkoj već godinama.

Nordijski model je prvi put uveden u Švedskoj 1999, zatim u Norveškoj 2009, a potom i na Islandu, u Kanadi, Francuskoj, Irskoj i Izraelu. On zabranjuje kupovinu seksualnih usluga i njihovo posredovanje, ali ne i prodaju – dakle, kažnjavaju se mušterije i svodnici, dok prostitutke ostaju nekažnjive. Istovremeno, država pruža podršku i programe za izlazak iz prostitucije.

Mušterijama prijete novčane kazne, a u Švedskoj čak i kazna zatvora do godinu dana. Norveška, pak, kažnjava i svoje državljane koji kupuju seks u inostranstvu.

Argumenti za i protiv

Protivnici „nordijskog modela“ smatraju da je dobrovoljna prostitucija „normalan posao“ i da ženama treba omogućiti da same odlučuju o svom radu. Prema njihovom mišljenju, prisilnu prostituciju trebalo bi suzbijati jačanjem prava u industriji, a ne novim zabranama. Upozoravaju i da bi kriminalizacija kupovine seksa mogla prostituciju da gurne dublje u ilegalu, posebno na internet.

Zagovornici modela, međutim, tvrde da se najveći dio prostitucije ionako već odvija u tajnosti i da prostitutke ne treba kažnjavati jer su često žrtve prinude. Naprotiv, dekriminalizacija im omogućava da se lakše obrate policiji i sudovima, jer imaju zakonsko pravo na zaštitu i pomoć. Smatraju i da kažnjavanje mušterija smanjuje ukupan obim prostitucije.

U zemljama koje su usvojile nordijski model, broj prostitutki i klijenata zaista se znatno smanjio. Nedavno istraživanje Univerziteta u Tibingenu pokazuje da uvođenje tog modela „dugoročno doprinosi smanjenju broja žrtava trgovine ljudima“.

Sam zakon nije dovoljan

Zagovornici rešenja upozoravaju da sam zakon nije dovoljan da poboljša položaj žena koje su prisiljene na prostituciju. Potrebno je obezbijediti sredstva za sveobuhvatnu pomoć – od stanovanja i psihološke podrške, do obrazovanja i prekvalifikacije.

Savezni njemački savez koji se zalaže za nordijski model takođe ističe važnost prevencije i edukacije, kao i doslednog procesuiranja svodnika i trgovaca ljudima, kako bi se ukupno smanjilo tržište prostitucije.